Video
Zloupotreba djece u političke svrhe nije nepoznanica u našoj državi. Uprkos brojnim apelima pojedinaca i organizacija, sve češći su primjeri kršenja osnovnih prava djeteta i tokom društvenih skupova.
I dok institucije ne reaguju, struka upozorava.
“Posebno zabrinjava što se zloupotreba dešava na mjestima i od lica koja su odgovorna za njihovu zaštitu. Pa smo imali primjere više zloupotreba u školama. Imali ste primjere protesta na Cetinju, litije. To daje posebnu dimenziju i posebno zabrinjava”, kaže Darija Petović Bambur psihoterapeutkinja.
Zabrinjava i iz razloga što političari koristeći djecu radi pridobijanja simpatija, ne mare za posljedice koje takvi potezi na namjlađe ostavljaju, smatraju sociolozi. Sve to, upozoravaju, može da izazove negativne posljedice po njihov razvoj.
“Što potvrđuju mnogobrojna istraživanja kako na polju sociologije tako i psihološkim istraživanjima je zaključeno da kao i kod nas odraslih, koji se računamo za razvijene individue, politika utiče na taj način što razvijamo antagonizme, nesuglasice, neprijateljstva s neistomišljenicima, tako i kod djece. Djecu nepotrebno opterećujemo i uvlačimo ih u podjele kojima smo opterećeni i koje ne daju društvu da profukcioniše”, ocjenjuje sociolog Andrija Đukanović.
A djecu od toga treba čuvati, apeluju naši sagovornici. O kome ako ne o njima treba da se vodi računa.
“Tu bih istakao i licemjernost naše političke elite koja na jednoj strani kroz uključivanje djece u marketing i promovisanju aktivnosti je aktivna, a s druge strane imamo istraživanja koja govore da mnoga djeca žive na rubu egzistencije, pa sve zabrinutost koja se javlja u predizbornim ciklusima ne dolazi do izražaja u stvarnom životu, kada djeca ne mogu da ostvare osnovne životne potrebe”, kaže Đukanović.
Darija Petović Bambur kaže da moramo da razumijemo da se briga o dječijim pravima i građanima, ne može svesti na akcije čija je svrha prikupljanje političkih poena, već se mora raditi na promjenama, strukturnim, ukoliko želimo da nam i društvo drugačije izgleda.
Preporučeno
A prema Konvenciji o pravima djeteta Ujedinjenih nacija koju je ratifikovala Crna Gora, dijete ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti, a dužnost je roditelja, odnosno zakonitih staratelja, da ga usmjeravaju u ostvarivanju prava na način koji je u skladu s njegovim razvojnim sposobnostima. I na to, zaključuju naši sagovornici, očigledno, uvijek treba podsjećati i ozbiljnije raditi na edukaciji odraslih.
