Video
Na optužbe čelnika zdravstva da su aktivnosti Sindikata doktora medicine “pritisak da se povećaju plate uoči izbora”, predsjednica, dr Milena Popović Samardžić odgovara – naravno da jesu! Ona u intervjuu za Standard poručuje da je taj pritisak stalan i objašnjava da u njihovim redovima ima veliki broj ljudi koji su članovi vladajuće koalicije i koji podržavaju rad SDMCG. Kad bi građani, kako dodaje, kao i oni “malo više koristili momenat”, ne bi čekaonice u bolnicama bile pune, a sobe i kupatila neuslovna, niti bi se gradile kladionice i kafići, već vrtići, škole i domovi za stare. Popović Samardžić je objasnila i koliko je ljekara napustilo Crnu Goru, zašto nijesu ni u kakvom odnosu sa ministrom zdravlja Kenanom Hrapovićem, zašto su ljekari saslušavani u tužilaštvu, treba li im fizičko obezbjeđenje na poslu, mogu li da zarade od čašćavanja i zašto je pred crnogorskim zdravstvom “rumunski scenario”.
Standard: Crnu Goru je, prema Vašim informacijama, od 2014. godine do danas napustilo 80 ljekara. U najavi je odlazak još troje specijalista. To znači da našu zemlju godišnje napusti 20 ljekara. Kakva je uporedna praksa? Imate li podatke za neku od susjednih zemalja?
Popović Samardžić: Informacije o odlivu ljekara sa kojima raspolažemo nisu konačne. Ono što zasigurno možemo tvrditi je da je crnogorsko javno zdravstvo napustilo preko 100 ljekara od 2014. godine. Što se tiče podataka iz regiona i oni su podjednako alarmantni. Hrvatsku je za četiri godine napustilo 600 ljekara, Srbiju je samo u 2015. godini napustilo preko 400 ljekara, dok je BiH prošle godine napustilo blizu 350 ljekara. U Makedoniji od 284 ljekara kojima je izdata licenca tokom 2017. godine, 178 njih je zatražilo potvrdu o dobroj praksi koja im je potrebna za zaposlenje u inostranstvu.
Standard: Kako biste, na skali od 1 do 10, opisali kvalitet medicinskih radnika u Crnoj Gori?
Popović Samardžić: Uprkos dobroj volji da odgovorim na vaše pitanje nijedna generalizacija ne može biti odraz pravog stanja. Teško je odgovoriti na Vaše pitanje i zato što bi svaki odgovor bio samo lični utisak. Ono što sa sigurnošću možemo tvrditi je da Crna Gora ima izuzetnih ljekara koji bi bili cijenjeni i u vrlo razvijenim centrima ali isto tako imamo i ne mali broj ljekara bez dovoljno stručnog kapaciteta za obavljanje povjerenih poslova. Mi nažalost nemamo sistem kroz koji bismo objektivno mogli ocjenjivati svakog ljekara pojedinačno.
Standard: Kako biste, na skali od 1 do 10, opisali kvalitet zdravstevnih usluga u Crnoj Gori?
Popović Samardžić: Ni ovdje nemamo objektivne procjene. Kada pričamo o bodovnom gradiranju zdravstvenog sistema početkom godine javnost je iznenađena napretkom našeg zdravstvenog sistema na skaliEHCI za čak devet mjesta, iako se taj napredak ne vidi u stvarnom životu. EHCI indeksom se zdravstveni sistemi rangiraju prema indikatorima iz oblasti:
- prava i obaviještenost pacijenata
- pristupačnost
- ishodi liječenja
- obim i domet usluga
- prevencija
- korišćenje farmaceutskih proizvoda
Bližom analizom može se ustanoviti da se indeksom EHCI više cijeni pristupljekaru specijalisti nego ishod liječenja. Ishod liječenja je jedan od važnijih parametara kvaliteta. Ovakav pristup rangiranja dovodi do konfuzije u našem zdravstvenom sistemu pa je jedna reforma primarne zdravstvene zaštiteprema kojoj osam odsto pregleda treba da se obavi na primarnom nivou potpuno obesmišljena jer se EHCI sistemom rangiranja primat daje pristup ljekaru specijalisti. Zbog ovakve zdravstvene politike primarna zdravstvena zaštita više nije kapija zdravstvenog sistema već samo skretnica ka specijalistima. Ljekarima sa primarnog nivoa uskraćeno je pravo da se bave svojim poslom i pretvoreni su u administrativne radnike. Teško je u ovakvim uslovima govoriti o kvalitetu zdravstvenih usluga.
