Video
Sve to i mnogo više što je i obavještajcima ostalo nedokučivo staje u ime Abdel Malik Ahmed Abdel Vahad Al Rahabi. Bio je jedan od prvih zatočenika Gvantanama pod sumnjom za terorizam – od decembra 2001. do 22. juna 2016. godine… Potom, oko dvije godine – sa zvanično dobijenim političkim azilom – u Crnoj Gori. Nikad bilo kakva optužba, zbog kojih je skoro deceniju i po bio jedan od zatvorenika Gvantanama, nije dokazana. Bio je jedan od najupornijih štrajkača glađu u zloglasnom kampu na Kubi, u toj mjeri da je zvanično bio stavljen na program prisilnog hranjenja u zatvoru…
Put do naše zemlje
O Abdel Maliku pisali su najveći svjetski mediji. Londonski Independent u junu 2016. objavio je da je pravo da bude pušten iz Gvantanama dobio još u martu 2014, ali da šanse za povratak u njegov rodni Jemen nije bilo. Tada, kao i sad, u toj zemlji bjesnio je građanski rat. Ističe se da je u decembru 2001. uhapšen na pakistanskoj granici. Da je putovao iz Jemena u Avganistan. U zvaničnom izvještaju Pentagona pisalo je da je ,,gotovo sigurno“ član Al-Kaide. Pored onih optužbi da je Bin Ladenov tjelohranitelj, sumnjalo se da je umiješan i u organizaciju terorističkog napada u Njujorku, 11. septembra 2011. godine – pisao je američki NBC. Opet, Bušova administracija je godinama smatrala da zatočenici ,,rata protiv terorizma“ ne podliježu Ženevskoj konvenciji i da imaju pravo da budu upoznati sa tim za što su osumnjičeni…
Neki od radova koji se tiču Crne Gore (foto: twitter.com/abdalmalik37)
Al Rahabi je dočekao slobodu u periodu kada je američki predsjednik Barak Obama obećao da će, prije kraja drugog mandata, zatvoriti kamp na Kubi. Potom je američka vlada, u saradnji sa crnogorskom, obezbijedila za njega azil na ljeto 2016. U zvaničnom izvještaju iz 2014. već se jasno navodi da Abdel Malik nije bilo kakva prijetnja za američku nacionalnu bezbjednost. Pentagon se na ljeto 2016. zvanično zahvalio Crnoj Gori – na ,,humanitarnom gestu i iskazanom spremnošću za podršku naporima da se kamp Gvantanamo zatvori“.
I zvanična objava Vlade Crne Gore iz tog perioda arhivirana je na internetu; ističe se da je ,,preuzeta odgovornost za Al Rahabijevu resocijalizaciju“, kao i za njegov povratak porodici. Da on neće koštati Crnu Goru praktično ni cent i da će, nakon nekog vremena, biti potpuno slobodan da bira – da li da ostane ili da ode dalje…
U tadašnjem izvještaju naše vlade od 22. juna 2016. je istaknuto to i da Abdel Malik i njegova porodica ne mogu predstavljati bilo kakvu prijetnju za bezbjednost građana Crne Gore. Da je odluka o političkom azilu donijeta nakon duge i pažljive bezbjednosne analize da li azilant može pokazati kriminalno ponašanje, te da je Crna Gora dio tog procesa, prije svega motivisana principima humanosti i solidarnosti, što je i njena obaveza kao članice Savjeta za ljudska prava UN.
Neki od radova koji se tiču Crne Gore (foto: twitter.com/abdalmalik37)
Susret sa kćerkom
O Abdel Malikovom dvogodišnjem boravku u Crnoj Gori saznajemo najbolje iz dva izvora. Prvi je sjajna novinarka Njujork tajmsa Kerol Rozenberg, koja je godinama bila među najzaslužnijima da se istina o Gvantanamu predstavi svjetskoj javnosti.
Krajem decembra 2018. pisala je o Abel Maliku, u momentu kad je on već sa porodicom bio – u Sudanu. Istakla je veliki problem što je nova administracija američkog predsjednika Donalda Trampa okončala program praćenja bivših zatvorenika Gvantanama. Za nju je, ipak, Abdel Malik tada bio voljan da priča.
