Video
,,Čini nam se da smo možda dostigli neku političku, a i građansku zrelost, da ne manipulišemo najmlađima. Jer, bilo koje uvlačenje djece u propagandne diskurse, kada su u pitanju političke partije, jeste neka vrsta zloupotrebe. Ovo do sad, i što se tiče našeg rada u instituciji zaštitnika, nijesmo imali neki konkretnih primjedbi ili pritužbi, kada je u pitanju ova tema, niti smo negdje primjetili izraženu zloupotrebu, kao što je to bilo nekad ranije”, rekla je Šljivančanin.
Od političkih subjekata se očekuje jedan stepen zrelosti i znanja, kaže Šljivančanin, da poznaju načine na koje se krše prava djeteta, iako većina to ne radi s namjerom, kaže ona, već u prikupljanju političkih poena, a sa ciljem da “izazovu samilost ili empatiju građanstva, nerijetko koriste djecu”.
,,U različitim političkim obećanjima ako uključimo djecu, iz najbolje namjere, nekako ta priča bude na većem značaju i djeluje iskrenije. Mi želimo da vjerujemo da nijedan političar ne želi konkretno da ugrozi dijete imenom i prezimenom, koje uvuče na ovaj ili onaj način u propagandni spot, ali, moramo znati da djeci nije mjesto u takvoj vrsti spotova i kampanja, upravo iz razloga, jer oni zbog svoje psiho fizičke zrelosti, odnosno nezrelosti, ne mogu razumjeti u čemu učestvuju. Nije tek tako osamnaest godina određeno kao neki stepen zrelosti. Mi nakon osamnaeste godine postajemo politički aktivni, i da biramo i da budemo izabrani, i to nije bez razloga tako, ipak je ta granica garant neke zrelosti”, naglasila je Šljivančanin.
Korištenje djece u marketinške svrhe je sa ciljem, kako kaže Šljivančanin, da se kod građana izazove empatija, bilo da se radi s namjerom ili ne, takvo uvlačenje djece u nešto što je njima nerazumljivo, smatra ona, nosi “strašne posljedice, i često budi revolt kod konzumenata takvog sadržaja”.
U predizbornoj kampanji često se dječja igrališta koriste kao mjesto za promocije političkih partija, objašnjava Šljivančanin, ali pošto su to javne površine, dostupne svim građanima, pa tako i političarima i političkim partijama, kako kaže, te aktivnosti nijesu nezakonite.
,,Ako u bilo kojem momentu se koriste djeca, kao scenografija ili kao jedan vid manipulacije budućim biračima, o tome već možemo da pričamo, i u suštini, nije zabranjeno na javnom prostoru napraviti svoju kampanju i svoj propagandni program”, istakla je Šljivančanin.
Pri svakom pojavljivanju djece, u svrhe marketinga, ili promocije, smatra Šljivančanin, “ne može se izuzeti odgovornost roditelja”.
,,Idemo od tog postulata da svaki roditelj radi ono što misli da je u najboljem interesu njegovog djeteta. Tako da korištenje svoje djece, u duhu svoje kamlanje nije zabranjeno, ali smo sigurni da su nosioci tih kampanja svjesni i eventualnih rizika koje će ta djeca, možda, trpjeti sjutra u komšiluku, odjeljenju ili na društvenim mrežama, ili neće. To ne znamo, ali to jeste jedan rizik koji takva postupanja nose sa sobom”, rekla je Šljivančanin.
Zaštitnik ljudskih prava djeluje u onim situacijama, objašnjava savjetnica ombudsmena, kada država svojim postupanjem, ili nepostupanjem, prekrši zakon, standard ili međunarodnu konvenciju, i zato, dodaje ona, zaštitnik nema nadležnost nad online prostorom, koji obuhvata i različite društvene mreže, a koji konzumiraju svi, pa samim tim i djeca.
,,Taj online prostor je jako teško kontrolisati , nije nemoguće, postoje određeni zakoni koji se odnose i na online prostor i na različite uvrede, svakako govor mržnje, diskriminaciju i ostalo, međutim, potrebno je pokrenuti različite postupke kako bi se isti locirali, identifikovali i sankcionisali. U onim slučajevima kada bi se postupci pokrenuli, naravno po prijavi, pa onda da li ide na prekršaj, da li ide kod tužioca, u zavisnosti od identifikovane povrede, u tim nekim slučajevima bi mogao zaštitnik da ispati sam proces, odnosno da provjeri da li državni organi postupaju na način kako je to zakon predvidio”, naglasila je Šljivančanin.
Ona smatra da je veoma porazno što djeca, kao konzumenti društvenih mreža, svjedoče verbalnom nasilju, govoru mržnje, dodaje ona, i strašno ružnoj retorici, odrastaju uz takav narativ i kasnije im takav narativ postaje potpuno prihvatljiv.
Po pitanju prava djeteta u Crnoj Gori, u odnosu na neki raniji period, mnoge stvari su bolje, dok su neke iste, ali, kaže ona, ima segmenata gdje ta prava idu unazad.
,,Poštovanje prava djeteta je napredovalo u onom smjeru gdje nam se čini da sve više djece poznaje svoja prava, onda nam je to važno jer će znati da prepoznaju kršenja pa samim tim i da reaguju i da se za svoja prava bore. To, opet ima i drugu stranu medalje, da mnoga djeca, ili njihovi roditelji, zloupotrebljavaju određene situacije pozivajući se na poštovanje prava djeteta”- istakla je Šljivančanin.
Veoma je važno da sistem pomogne roditeljima, ali i djeci, poručuje Šljivančanin, da spoznaju koja su to njihova ljudska prava, osim toga, važno je, ističe ona, učiti djecu poštovanju, od poštovanja druga, drugarice, i naravno vrijednostima koje bi trebalo da se propagiraju.
Preporučeno
,,Od svih nas pojedinačno, ali i svih nas zajedno, zavisi koliko ćemo ovoj djeci dati, koliko ćemo ih usmjeriti na put koji želimo.da ih pošaljemo, jer zaista od nas zavisi, jer oni nijesu zreli da o sebi brinu, zato su i njihova prava posebna, tako od nas mnogo toga zavisi”, zaključila je Šljivančanin.
