“Uklanjanje iz pravnog prometa Zakona o slobodi vjeroispovijesti, što zahtijeva jedan dio političkih subjekata, izazvalo bi pravni vakuum, odnosno oblast prava vjerskih zajednica i prava izražavanja vjere bi bili potpuno neregulisani”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore Branislav Radulović.

Sve se može riješiti amandmanskim djelovanjem na sporne djelove Zakona, kaže Radulović, podsjećajući da ni Srpska pravoslavna crkva niti politički subjekti nisu imali primjedbe na prvih 60 članova Zakona, odnosno osporavali su samo elemente Zakona u oblasti imovinsko pravnih odnosa.

“Predlog da se iz pravnog prometa eliminiše postojeći Zakon je politički zahtjev kojim se nije vodilo računa da u tom slučaju Crna Gora ne bi uopšte imala uređenu ovu oblast. Nastao bi jedan pravni vakuum koji bi primarno vjerske organizacije, doveo u nevjerovatan položaj neuređenosti”, kaže Radulović poručujući da se sve može riješiti amandmanskim djelovanjem.

” Bilo bi dobro da sva procedura prođe postupak šireg društvenog dijaloga svih aktera, a da ona rješenja koja bi ušla u parlament prođu Venecijansku komisiju. Sve suprotno, bilo bi istovjetno ponašanje kao u prethodnom periodu gdje bi samo broj glasova presuđivao odgovarajući interes i to ne bi bilo dobro “, kaže Radulović.

Zakon o slobodi vjeroipovijesti je usvojen krajem 2019. godine i izazvao je revolt i dugotrajne proteste Srpske pravoslavne crkve, njenih vjernika i građana.

Tadašnja parlamentarna većina predvođena Demokratskom partijom socijalista (DPS) Mila Đukanovića je Zakonom propisala da će državno vlasništvo postati svi vjerski objekti koji su izgrađeni u Crnoj Gori do 1918. godine, a za koje vjerska zajednica nema dokaza da ih je gradila. Srpska pravoslavna crkva je ovu odredbu okarakterisala pokušajem otimanja crkvene imovine.

Član pravnog tima Mitropolije crnogorsko primorske advokat Dragan Šoć kaže za RSE da bi se, jednostavnim prestankom važenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, otvorio pravni problem zakonskog uređenja statusa vjerskih zajednica.

Šoć se zalaže za drugi pristup, a to je uklanjanje iz Zakona spornih odredbi koje su izazvale revolt vjernika i Srpske pravoslavne crkve.

” Crkva je uvijek govorila da je tražila da se iz Zakona izbace odredbe koje su neustavne i protivne međunarodnim standardima. A to je pitanje imovine i da se precizira pitanje registracije i evidencije. Postupak bi bio jednostavniji, da se interveniše samo na dijelu Zakona. Bile bi ukinute odredbe koje su izazvale revolt, cjelina Zakona bi ostala, ne bi se ušlo u zonu pravne nesigurnosti i otvaranja brojnih pitanja kad nema Zakona. Zakon bi u svom najvećem dijelu nastavio da funkcioniše”, kaže Dragan Šoć.

On je naglasio da u oblastima koje bi bile izuzete iz Zakona, već postoji uređeno stanje.

” Imovinska pitanja su uređena drugim sistemskim zakonima i to je pitanje već riješeno. A kada je riječ o evidenciji vjerske zajednice, već postoji određena praksa. To ne bi izazvalo nikakve poremećaje u funkcionisanju Zakona “, zaključuje Šoć.

Polemika da li ukinuti kompletan Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili samo sporne djelove, počela je kada je Demokratska narodna partija Milana Kneževića, koja je konstituent nove parlamentarne većine u okviru Demokratskog fronta saopštila (30. septembra) da „prije formiranja nove Vlade, parlamentarna većina u Skupštini treba da povuče Zakon o slobodi vjeroispovijesti“.

I Nova srpska demokratija, Andrije Mandića, takođe članica Demokratskog fronta (DF) i novouspostavljene parlamentarne većine je saopštila, da se zalaže za suspendovanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Reagovao je Filip Adžić funkcioner Građanskog pokreta URA koji je takođe konstituent nove skupštinske većine saopštivši televiziji A1 da njegova stranka neće podržati ukidanje kompletnog Zakona.

” Što se nas tiče, mogu biti uklonjeni, izmjenjeni, ili revidirani sporni članovi tog Zakona, ali Zakon je Crnoj Gori potreban, jer ni jedna vjerska organizacija ne može biti izvan Zakona ili iznad Ustava pa ni Srpska pravoslavna crkva “, rekao je on.

