Video
Njihovo obraćanje prenosimo integralno:
Pozdravljamo razumijevanje na koje smo naišli od strane Udruženja pravnika Crne Gore, kao i njihovu spremnost da se aktivno uključe u rješavanju aktuelne situacije.
Takav stav nas dodatno ohrabruje i daje vjetar u leđa da istrajemo na putu ostvarivanja i zaštite naših prava, sa kojima ćemo u petak održati sastanak u njihovim prostorijama.
Ovo reagovanje upućujemo radi razjašnjenja onih činjenica, za koje nijesmo ni slutili da će Ministarstvo finansija učiniti spornim u ovolikoj mjeri.
Ukazaćemo na one važeće propise kojima je napravljena jasna linija razdvajanja između pripravnika u sudovima i državnim tužilaštvima sa jedne strane i korisnika programa stručnog osposobljavanja sa druge strane.
Osnovna i ujedno najvažnija razlika ogleda u činjenici da pripravnici u sudovima i državnim tužilštvima rješenjem zasnivaju radni odnos u svojstvu pripravnika na određeno vrijeme, u trajanju od 3 (tri) godine, sa punim radnim vremenom, kako to proizilazi iz čl. 21 Zakona o pripravnicima u sudovima i državnom tužilaštvu i pravosudnom ispitu.
Navedeno omogućava pripravnicima u sudovima i državnim tužilaštvima da uživaju sva prava iz radnog odnosa, odnosno da preuzimaju obaveze, a u konačnom pretpostavlja i obavezu poslodavca da im uplaćuje sve vidove osiguranja i doprinosa.
Nasuprot tome, stručno osposobljavanje korisnika se obavlja bez zasnivanja radnog odnosa, po programu osposobljavanja za određenu oblast (član 2 stav. 2 Zakona o stručnom osposobljavanju lica sa stečenim visokim obrazovanjem – u daljem tekstu ZSOLSVO), u trajanju od 9 (devet) mjeseci (čl. 9 ZSOLSVO).
Ono što predstavlja krucijalnu razliku propisuje čl. 10 ZSOLSVO, a odnosi se na to da korisnik za vrijeme stručnog osposobljavanja ima pravo na mjesečnu naknadu u neto iznosu od 600,00 eura, na koju se shodno čl. 11 st. 3 istog zakona ne plaćaju porezi, doprinosi i druge dažbine propisane zakonom.
Uz to, razlika se ogleda i u tome posebnom uslovu koji pripravnici u sudovima i državnim tužilaštvima moraju ostvariti, a koji prije zasnivanja radnog odnosa moraju položiti provjeru kvalifikovanosti za obavljanje prakse u sudu, odnosno državnom tužilaštvu, što nije slučaj sa korisnicima programa stručnog osposobljavanja.
Takođe, strožiji su i opšti uslovi, pa tako kako bi neko lice steklo mogućnost da se prijavi za pripravnika u sudovima i državnim tužilaštvima isto bi ranije moralo imati stepen stručne kvalifikacije od VII-1, danas budući da je primijenjen novi model studiranja minimum u pogledu ovog uslova predstavlja VII-2 stepen stručne kvalifikacije.
Nasuprot tome, korisnik programa stručnog osposobljavanja može postati lice koje je završilo tri godine osnovnih studija, odnosno steklo zvanje “bachelor”.
U konačnom, pripravnicima u sudovima i državnim tužilaštvima za vrijeme trajanja radnog odnosa teče radni staž budući da smo po tom osnovu bili obavezno osigurani i da su nam uplaćeni doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje. Sa druge strane, pripravnicima – korisnicima programa stručnog osposobljavanja se po okončanju programa izdaje potvrda o radnom iskustvu.
Sve navedeno čini nespornom činjenicu da su pripravnici u sudovima i državnim tužilaštvima lica koja su zasnovala radne odnose sa svojim poslodavcima, koja po osnovu rada ostvaruju zaradu, koja u krajnjem podliježe svim obavezama prema državi.
S tim u vezi, između pripravnika u sudovima i državnim tužilaštvima sa jedne strane i pripravnika – korisnika programa stručnog osposobljavanja sa druge strane, nikako ne može stajati znak jednakosti, a na kojoj tezi insistira Ministarstvo finansija, već je nasuprot tome, zakonodavac u tom dijelu načinio jasnu distinkciju.
Što je činjenica koja je morala biti poznata Ministarstvu finansija.
Smatramo da su se stekli svi uslovi za primjenu Zakona o radu u odnosu na pripravnike u sudovima i državnim tužilaštvima shodno čl. 2 istog zakona, što implicira da se u odnosu na nas jedino ima primijeniti čl. 2 Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o radu, kojim je predviđena minimalna zarada za zaposlene sa VI i višim nivoom kvalifikacije obrazovanja koja iznosi 800,00 eura, odnosno primijeniti program Evropa sad 2, na čemu insistiramo od samog početka.
Navedenim, anulirana je svaka mogućnost primjene drugih zakonskih propisa, budući da bi isti u konkretnoj situaciji pripravnicima u sudovima i državnim tužilaštvima pružali manji obim prava i nepovoljnije uslove rada u odnosu na one uslove koje predviđa krovni zakon u ovoj oblasti – Zakon o radu.
Ostaju nejasni razlozi zbog kojih Ministarstvo finansija uporno zatvara oči pred svim ovim činjenicama, te u kontinuitetu ispoljava upornost u odbrani zauzetog stava, koji ne samo da je neutemeljen u važećim propisima, nego je samim tim i neodbranjiv.
Koristimo priliku da još jednom pozovemo Ministarstvo finansija da spozna greške načinjene u vlastitom postupanju, iste revidira i u konačnom postupi na jedini ispravan način – primjeni čl. 2 Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o radu, odnosno program Evropa sad 2.
Prozreli smo poruku koja nam se pozivanjem na Zakon o zaradama u javnom sektoru htjela poslati, znamo i koji je njen cilj. Međutim, ostaćemo dostojni u borbi za ostvarivanje i zaštitu vlastitih prava, samim tim i imuni na ovakve “anomalije”.
Pozivamo premijera Milojka Spajića i ministra pravde Bojana Božovića da se hitno uključe u rješavanje nastale situacije i to direktnom korespondencijom sa Ministarstvom finansija.
Preporučeno
Ukoliko ipak Ministarstvo finansija ostane pri zauzetom stavu, koji cijenimo pogrešnim i u zakonu neutemeljenim, koji predstavlja produkt proizvoljnog tumačenja zakonskih propisa, bićemo prinuđeni da svoja prava ostvarimo i zaštitimo iniciranjem sudskih postupaka. Takođe, pozivamo predvodioce ovakvog postupanja Ministarstva finansija, da sjutra nakon okončanja eventualnih sudskih postupaka, čiji ishod cijenimo da će biti pozitivan za potencijalne tužioce, preuzmu odgovornost za ovakvo činjenje.”
