Video
“Bar taj neki mali pomak da postoji. Ali moramo da kažemo, prvi period razvoja mozga do šeste godine nismo pokrili kako treba. Nema kretanja, prezaštićivanja, ima toga puno. I kada krenu u školu, učenje napamet. I bojim se da to učenje napamet će nama odvojiti dijete od škole, zato što je to njima stres”, naglašava Rajević.
Zato, kaže Rajović, promjene moraju početi mnogo ranije – još prije polaska u školu. Umjesto ranog opterećivanja djece gradivom, u prvi plan stavlja kretanje, igru i razvoj različitih sposobnosti.
“Živa bića koja se ne kreću nemaju neurone. To su biljke. Ko ima neurone. Pa biće koje se kreće, a ko ima najsloženiji mozak. Pa čovjek. Po toj analogiji mozak se razvija kretanjem. Kraj priče”, kazao je on.
Za Rajovića, učenje kroz igru ne znači zabavu bez cilja. Suština je da djeca sama povezuju informacije, postavljaju pitanja i aktiviraju misaone procese.
“To su asocijativne regije. I kada odgovore, znate šta kažu? Možeš jedno pitanje? To je učenje kroz igru. Nije cilj da ja njima napravim pitanje. Ne, ne, ne. Nego oni meni. Tog momenta uzimaju gradivo, uzimaju ključne riječi. I to je učenje kroz igru. A ne: igramo fudbal, učićemo fiziku. Radimo kviz i učićemo geografiju. Ne ide to. Moramo da imamo misaone procese”, pojašnjava on.
Preporučeno
Poruka je, kaže Rajović, da reforma obrazovanja ne može čekati. Djeca moraju imati više prostora za kretanje, igru, istraživanje i samostalno razmišljanje, dok škola treba da prati način na koji se savremeni mozak razvija i uči.
