Poimanje sreće je ono po čemu se ljudi razlikuju, kaže Raičković, u zavisnosti od uvjerenja, senzibiliteta, starosne dobi, kao i, dodaje ona, profesionalne orijentacije.
“Moje poimanje sreće se itekako razlikuje u odnosu na neki raniji period mog života, neke mlađe dane u odnosu na dane zrelosti, zato kada sam bila sam mlađa bilo je, kao i sada, mnogo tih lijepih srećnih trenutaka, a oni su nekako prolazili pored mene, nijesam osjećala tu njihovu punoću, niti sam shvatala, niti bila u tolikoj mjeri zahvalna kao danas, na svemu onom lijepom što mi život donosi. Jer sam, kao i većina ljudi, bila fokusirana na ono što nedostaje, a ne na ono što mi se trenutno dešava. Međutim, posljednjih godina, skoro cijelu deceniju, koliko se bavim tom nekom samorefleksijom i radom na sebi to poimanje sreće se mnogo promijenilo. To je svaki onaj dan u kom ja osjećam unutrašnji mir, spokoj, u kojem sam zahvalna za sve ono što mi je život dao. To više nije nikakva velika doza euforije, ni adrenalina. Svaki je srećan dan onaj koji je običan, onaj dan u kom sam ja zahvalna za sve što život donosi, dan u kome sam svjesna da su svi moji dragi ljudi zdravi. Radujem se sitnicama, a to u stvari nijesu sitnice, one znače život”, rekla je Raičković.Mnogi danas poistovjećuju ljubav i zaljubljenost, smatra Raičković, a to su dvije potpuno različite kategorije.
“Zaljubljenost je jedno posebno neurofiziološko stanje. Jedno stanje opijenosti, kada mi idealizujemo svog partnera, jedna nevoljna radnja, jedna instiktivna radnja, gdje se mi zaljubljujemo u ono šta bi ta osoba mogla biti, a onda se posle ljutimo kada se ispostavi da nije to to. To su oni trenuci kada osjećamo leptiriće u stomaku, kada ne možemo ni dana, ni sata bez te osobe, kada je smisao cijelog našeg života prisustvo te osobe. Jedno stanje opijenosti, u kojem ne treba donositi nikakve bitne odluke, posebno ne odluku o stupanju u brak”, istakla je Raičković.
Zaljubljenost može da se desi, objašnjava Raičković, u bilo kom periodu života, bez obzira na godine, ističe ona, ali bez obzira i na, kako kaže, ljubavne promašaje.
“Vrijeme za pravu ljubav je uvijek, tako da ne treba da gubimo nadu, ali je važno da povedemo računa o tome da postoji velika razlika između ljubavi i zaljubljenosti. Zaljubljenost je nevoljna, instiktivna radnja, dok je ljubav nešto sasvim drugo, to je neka odluka, svjesno stanje, jedna odluka da osobi pored nas bude dobro”, naglasila je Raičković.
Zaljubljenost karakterišu ogromni skokovi emocija, smatra Raičković, ogroman adrenalin, emocionalni, kako kaže, rolerkoster.
Preporučeno
“Mi nekako pitanje sreće i punoće života povezujemo sa tim emocionalnim rolerkosterima, međutim tu sreću i zadovoljstvo treba tražiti upravo u stabilnosti i mirnoći. Ljubav je jedna mirna, sigurna faza. Jer, nakon zaljubljenosti, kada mi počinjemo vremenom da sagledavamo tu osobu na pravi način, primjećujemo neke njene mane, i onda se polako razočaravamo, bivamo ljuti što ta osoba nije to što smo mi mislili. Nakon toga dolazi do one faze borbe moći gdje mi očekujemo od te osobe da ona namiri te neke naše nenamirene potrebe iz nekog ranijeg perioda života, i dolazi do tog nekog očekivanja, što ta druga osoba ne može da nam pruži, i tada osjećamo tu veliku bol. Iako prođe ta faza, i pređemo u taj novi korak, onda je to faza ljubavi, jedna mirna, stabilna faza, gdje dvije osobe mogu da žive jedna bez druge, ali odlučuju da ostanu jedna pored druge. Ljubav je jedna odluka da gradimo odnos sa tom osobom, da učinimo sve da ta osoba bude dobro, da podstičemo njen rast i razvoj, to je obostrano, da se ne osjećamo ugroženo ako ona napreduje i raste pored nas, da to bude obostrano uvažavanje, da rezoniramo iskrenošću, istinom, jer nije strah, ljubav nije bol”, zaključila je Raičković.
Video