Nakon osvajanja parlamentarne većine lideri tri koalicije Zdravko Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović su dogovorili principe na kojima će počivati nova vlast, a među kojima je i najava da će „nova vlast u potpunosti biti posvećena poštovanju Ustava i primjeni zakona, uz izmjene, dopune i reviziju svih diskriminatorskih zakonskih i podzakonskih akata, uključujući i Zakon o slobodi vjeroispovijesti“.

Postojeći Zakon o slobodi vjeroispovijesti su prihvatile Katolička crkva i Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori i to nakon dugih pregovora i usaglašavanja. Na pitanje da li su konsultovani u vezi najnovijeg zahtjeva o ukidanju ovog Zakona od strane buduće vlasti, u Kotorskoj biskupiji su nam rekli da ne žele za sada da komentarišu te najave.

A reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić je saopštio za RSE da nisu konsultovani niti kontaktirani oko inicijative ukidanja Zakona.

” Nemamo apsolutno nikakvih informacija u vezi toga. Mi smo malo zbunjeni, ne znamo kako će sve ići dalje. Možda će se neko sa nekim dogovoriti, a onda nama na kraju saopštiti. Ne znam koliko je sve to mudro “, rekao je Fejzić.

Episkopski savjet SPC u Crnoj Gori je saopštio (1. oktobra) da očekuje da će „konstituenti nove crnogorske vlasti usvojiti zakonski tekst zasnovan na poštovanju slobode vjeroispovijesti, crkvene stvarnosti, crnogorskog Ustava i važećim međunarodnim standardima“.

Pored procedure ukidanja spornih odredbi Zakona o slobodi vjeroispovijesti, otvorena je dilema procedure i potpisivanja Temeljnog ugovora između države Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, kao što je prije devet godina potpisan Temeljni ugovor sa Svetom stolicom u Vatikanu.

Partija Milana Kneževića iz DF je takođe saopštila da bi se „ukidanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti stekli uslovi za potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) i patrijarhom Irinejom“.

Predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore Branislav Radulović ocjenjuje da je potpisivanje Temeljnog ugovora vezano i za Zakon o slobodi vjeroispovijesti i registraciju vjerskih zajednica.

” Posebno osjetljivo pitanje je evidencija i registracija, jer sve vjerske organizacije iz tog elementa crpe svojstvo pravnog lica. Do sada je registrovano 12 vjerskih organizacija, a brisanjem ili eliminisanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti iz pravnog prometa, te vjerske organizacije bi se našle u nevjerovatnoj pravnoj situaciji. Predlaže se i da se zaključi Temeljni ugovor između Vlade i svih entiteta koji su zastupljeni u Srpkoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori. Oni bi se prirodno morali evidentirati ili registrovati da bi kao pravno lice mogli biti potpisnici sporazuma između države i crkve, na istovjetan način na koji su uradili predstavnici drugih vjeroispovijesti u Crnoj Gori “, kaže Radulović.

Na pitanje ko bi trebalo da bude potpisnik ugovora od strane Srpske pravoslavne crkve – Patrijarh SPC Irinej čije je sjedište u Beogradu ili čelnici Mitropolije i eparhija u Crnoj Gori, advokat Dragan Šoć kaže da će se to pitanje otvoriti kada se stvore uslovi da se taj ugovor potpiše.

” Meni bi logično bilo da to uradi Episkopski savjet u Crnoj Gori, koji može da ovlasti jednog ili više episkopa koji će u ime Crkve da stavi potpis. To bi bilo po meni primjereno. Ali ostavljam rezervu, nije moje niti bilo koga drugog izvan Crkve da se miješa u ta pitanja”, rekao je Šoć.

Pitanje registracije i pravnog statusa drugih vjerskih zajednica u Crnoj Gori regulisano je posebnim ugovorima koje je država potpisala sa Katoličkom crkvom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom.

Tako je u Temeljnom ugovoru sa Svetom Stolicom koji je potpisan 2011. godine u Vatikanu, Crna Gora priznala pravni subjektivitet Katoličke crkve, u skladu sa načelima svog Ustava i kanonskim pravom te crkve.

Takođe, Ugovorom o uređenju odnosa sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori, koji je potpisan 2012. godine, crnogorska država priznala je pravni subjektivitet toj vjerskoj zajednici. Iste godine takav ugovor je crnogorska Vlada potpisala sa Jevrejskom zajednicom.