Vatra godišnje uništi blizu 100 kvadratnih kilometara šuma

To je u razgovoru za Pobjedu upozorila Nina Pantović iz KOD-a, organizacije koja je prethodnih godina radila analize stanja u ovoj oblasti i ukazala na ključne nedostatke koji onemogućavaju adekvatnije rješavanje problema.

Prema njenim riječima, u Crnoj Gori izostaju podaci o šumskim požarima, oskudni su i nesistematizovani.

– Samo tokom 2012. godine požari su zahvatili oko sedam odsto teritorije Crne Gore, dok su u periodu od 2012. do 2018, prema dostupnim podacima, zabilježena 532 šumska požara, sa opožarenom površinom od 34.628,18 ha i procijenjenom štetom od 6.492.496 eura – navela je ona, ističući da se parametri za procjenu ekonomske štete drugačije računaju u Evropi.

Nina Pantović, Foto: Organizacija KOD

Pantović navodi da prema evropskom modelu ,,ukupne štete“ procjenjuje se da je samo tokom 2017. godine ona iznosila oko 700 miliona eura, odnosno 20 hiljada eura po hektaru požarom zahvaćene površine – dok je Uprava za šume tu štetu procijenila na nešto manje od 1,8 miliona ili 50 eura po hektaru…

– Pri tome, za troškove gašenja požara, prema izvještaju Uprave za šume je izdvojeno 3.440 eura, a Vlada Crne Gore je vatrogasce te godine nagradila sa 230 hiljada eura za njihov doprinos i požrtvovanje u gašenju požara – kazala je Pantović.

Glavni uzroci

Ona ističe da kod nas požari uglavnom nastaju kao posljedica ljudskog nemara tokom čišćenja imanja, zatim nepravilnim odlaganjem opušaka, loženjem vatre na otvorenom, sprečavanjem zarastanja imanja koja se koriste za ispašu stoke ali i aktivnostima poput paljenja šumskog tla radi kasnijeg ubiranja pečuraka i ljekovitog bilja.

– Ono što treba objasniti je da opožareno šumsko tlo će možda u početku dati bolji prinos pečuraka, ali samo na period od par godina. Nakon toga, zbog devastiranosti površinskog sloja lakše dolazi do ispiranja zemljišta i erozije te se smanjuje mogućnost za pojavu pečuraka uopšte, a kamoli boljeg prinosa. Dakle uzrok velikog broja požara jeste neodgovornost ljudi. Sve ovo polazi od pretpostavke podmetača požara da će moći iskontrolisati vatru – kaže sagovornica.

Dodaje da su često izazivači požara i preduzetnici koji takođe misle da će moći kontrolisati vatru i da se neće pretvoriti u stihiju.

ZABLUDA: Ciljano paljenje vatre da bi opožareno šumsko tlo možda u početku dalo bolji prinos pečuraka, ali nakon toga, zbog devastiranosti površinskog sloja lakše dolazi do ispiranja zemljišta i erozije te se smanjuje mogućnost za pojavu pečuraka uopšte, a kamoli boljeg prinosa…

– U Crnoj Gori je vidljivo i da se veliki broj požara pojavljuje u uskom pojasu uz željezničku infrastrukturu. Uzrok je neuredno uklanjanje rastinja uz prugu te svako varničenje može biti pokretač požara u ljetnjim mjesecima. Ne treba isključiti ni mogućnost podmetanja požara iz revolta izazvanim eksploatacijom šuma na štetu lokalnog stanovništva. Primjer je uništavanje puteva prilikom eksploatacije šume te ,,lokalci“ nijesu u mogućnosti da sa stokom izađu na katune – navodi neke od primjera Pantović.

Prema njenim riječima, shodno Zakonu o šumama svi prihodi ostvareni korišćenjem šuma u iznosu od 70 odsto pripadaju opštini u kojoj se obavlja sječa, a sredstva treba da se koriste strogo namjenski za izgradnju seoske infrastrukture u mjesnim zajednicama, izgradnju i održavanje protivpožarnih puteva, nabavku opreme za gašenje požara itd.

– Situacija na terenu ukazuje da se sredstva koriste za isplatu ličnih dohodaka zaposlenih u opštinskim službama, što je stanovništvu tih opština dobro poznato. Zato nadležni organi treba da ispitaju način trošenja ovih sredstva i da stvore uslove da dio prihoda od eksploatacije šuma bude uložen u lokalnu infrastrukturu koja će unaprijediti svakodnevni život mještana – ističe Pantović.

Što nedostaje

Kako ističe sagovornica, po svim dostupnim, ali nepotpunim pokazateljima koji se odnose na broj požara i površinu koju su zahvatili posljednjih nekoliko godina, evidentno je da za efikasnu borbu protiv vatrene stihije koja uništava šumski ekosistem Crnoj Gori nedostaju ključni elementi – adekvatni planovi zaštite, detaljna evidencija iz ranijeg perioda na osnovu koje bi mogli da učimo i unapređujemo njegu šuma, kao i precizni podaci o ekonomskoj šteti uzrokovanoj šumskim požarima.

– Organizacija KOD je u avgustu 2021. godine imala seriju objava o povećanju svijesti o klimatskim procjenama i u okviru pozadinskog istraživanja došli smo do podatka da godišnje izgori više od 100 kvadratnih kilometara šume u prosjeku. Finansijski izvještaj Uprave za šume za 2020. govori da je, od ukupno utrošenih oko 4,6 miliona eura, za stručno usavršavanje izdvojeno 540 eura – ili 0,01 odsto. Drugim riječima, u znanje se ne ulaže gotovo ništa. Zato imamo relativizaciju efekata klimatskih promjena, a zajednica nije upozorena u koliko smo već velikom problemu – kaže Pantović.

