Video
Položaj žene u tradicionalom crnogorskom društvu počinje da se mijenja, ali je rodna ravnopravnost i ženska emancipacija tema o kojoj svakodnevno treba diskutovati. Ipak, žena je, može se reći, oduvijek imala glavnu ulogu, mada se to na razne načine opovrgavalo, smatra Podgoričanka Tamara Radusinović, internacionalna menadžerka i uspješna slikarka.
Crnogorska žena može sve više i više, postaje vidljivija, obrazovanija, aktivnija u biznisu i javnom životu, ali se čini da ne uspijeva da se izbori za bolji porodični status, ili da ravnomjerno sa partnerima podijeli obaveze. Kako nam je kazala Tamara, sa kojom smo razgovarali u okviru istraživanja Standarda o položaju i ulozi žena u našoj zemlji, veoma je važno da ona ima svoje zanimanje, profesiju, lične prihode, a samim tim i svoje mjesto u društvu.
“Važno je iz vise razloga: ekonomskih- da žena ne zavisi finansijski ni od koga, posebno ne od bračnog partnera, jer je taj vid manipulacije i nasilja vrlo prisutan u našem drustvu. Socijalnih – da žena ima osjećaj samopoštovanja, da bude cijenjena zbog sopstvenih zasluga, ali i ličnih razloga – da žena može realizovati i drugi dio svoje ličnosti, da li kreativni, preduzetnički, organizatorski. Svejdno, a ne samo pronalaziti sebe u ulozi majke, koja je neminovno najznačajnija uloga zene ikad, jer da nema žena, ne bi se rađali novi ljudi – dakle najvažnija uloga ne samo žene, već cijelog čovječanstva”, objasila je Radusinović.
Žena je u našem društvu oduvijek imala glavnu ulogu, dodaje, mada se to na razne načine negiralo. Svi imamo u familiji neku baku, prabaku ili majku koja je bila ili jeste stub porodice – i majka i udarnica i ratnica!
“Zato su i u familijama te veze između majke i muškog djeteta negdje uzdignute do svetinje, jer muško dijete je svoju sigurnost uvijek nalazilo u majčinom zagrljaju i podršci. I te ,,tradicionalne” stege kojima je opovrgavan značaj žene u društvu i njenog potencijalnog doprinosa istom su negdje nametnute i vjerujem da većina muškaraca i te kako priznaje snagu žene i njenu moć, kako u porodicama, tako i u društvu, samo su im negdje nasljeđem prenijete pogrešne “instrukcije za zivot”, gdje su dominantni i agresivni muškarci ,,određivali pravila” i ženu, iako je dominantno bila najvažnija u porodici. Nipodoštavali, kako bi svoju ulogu u istoj uzvisili. Takvih primjera je mnogo, a žene su danas negdje ,,krive” što dozvoljavaju i pored sopstvene nezavisnosti u svakom smislu, takvim muškarcima dopuste da određuju njihov život, ali mislim da je tih primjera sve manje”, kalaza je ona.
Danas se ta nametnuta pravila polako gube, muškarci su emancipovaniji, shvativši da nemaju koristi od ,,nesrećne i neispunjene” žene, te stoga počinju aktivno da učestvuju u svim poslovima. Ima i onih koji oduvijek poštovali svoje žene – supruge, majke, sestre.
Izložba Tamarinih radova u Rimu Foto: Privatna arhiva
“Sve je, sigurna sam, manje podjela na poslove ove ili one vrste. Očevi jednako brinu o svojoj djeci, vrlo često i o domu ili udruženo. Ali, u poslovnom okruženju je malo drugačija situacija čini mi se – mnogo je manje žena među političarima, ministrima, direktorima, ali i taj odnos se promijenio i mijenja se i dalje u korist žena, pa ih je sve više na značajnim funkcijama u vlasti, politici, institucijama, među preduzetnicima- Takođe, puno je diskriminacije po pitanju mnogih pitanja kao što su godine, izgled, trudnoća i drugo. Vjerujem u žensku snagu, ali samo ako je usmjerena pozitivno i uz prave muškarce, naravno, sigurna sam da ćemo i mi jednog lijepog dana imati zdravo društvo u kome će svi biti ravnopravni, ne jednaki ili isti, već ravnopravni u svoj svojoj različitosti”, ističe naša sagovornica.
Ova uspješna i talentovana Podgoričanka, pored toga što je internacionalna menadžerka – ekonomistkinja, polako osvaja svojim umjetničkim radovima. Njene izložbe organizovane su širom zemlje, regiona, inistranstva. Afinitet i ljubav prema crtanju, ali i umjetnosti uopšte, je genetski dar koji je, kako kaže, dobila u nasljeđe.
Izložba Tamarinih radova u Podgorici Foto: Privatna arhiva
“Moram da kažem da sam pritom vrlo srećna i ponosna tetka pet kreativnih mladih stvaralaca koji su u svom talentu svakako prevazišli nas starije. Crtanje je moj hobi i moja ljubav i njime se bavim od ranog djetinjstva.Takođe, najbolji je način na koji mogu da ispoljim svoja najtananija osjećanja i misli, a apstrakcija mi je najbliži oblik izrazavanja, jer nosi duhovni aspekt umjetnosti, opisuje unutrašnji svijet stvaraoca, nema granica – najviši je oblik slobode stvaraoca”, navodi ona.
Zadnjih par godina više se posvetila ovom hobiju, a osjećaj kada konačno počnete da radite nešto što istinski volite i što je dio vas oduvijek je za Tamaru neopisiv.
“Jako sam ponosna zbog toga. Neke životne okolnosti su uticale da prelomim i smatrala sam da je došlo pravo vrijeme da počnem da živim svoju ljubav za umjetnost, kao najbolji način da se zaštitim od pragmatičnog svijeta, koje nas sve samo čini sputanim i robovima navika. Moje zanimanje Internacionalni menadžer-ekonomista je bio izbor silom prilika, jer nijesam upisala arhitekturu, što mi je bio prvobitni izbor. Neke ružne društvene prilike su uslovile da ostanem u Podgorici i počnem sa studijama ekonomije, kao pragmatičan i praktičan izbor, ali sam uvijek u glavi imala to da ću koristeći tu profesiju moći da se bavim i oblastima koje su mi bile najbliskije. Moja struka naizgled nespojiva sa crtanjem, ja sam ta koja je spona – ona koja ostvaruje istinsku i iskrenu komunikaciju sa okruženjem, sa ljudima, samo je sredstvo komunikacije drugačije. U svakom poslu je, baš kao i u životu, zdrava i iskrena komunikacija osnov zdravih ljudskih odnosa”, kroz smijeh zaključuje Tamara.
J.L.
Preporučeno
