Video
Osim u hrani, članice ovog udruženja pomažu svojim sugrađanima i donacijom odjeće i obuće, opreme i igračaka za bebe, namještajem, kao i obezbjeđivanjem sredstava za opravke kuća u kojima žive. Teška finansijska situacija koja je, usljed pandemije korona virusa, pogodila cijelu državu, nije zaobišla ni barsku Narodnu kuhinju, no, kako kaže Ljiljana Vujović, trudiće se, zajedno sa ostalim članicama udruženja, da ovu ideju uz nesebičnu i svakodnevnu pomoć svojih sugrađana što duže održe živom.
Ljudi kojima ove humane Baranke svakodnevno pomažu su oni pored kojih svakodnevno prolazimo, kaže Vujović.
“Živimo sa njima, možda se oni nalaze i u našem komšiluku, viđamo ih jer je Bar mali grad i nikad možda nijesmo ni razmišljali u kakvoj se oni zapravo situaciji nalaze. Naš kontinuirani rad doveo je do toga da sve više naših sugrađana samostalno dolazi na naša vrata i došlo je do stvaranja prisnog međusobnog odnosa. Jednostavno, to su ljudi koji su kod nas osjetili i pronašli ruku koja im je pružena da se podignu sa dna života, na kojem su se, nažalost, igrom raznih situacija našli”, kaže Vujović.
Tokom prethodne dvije godine bilo je, navodi Vujović, i tužnih i radosnih situacija, ali da se ipak, kada razmišlja o tom periodu, osjeća ponosno jer je urađeno mnogo divnih stvari.
“Taj period je svakako veoma plodonosan što se tiče nesnađenih. Mnogo smo im pomogle i iskreno da kažem, čini mi se da što dublje razmišljam o prethodne dvije godine našeg rada, više se ideja i rađa o načinu na koji možemo da pomognemo ovim ljudima”, navodi ona.
Nakon otvaranja u Narodnoj kuhinji pripremano je 100 toplih obroka dnevno, a sada članice NVU obezbjeđuju čak 250 zahvaljujući nesebičnoj pomoći Mrkojevića iz Amerike i Baranina Đorđija Đoka Pavićevića.
“Moram da naglasim da su potrebe veće, međutim, ovo je najviše što u ovom trenutku ‘Žene Bara’ mogu da pruže. Humanim gestom naših Mrkojevića iz Amerike dobile smo lonac u kojem svakodnevno kuvamo obroke, a uz pomoć našeg sugrađanina Đorđija Đoka Pavićevića pećnicu koja može da primi veću količinu plehova. Uslovljene smo opremom i trenutno je ovo maksimum koji možemo da damo. Da i ne pominjem namirnice koje su u ogromnim količinama potrebne… Svakodnevno spremamo jednu svadbu u našoj kuhinji, eto, tako mogu da dočaram. Minimalna cijena jednog obroka je sigurno dva eura, ako uzmemo u obzir da taj obrok uvijek sadrži, pored glavnog dijela, i desert, slano pecivo i voće”, kaže Vujović.
Članice ovog udruženja brinule su o onima kojima je potrebna pomoć i tokom prvog talasa korona virusa, kada su sašile i donirale čak devet hiljada maski. Danas će Dječjem domu u Bijeloj, na molbu direktorice te ustanove, biti dostavljen paket maski za njihovih 55 školaraca. Školarcima iz Bara pomažu već treću godinu zaredom doniranjem kompletnog pribora za početak školske godine.
Humani sugrađani i privrednici održavaju ovu ideju živom, ističe Vujović. Prošle godine podršku je dala i Opština Bar, no, ove godine ona je izostala.
