Video
Pojačanu agresiju imali smo prije desetak dana i ispred Cetinjskg manastira nakon što je poslanica Demokratskog fronta Jelena Božović u Skupštini nazvala huliganima građane Cetinja, koji su protestovali zbog nelegalnih radova u Manastiru koje je kasnije zabranila Upravna inspekcija, i zaprijetila formiranjem paravojnih formacija, na što je „reagovala“ manja grupa Budvana, predvođena Predragom Dragom Ivanovićem, vršiocem dužnosti direktora budvanskog Komunalnog preduzeća.
Pošto je grupa ekspresno ispraćena sa Cetinja, sjutradan je u Budvi, na dijelu Jadranske magistrale u Lastvi Grbaljskoj, osvanuo je transparent sa natpisom „Cetinjani niste dobrodošli“ koji je kasnije, po nalogu šefa budvanskog parlamenta Krsta Radovića, uklonjen.
Istoga dana agresija je demonstrirana i ispred Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgoricii prema feminističkoj grupi „Bogougodnice“ čije predstavnice su protestovale zbog projekcije filma Borisa Malagurskog „Crna Gora – podijeljena zemlja“ u tom sakralnom objektu.
Dodatno, na događaje u Skupštini gdje je nedavno usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici, te razriješen ministar pravde Vladimir Leposavić, upravo zbog relativizacije tog zločina, vrlo agresivno su „nalegli“ srpski tabloidi i televizije sa nacionalnom frekvencijom u toj zemlji, a koje su u Crnoj Gori prisutne na kablu, na kojima se iz dana u dan sipa otrov prema Crnoj Gori koji uveliko prevazilazi već tradicionalnu uočisezonsku tiradu o nesrećnom Stevici iz Vranja koji svake godine nastrada od velike bijele ajkule u okolini Budve.
Sagovornici Pobjede uzroke ovolike količine agresije vide u nedostatku pravog i istinskog dijaloga, ali i sistemskom radikalizacijom nekih segmenata društva, kao i da isključivost kulja iz usta političara, vjerskih lidera, ali i građana.
Predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanja (CEMI) Zlatko Vujović za naš list kaže da nije teško uočiti da se radikalizacija dešava sistemski, te da je podstaknuta spolja.
” Crna Gora suočava se sa produbljavanjem već postojećih podjela i sistemskom radikalizacijom nekih segmenata društva. Nažalost, puno je u Crnoj Gori onih koji lako podlegnu podsticanju na sukobljavanje. Zvanična Srbija, suočena sa svojim brojnim problemima, pokušava da parira međunarodnom pritisku, time što će destabilizovati regiju. Nažalost, ponovo smo suočeni sa sukobljavanjem na bazi nacionalne i vjerske pripadnosti. Svjedočimo ubrzanoj klerikalizaciji društva, koja je u velikoj mjeri praćena rehabilitacijom fašističkih pokreta”, kazao je Vujović.
I sociolog Andrija Đukanović u razgovoru za Pobjedu ocjenjuje da jača desničarski sistem vrijednosti, koji je mješavina nacionalizma, klerikalizma, ali i osjećaja društvene nepravde.
” Ovolika lavina agresije, za sada i na sreću, uglavnom verbalne, posljedica je nedostatka istinskog i pravog dijaloga u društvu. Od toga kao društvo patimo već dugo, decenijama unazad. Društvo smo u kojem uvijek mora bit pobjednika i poraženih, a nikako da postanemo zajednica”, kazao je Đukanović.
Andrija Đukanović
On podsjeća da je i prethodni period, prije 30. avgusta i promjene vlasti, koji je trajao 30-ak godina, takođe bio prožet sukobima, nedostatkom uvažavanja i poštovanja među onima koji različito gledaju na stvari.
” To nas je i dovelo dovde. Samo se akumulirala negativna energija koju je promjena vlasti oslobodila. Sada imamo na sceni jednu vrstu ,,osvete“ nekadašnjih gubitnika koja proističe iz osjećaja dugogodišnje ugroženosti i potlačenosti. ,,Sad je došlo naše vrijeme“ na koje će se oni koji su do sada vladali „morati navići“. Istina, danas je primjetnije da jačaju desničarski stavovi i da se počinju nesmetano javljati u javnosti, što je svakako opasno i zabrinjavajuće. Daleko od toga da je ranije bilo blagostanje i harmonija. I bivši poredak patio je od diskriminacije, podjele na građane prvog i drugog reda itd. To je ojačalo desničarski sistem vrijednosti koji je mješavina nacionalizma, klerikalizma, ali i osjećaja društvene nepravde”, rekao je Đukanović.
Zlatko Vujović smatra da ubrzana klerikalizacija društva i rehabilitacija fašističkih pokreta budi stare rane iz Drugog svjetskog rata.
” Kao da se zaigralo da se na svaku ranu iz prošlosti stavi so. Trebamo biti svjesni da kad neke duhove prošlosti pustimo iz boce neće se baš lako vratiti nazad. Građanska Crna Gora ne treba da ćuti na pokušaje nametanja lažnih vrijednosti, ali svi moramo imati odgovoran odnos prema zaštiti mira i vrijednosti multietničkog i multikonfesionalnog života. To što znamo koji je jedan od ključnih izvora radikalizacije i destabilizacije, ne oslobađa odgovornosti sve one koji utiču na kreiranje javnog mnjenja da daju doprinos spuštanju tenzija. Tu, prije svega, najveću odgovornost imaju parlamentarne partije, a posebno vladajuća parlamentarna većina. Crnoj Gori je potreban stvarni dijalog, ne samo oko pitanja koja traže dvotrećinsku većinu, već i oko pitanja kako da se ublaže podjele i umanje tenzije”, zaključio je Vujović.
Andrija Đukanović uzrok svemu ovome što nam se događa vidi u tome što kao društvo nijesmo uspostavili način razmišljanja u čijem centru je dijalog, ukrštanje stavova i argumenata koje će na kraju rezultirati opštim dobrom.
” Naprotiv, kao što sam ranije rekao, uvijek je neko morao biti pobjednik. Takav način razmišljanja učimo od najranijih dana: u porodici, u školi, svuda postoji jedno mišljenje koje ne smijemo dovoditi u pitanje. Tako naučeni da na drugačije gledamo kao na nenormalno, nijesmo mogli ni dočekati ništa drugo osim ovoga što danas imamo. Otuda ovoliko izdajnika, neprijatelja i bezbožnika. Isključivost kulja iz usta političara, vjerskih lidera, ali i građana. Sada, jedni pod naletom pobjede misle da sve mora biti po njihovom, dok drugi ne žele lako da se prepuste toj novoj stvarnosti. A to je upravo ono o čemu govorim, nedostatak želje da stvorimo društvo u kojem će se svako od nas osjećati slobodno i ravnopravno”, kazao je Đukanović.
Na kraju, kaže on, ako želimo da se stvari vrate u normalu moraćemo da sjednemo i razgovaramo, i to se nikako ne može izbjeći.
Preporučeno
” Niti će jedni, a ni drugi nestati, svi ćemo biti tu, pa je ovo nadgornjavanje – ko je bolji a ko gori – potpuno nepotrebno i nedjelotvorno. Moramo naći neki modus zajedničkog života i ono što nas sve spaja. No to je mnogo lakše reći nego sprovesti u djelo”, rekao je Đukanović.