Standard: Treba li crnogorskim ljekarima obezbjeđenje jer nerijetko izvijestimo o tome da je neko od Vaših kolega pretučen, a i izreda Vas ljudi psuju na radnim mjestima?
Popović Samardžić: Skoro smo bili u prilici da čujemo da je fizičko i verbalno nasilje prema ljekarima prisutno u svim zemljama bivše Jugoslavije. Prema njihovim anketama 80 odsto ljekara se suočava sa verbalnim nasiljem na poslu dok njih 15 odsto doživi i fizičko nasilje. Razlika je samo u pristupu rješavanja ovog problema. Tako su na primjer ljekari u Makedoniji dobili status službenog lica. Što se crnogorskih prilika tiče mišlljenja smo da napad na ljekara treba kvalifikovati Krivičnim zakonikom kao posebno krivično djelo.
Ukratko, smatramo da većina naših pacijenata ima kulturan odnos sa ljekarima i da fizičko obezbjeđenje ne bi pozitivno uticalona već narušeni odnos ljekar-pacjent. Moramo naglasiti i da je ovaj drugi dio pacjenata nerijetko u zabludi jer se obično radi o problemima koje trebaju adresirati ka menadžmentu, FZO ili Ministarstvu zdravlja. Primjera radi ljekari nisu odgovorni za sve veće gužve zbog nedostatka kadra, za nedostupnost dijagnostičkih procedura, za nedostatak ili zastarjelost medicinske opreme, za loše uslove u kojima borave ili za nedostupnost savremenih načina liječenja.
Standard: U kojoj fazi je prijava Sindikata doktora medicine, čiji su članovi u Ljekarskoj komori, krajem decembra 2016. podnjeli krivičnu prijavu protiv bivšeg predsjednika Komore Đoka Jočića za krivično djelo falsifikovanje službene isprave? Specijalno državno tužilaštvo provjerava da li su Jočić i bivši ministar zdravlja Budimir Šegrt počinili krivična djela zloupotreba službenog položaja, nesavjestan rad u službi i nezakoniti uticaj.
Popović Samardžić: Prema našim informacijama po krivičnim prijavama protiv dr Jočića i dr Šegrta tužilaštvo nije postupalo iako su formirana dva predmeta.
Standard: Koliko je ljekara dalo izjavu u Specijalnom državnom tužilaštvu, zbog anonimne prijave zbog navodnih sumnjivih izbora delegata Skupštine koja je odlučila da je novi predsjednik Aleksandar Mugoša?
Popović Samardžić: Osam ljekara je dalo izjave SDT-u povodom izbora u Ljekarskoj komori što je presedan s obzirom da je Komora punih 20 godina radila nezakonito. Međutim, iz izjava ljekara tužilaštvo je nedvosmisleno moglo zaključiti da su sprovedeni izbori bili najdemokratskiji od osnivanja Ljekarske komore.
Standard: Za koga sumnjate da stoji iza “anonimne” prijave?
Popović Samardžić: Postoje određene indicije da iza krivične prijave stoje dr Veselin Bulatović direktor doma zdravlja Nikšić i državni sekretar Ministarstva zdravlja Milovan Vujović. Inače, prema našim saznanjima, gospodin Vujović je aktivno učestvovao u kreiranju pritiska na delegate Skupštine Ljekarske komore i isti je sastavljao Izvršni odbor Komore koji treba glasati u prostorijama Ministarstva zdravlja.
Standard: Svjetski mediji nedavno su izvijestili da ljekari u Kanadi protestuju jer su im povećane plate i traže da se novac predviđen za njihove povišice vrati u zdravstveni sistem kako bi profitirali pacijenti i potplaćene kolege. Ljekari su se tako usprotivili su se bogatijim ličnim bankovnim računima, a povod tome je iskrena briga za dobrobit pacijenata i kolega. Prosječna ljekarska bruto plata u Kanadi je 260.924 dolara. Hoće li zauvjek ovo biti sfera naučne fantastike za naše ljekare? Jesu li strani doktori, spram plata, bolji i talentovaniji od nas?