Ona podsjeća da je iz KOD-a, u okviru istog istraživanja takođe ukazano i na to da je ,,2019. godine izgorjelo oko 95 km2 šuma. U istoj godini za troškove zaštite šuma od požara je opredijeljeno 38.000 eura, iako je za ove površine potrebno najmanje 250.000 eura.

Pantović upozorava da problem produbljuje ljudska nemoć pred klimatskim promjenama, odnosno sve veće suše, i manje dana bez kiše.

– Dok se funkcioneri uče poslu i prebacuju odgovornost sa državnog na lokalni nivo i obratno, ova globalna neman može da uništi naš najvredniji resurs – prirodu, navodi Pantović.

Ona naglašava da se za smanjivanje negativnih efekata problema mora povećati budžet za troškove gašenja, nabaviti specijalizovani avioni, povećati sadnja drveća i angažovati sezonski radnici iz lokalnog stanovništva kao dopuna redovnim vatrogasnim snagama tokom ljetnje sezone. Uz to, potrebno je uspostavljanje sistema brzog javljanja i praćenja.

– Kako bi se Crna Gora riješila problema šumskih požara i imala ih pod kontrolom potrebno je da usavrši sistem praćenja i javljanja – sistem komunikacije i koordinacije, obavještavanja i uzbunjivanja, da uvede sistem praćenja preko nadzornih kamera, dronova i aviona. U vremenu kada se požari najčešće javljaju od 15. juna do 15. septembra, trebalo bi angažovati 200 sezonskih radnika u cilju sprečavanja širenja nastalih požara – navodi sagovornica.

Kontrole i patrole

Ističe da se rad institucija mora sinhronizovati kako bi se na vrijeme sprečavalo pojavljivanje i širenje požara.

– Jedan model koji bi kontrolisao eksploataciju šume ali ujedno i štitio šume od požara je da isključivo državna firma vrši sječu i izvačenje stabala uz usku povezanost i saradnju sa Upravom za šume, vatrogasnim službama i ministarstvom nadležnim za upravljanjem vanrednim situacijama. Tako nećemo prepustiti saniranje požara koncesionarima već ćemo mi kontrolisati procese – naglašava ona.

Uz ovo se, dodaje Pantović, mogu organizovati dobrovoljne jedinice za ,,patroliranje“ šumama i gašenje požara.

– U slučaju podmetnutog požara sve snage treba usmjeriti na to da se pronađu odgovorne osobe koja će morati društveno korisnim radom na opožarenom mjestu da doprinesu oporavku ambijenta. Ne treba zanemariti značaj procjene rizika od požara, a uz to napraviti mape koje će nam u slučaju pojave požara na bilo kojoj lokaciji, pokazati kuda prići i kako najbolje pristupiti gašenju požara – kazala je sagovornica.

Dodaje da je KOD analizom predvidio i subvencioniranje mještana koji žive u blizini šuma kako bi oni bili prva linija odbrane u čuvanju šuma gdje bi u toku tri najtoplija mjeseca primali naknade u visini proječne neto plate u Crnoj Gori.

– Kontinuirano informisanje stanovništa je obavezno. I mnogo drugih koraka i strategija koje nemamo, a nekada i ne umijemo da ih primijenimo – zaključuje Pantović. 

Metodologija procjene štete

Štete od šumskih požara je veoma teško izračunati jer je teško obuhvatiti sve ekonomske, ekološke i socijalne posljedice koje nastaju, kaže Pantović.

– Postoje direktne i indirektne štete. Direktne su na dubećim stablima i na izrađenim sortimentima. Indirektne štete od šumskih požara su najveće, one obuhvataju štete od izgubljene dobiti i ekološke štete, koje su neprocjenjive. Evropska praksa je da se one računaju kao petostruka do desetostruka vrijednost direktnih šteta nastalih kao posljedica pojave šumskih požara – kaže sagovornica.

Nesagledive dugoročne posljedice

Prema riječima Pantović, posljedice požara nećemo osjetiti samo u periodu ili godini kada su se oni dogodili već mnogo duže, jer vatra uništava sve pred sobom, smanjuje biodiverzitet, može doći do nestanka nekih ugroženih vrsta i biljaka i životinja, zemljište trpi sve vidove promjena kako u fizičkom i hemijskom smislu ali gubi i na izgledu, a mijenjaju se cijeli pejzaži.

– Izgaranjem šumskog površinskog sloja od nekih pet do 10 centimetara uništava se onaj najkvalitetniji dio odnosno sloj koji je bogat organskom materijom. Osim što utiče na bogatstvo tla, oslobađa se ugljenik, a to doprinosi globalnom i lokalnom zagrijavanju. Naravno ove nepogode utiču razarajuće i na infrastrukture, poljoprivredne usjeve, kuće, a nekada odnose i ljudske živote. Drveće doslovno drži zemlju pod sobom i tako čuva to tlo od erozije. Pa, kada zdravih stabala nema, zemljište je slobodno i dolazi do erozije i pojave klizišta, a oštećena stabla postaju gnijezdo za prenamnožavanje štetnih insekata – ističe sagovornica.