“Jednom posebnom stavkom budžeta izdvojeno je 15.000 eura. Tako je trebalo da bude i ove godine, međutim, taj novac nijesmo dobile. Trenutno je komunikacija na minimalnom nivou, a moguće da je takvu situaciju, nemogućnost da se ove godine izdvoji novac, uslovio koronavirus. Iskreno da vam kažem, noći našeg računanja kako ćemo proći sjutrašnji dan stalno traju. To je proces koji se ne prekida… Svjesne smo da donacije građana, koji nam najviše pomažu, s obzirom na tešku ekonomsku krizu, neće biti vječne. Isto tako, odlučile smo da se do posljednjeg momenta, koliko budemo imale snage i volje, trudimo da je održimo i da što duže budemo u mogućnosti da obezbijedimo našim korisnicima taj jedan kuvani obrok, koji je njima zapravo i ručak i večera”, navodi ona.
Ideja Ljiljane Vujović prilikom otvaranja Narodne kuhinje bila je da u njoj svoje zaposlenje nađe nekoliko članica udruženja, tako da trenutno nadoknadu za rad primaju tri žene. Sve ostale su, uključujući i Vujović, volonteri. Stalan posao uskoro bi, zahvaljujući zajedničkoj ideji članica udruženja i NVO Paradigma iz Podgorice, mogle naći i dvije ili tri korisnice kuhinje.
“Žene Bara su u saradnji sa NVO ‘Paradigma’ iz Podgorice i projektom ‘Plantađun’ osmislili jedan zajednički projekat kako bismo pomogli dvije ili tri korisnice kuhinje da dođu do posla. Naime, do kraja oktobra NVO ‘Paradigma’ će instalirati staklenike u dijelu Plantađuna koji je doniran Ženama Bara. Uz pomoć inovativnih metoda, poput vertikalnih bašti, planiran je uzgoj povrća i cvijeća tokom čitave godine, iz sredstava kojima raspolažemo, i tu će zaposlenje naći dvije ili tri naše korisnice. Projekat je podržala američka ambasada u Podgorici, a planiran je i niz aktivnosti kojima će se ublažiti posljedice pandemije COVID-19 na najranjivije grupe stanovništva”, precizira Vujović.
Ona kaže da je njena najveća želja što se tiče ove kuhinje da se ona zatvori i da ne bude gladnih.
“To je želja nad svim željama. Da bismo došli do njenog ostvarenja potreban je udruženi rad svih činilaca u humanitarnom krugu u Crnoj Gori, da bi se mogli u korijenu riješiti problemi nesnađenih građana. Ako te saradnje i tog udruženo g dej stvovanj a ne bude, veoma teško ćemo moći bilo kome da pomognemo. Kako kažu naši stari radovati se sam možeš, ali u teškim momentima uvijek je potreban neko da ti pruži ruku da se to što bolje završi”, zaključila je Vujović.
Na Facebook stranici NVU Žene Bara velikog srca organizuju se humanitarne licitacije, a sredstva prikupljena ovim putem doniraju se Balši Marljukiću, Damjanu Ranitoviću i dr Sanji Rakanović, oboljelima od raka.
“Tim putem prodajemo umjetnine, ulja, džemove i slično, koji nastaju kao plod našeg rada, a javljaju nam se i ljudi iz drugih gradova koji na ovaj način žele da pomognu. Na ovaj način uspjeli smo da za 24 sata obezbijedimo sredstva za Balšu Marljukića i njegovu majku Draganu dovoljna za put i hotel u Istanbulu, gdje se on trenutno nalazi na liječenju”, kazala je Vujović.
Uz podršku NVO Povjerenje, Vujović je sa svojim saradnicima pokrenula humanitarnu akciju sakupljanja novca za objezbjeđivanja krova nad glavom romskoj porodici Marinković, koja gotovo četrdeset godina živi u Baru, od toga posljednjih deset bez elementarnih uslova za život.
Preporučeno
“Uz pomoć institucija to nijesmo mogli da završimo. Veoma je teško biti svjestan toga da pored tebe živi neko ko nema apsolutno nikakve uslove za život”, kaže Vujović.