Popović Samardžić: Neće, zato što ćemo najvjerovatnije doživjeti scenario Rumunije koju je nakon ulaska u EU napustilo 20.000 ljekara. Već u susjednoj Hrvatskoj crnogorski ljekari mogu dobiti dvostruko veću platu, a u Slovenijii do tri puta veću. Nisu daleko ni Švajcarska, Austrija i Njemačka u kojima zarada ide i do 5 crnogorskih. Inostrani ljekari generalno nisu niti bolji niti talentovaniji od naših. U prilogu tome govori i činjenica da se nijedan naš doktor nije vratio iz inostranstva. Ono što je nesporno je da su ti sistemi bolje organizovani od našeg i u takvim uslovima naravno da neće izostati rezultati.
Standard: Možete li da navedete primjer zarade jednog specijaliste?
Popović Samardžić: Ljekar specijalista sa 22 godine radnog staža, 10 dežurstava i 240 časova pripravnosti, shodno GKU za za zdravstvenu djelatnostmože da zaradi 1.625 eura. Dakle pričamo o nadljudskom naporu, o normi od 366 radnih časova, odnosno 210 % redovnog radnog vremena, ne uključujući 15 dana pripravnosti.
Standard: Crnogorke i Crnogorci vole da časte parom, viskijem, cvijećem i bombonjerama… Može li na taj način da se zaradi i više od prosječne plate?
Popović Samardžić: Moja zarada je 550 eura dok je zarada mog kolege Predsjednika Skupštine Ljekarske komore, specijaliste epidemiologije sa osam godina radnog iskustva 672 eura. Što se tiče čašćavanja parom mogu prenijeti svoje iskustvo iz Instituta za bolesti djecei Instituta za javno zdravlje, u kojima doktori ne zarađuju mimo svoje zarade niti je običaj da ih neko čašćava parom.
Preporučeno
Standard: U kakvim ste sad odnosima sa ministrom zdravlja Kenanom Hrapovićem? Ranije ste poručili da nećete polagati Hrapovićevu, već Hipokratovu zakletvu. Je li to on primio k znanju?
Popović Samardžić: Nažalost, nemamo saradnju sa Ministarstvom zdravlja. Na početku ministrovog mandata pokušali smo da uspostavimo saradnju sa njim, ali je on odlučio da krene drugim putem. Nevjerovatno je da u 21. vijeku jedan ministar obilazi zdravstvene ustanove i zajedno sa direktorima isčlanjuje ljekare iz SDMCG pod prijetnjom nemogućnosti napredovanja u ustanovi. Nadamo se da će Ljekarska komora biti bolje sreće i da će uspjeti ono što mi nismo, da izgradi dijalog sa Ministarstvom zdravlja.
Standard: S druge strane, čelnici zdravstva Vam zamjeraju da su sve vaše aktivnosti “pritisak da se povećaju plate uoči izbora”. Da li SDMCG pokušava da “iskoristi momenat”?
Popović Samardžić: Naravno. Uostalom, taj pritisak postoji u kontinuitetu, zašto bismo prekinuli sad? Nas ne interesuje politika, a u našim redovima ima i veliki broj članova vladajuće koalicije koji podržavaju naš rad. Jedan od najžešćih kritičara Ministra Hrapovića iz SDMCG je upravo simpatizer SD-a. Ono što želimo da kažemo je to da će u nama, svaki ministar i direktor naći dobrog partnera, ali ujedno i žestokog kritičara svega što nije u interesu struke. Kada bi građani, kao i mi, malo više “koristili momenat” i uticali na svoje političke predstavnike da stave u fokus zdravstvo, prosvjetu i pravosuđe, ne bi čekaonice u zdravstvenim ustanovama bile pune, ne bi bolnice bile ruinirane i napuštene, ne bi bilo neuslovnih bolničkih soba, kupatila i kreveta, a umjesto višespratnica, kladionica i ugostiteljskih objekata više bi se gradili vrtići, škole, bolnice, studentski domovi i domovi za stare.
M.M.