Dio zvanične objave naše Vlade o pružanju azila Arapinu iz Gvantanama iz juna 2016. godine (foto: gov.me)
Crnu Goru je za Kerol Rozenberg ovaj Arapin iz Jemena opisivao kao ,,predivnu, gostoljubivu zemlju“. Istakao je da je Crna Gora obezbijedila da nakon deceniju i po ponovo bude sa suprugom, da prvi put vidi kćerku, koja je već bila tinejdžerka! I tada je Abdel Malik najviše i slikao, uglavnom motive sa našeg primorja, ali i neke jesenje… Naravno, i one koji se tiču boravka u Gvantanamu.
Važno je, u cijeloj priči, istaći – odakle uopšte ta priča o slikanju. Obamina administracija, svjesna kroz kakav je tretman dio zatočenika Gvantanama prošao – još tamo započela je program njihove psihološke rehabilitacije. I to je obuhvatalo i slikanje u kojem su se nekolicina njih zaista pronašli. A neke od slika sa crnogorskim motivima Arapin je završio u samom Gvantanamu, dok je čekao slobodu u našoj državi.
Abdel Malik je isticao da je u našoj zemlji dvije godine imao obezbijeđen smještaj i izdržavanje porodice. Nadao se da će moći da se izdržava od slikanja, promovisao je svoje radove na zvaničnom Tviter nalogu, kao i na sajtu www.abdalmalickart.com, koji je i sada aktivan.
Neki od radova koji se tiču Crne Gore (foto: twitter.com/abdalmalik37)
Jezik kao barijera
Potom je objašnjavao zbog čega je ipak napustio Crnu Goru. Istakao je da je ključni problem bila jezička barijera. Onlajn prodaja slika nije išla, učenje našeg jezika bilo je preteško za njegovu kćerku. Supruzi je nedostajao razgovor sa ljudima na arapskom… A ključni problem, naravno – Abdel Malik, nakon kraja dvogodišnjeg izdržavanja, nije mogao da pronađe posao.
I izabrali su – Sudan. Crna Gora mu je obezbijedila dokumenta, izbjeglički pasoš. Insistirao je da naši državni organi kontaktiraju s američkim i provjere da li je uopšte u redu da on putuje sa porodicom. Dobio je dozvolu, avionske karte – i taj momenat kad je sa najbližima prvi put ušao u avion bez policijske ili vojne pratnje je opisivao kao najveću sreću.
Naravno da je život u Sudanu za njega i porodicu bio težak. Posla takođe nije bilo, ali je za američke medije isticao da mu je makar lakše da ostvari konekciju sa ljudima, da razgovara. Imao je i priliku da ponovo boravi u Crnoj Gori makar tokom 2020, o čemu svjedoči objavljena fotografija na njegovom sajtu.
Neki od radova koji se tiču Crne Gore (foto: twitter.com/abdalmalik37)
Ironija sudbine je da se drama porodice Al Rahabi samo nastavlja. U Sudanu od ove godine bjesni građanski rat. Na svom Tviter nalogu (@abdalmalik37) posljednji put obratio se početkom maja. Tada je napisao da je u ,,Sudanu praktično zaglavljen zbog rata. Da ne može mrdnuti bilo gdje, ni u Jemen ni u Crnu Goru“. Da mu niko nije ponudio pomoć – i obratio se brojnim američkim aktivistima i novinarima koji su pratili njegov slučaj… Od tada na društvenim mrežama nije ostavio bilo kakvu informaciju; pitanje je da li je u haosu građanskog rata u Sudanu uopšte živ.
Namjera ovog teksta je da prije svega baci svjetlo na jednu životnu dramu modernog svijeta, koja se dijelom ticala i tiče naše države. Ne da se o nevinosti ili krivici Abdel Malika sudi ili presuđuje, o tome neki jasan zaključak nijesu mogli naći ni američki obavještajci i isljednici. Činjenica koja se pominjala u američkim medijima i u zvaničnim Gvantanamo izvještajima je, na primjer, da je muž njegove žene zaista povezan sa Al Kaidom u Jemenu. Pa se Abdel Malik najvjerovatnije, prosto, početkom vijeka i u onim mjesecima koje je potpuno obilježio stravični teroristički napad u Njujorku, našao među pogrešnim ljudima u pogrešno vrijeme, tamo na granici Pakistana.
Preporučeno
Bitnija od toga je ona drama koja se tiče jedne porodice. I dvije godine mira, koje su uz svu egzistencijalnu zebnju našli u Crnoj Gori. Da je tako, najbolje svjedoče Abdel Malikove slike…
