Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić napomenula je da se u proteklom periodu bave pravima žena, sa posebnim akcentom na žene s invaliditetom.

„Samo se vlasti u Crnoj Gori mijenjaju, ali se ne mijenja odnos prema ženama, prema rodnoj ravnopravnosti i odnos prema nasilju. Ispratićemo i ovu vlast bez rezultata, ali i sa nazadovanjem u ovim oblastima”, smatra Vujačić.

Prema njenim riječima, politike iz oblasti rodne ravnopravnosti ne tretiraju, na pravi način, pitanja žena s invaliditetom.

„Jednako je problematično da u politikama u oblasti invaliditeta se adekvatno ne prepoznaju žene s invaliditetom, već se posmatraju kao homegena grupa, iako svi međunarodni dokumenti i njihovi komiteti konstatuju da su one u dodatno nepovoljnijem položaju i često višestruko dikriminisane”, dodala je Vujačić.

Kako je kazala, vlasti u Crnoj Gori nikada na adekvatan način nijesu tretirali ova pitanja, iako su godinama iz UMHCG dostavljali sugestije i predloge u ovoj oblasti se ništa nije desilo, a uz to nadležna ministarstva ne razumiju pojam intersekcijske diskriminacije.

„Voljela bih da vladine instutucije, izvršna i zakonodvan vlast budu ažurni u obavezama prema građanka i građanima u istoj mjeri kao kada su u pitanju njihove zarade“, zaključila je Vujačić.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević rekla je da žene nijesu homogne cijelina, već vrlo heterogena grupa.

„Ima žena sa specifičnim potrebama koje vrlo često nijesu prepoznate i uvažene u zvaničnim dokumentima i politikama“, kazala je Raičević.

Prema njenim riječima, imajući u vidu aktuelnu institucionalnu i političku krizu moraju se koristiti drugi mehanizmi koji su potrebni kako bi uveli teme koje se tiču položaja žena kao važne za demokratizaciju društva.

„Iako se negdje pomene rodna ravnopravnost ona nije zasnovana na relevantnim statističkim podacima, analizma, istraživanjima, a mjere koje se predlažu su često generičke i ne uzimaju u obzir specifične potrebe žena u Crnoj Gori“, rekla je Raičević.

Prema njenim riječima, kroz ovaj projekat žele da ukažu na sve one mjere koje su neophodne kako bi svi živjeli kvalitetnije i bolje i kako bi imali jednak pristup resursima.

„Moramo da se borimo da se tema rodne ravnopravnosti prepozna kao važna u procesu integracija. Pred nama je veliki posao i moramo svi da sarađujemo kako bi naši mehenizmi bili funkcionalni“, zaključila je Raičević.

Tokom konferencije predstavljeni su rezultati i preporuke iz Publikacije o rodnoj ravnopravnosti i uključivanju žena s invaliditetom u EU integracije.

U opisu stanja brojnih strateških dokumenta konstatovan je da su OSI, uključujući i žene i djevojčice s invaliditetom trpe različite oblike diskrimiminacije i nasilja, ali nijednim dokumentom nije planiran dovoljan broja adekvatnih mjera za prevazilaženje navedenih problema i umanjenje posljedica koje one izazivaju zbog dugogodišnjeg nerješavanja.

Jedan od zaključaka jeste i da se sektorske politike ne bave u dovoljnoj mjeri pitanjima žena s invaliditetom, a ne preduzimaju se nikakve dodatne (posebne) mjere za podsticanje njihovog uključivanja važnim društvenim procesima, uključujući i proces evropskih integracija.

Preporuka je da je neophodno, prije svega, usvojiti novo, unaprijeđeno i izmijenjeno zakonodavstvo u oblastima ljudskih prava i zaštite od diskriminacije, pristupa pravdi i jedakog priznanja lica pred zakonom.

Osim Strategije za deinstitucionalizaciju, neophodno je unaprijediti Program za postizanje rodne ravnopravnosti, posebno u segmentu koji direktnije i adekvatnije mora uključiti pitanja žena s invaliditetom.

Novom Strategijom zaštite od nasilja bi trebalo definisati mjere koje se odnose na podizanje kapaciteta institucija koje se bave rodnom ravnopravnošću, zaštitom od nasilja, kao i pravima OSI.

Takođe je preporuka da bi trebalo planirati treninge i obuke za pružaoce usluga u oblasti zaštite od nasilja, kao i obuke za one koji pripremaju i kreiraju politike i koji rade na njihovom sprovođenju.

U toku diskusije konstovano je da nije samo dovoljno formirati Direktorat za zaštitu OSI od diskriminacije, već da zaposleni u njemu moraju imati dovoljno iskustva u oblasti ljudskih prava.

Podsjećaju da je Direktorat, dok je postojao, imao troje angažovanih, a da se nakon određenog vremena taj broj sveo na dvoje ljudi.

Učesnici u diskusiji saglasni su da nije bilo volje za poboljšanje prava OSI, kao ni u prihvatanju preporuka u kojima su predlagene konkretne mjere kako bi se poboljšao položaj žena s invaliditetom.

Poručuju da je potrebno mijenjati zakone jer crnogorski zakonodvani sistem ne prepoznaje dosta toga što je već uveliko praksa u Evropi.

U završnom izlaganju, Vujačić je ocijenila da su ljudska prava mnogo više marginalizovana nego u periodu prije deset godina.

„Mi sada imao stagnaciju za koju možemo slobodno da kažemo da je to korak unazad“, zaključila je Vujačić.

Konferencija je završna aktivnost projekta Jednakost – različite i vidljive (Equality – diverse and visible) koji se sprovodi uz podršku Reaktor – Istraživanje u akciji i partnera u okviru projekta Unapređivanje rodne ravnopravnosti u procesu pridruživanja EU, koji je finansiran od strane Evropske unije, a kofinansiran od strane Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju.