Video
Ovo je prva vrsta takve odluke Ustavnog suda.
“Konkretan građanski postupak tiče se prava na naknadu materijalne i nematrijalne štete, zbog greške ljekara – pogrešne dijagnoze i između ostalog i prava na refundaciju troškova liječenja. Ustavni sud je naglasio da sudovi u ovakvim i sličnim situacijama moraju da imaju u vidu “ozbiljnu i nepopravljivu prirodu navodne patnje koja je u opasnosti”, ne čekajući na nepovratnu povredu prava na život, u slučajevima kada nije utvrđeno da bi pacijenti kompletiranjem dijagnostičkog procesa u okviru zdravstvenog sistema u Crnoj Gori, dobili adekvatnu procjenu stanja i bolesti, te u skladu sa tim i odgovarajuću terapiju”, pojasnili su iz Ustavnog suda.
Prvi zdravstveni problemi kod S.J. počeli su 2012. godine, kada su mu nalazi krvi bili loši i imao je povišenu temperaturu. Uradio je sve moguće analize u KCCG, nakon čega je primljen na infektivnu kliniku, radi ispitivanja na infektivne bolesti. Rezultati na infektivne bolesti su bili negativni, pa je nakon liječenja, u periodu od dvadesetak dana, otpušten sa liječenja sa dijagnozom upale pluća.
“U međuvremenu, u periodu od 2012 do 2014. godine periodično je imao prehlade praćene povišenom tjelesnom temperaturom koje su se manifestovale slično gripu, a 2014. godine dobio je jake bolove u leđima i javio se ponovo u KCCG, gdje su rekli da mu je to od stresa i da radi masaže. Kada se ponovo javio, ljekari su posumnjali da se radi o nekom procesu na želucu ili pankreasu i dali mu uput za gastroenterologa, nakon čega je odradio UZV i skener abdomena. Sve vrijeme su mu bile povećane vrijednosti sedimentacije, leukocita i CRP, a pošto se u tom periodu osjećao fizički dobro, obrazloženje ljekara bilo je da mu je to, možda, urođen povećan broj leukocita”, piše u obrazloženju Ustavnog suda.
Tokom januara 2015. godine njegovo zdravstveno stanje se pogoršavalo, imao je stalne temperature i iskašljavanje sa sukrvicom, a ljekari su mu rekli da je sezona gripa i da je najbolje da dvadesetak dana ”odleži “.
“Kad, ni nakon toga, povećana tjelesna temperatura nije prošla, odlučeno da je se krene u hematološka ispitivanja. Dva puta mu je vađena koštana srž, nakon čega je utvrđeno da pacijent nije za hematologiju, pa je upućen na infektivnu kliniku. Još jednom, odrađeno mu je snimanje pluća, na njegov zahtjev. Tada je ustanovljeno da ima nešto na plućima i rečeno mu je da se hitno javi na skener u KCCG, da bi mu, prilikom skenera bila locirana tumorska masa u sredogruđu veličine 9×8, 5x4cm. Podnosilac ustavne žalbe je u periodu od 11. marta 2015. do 16. marta 2015. godine, primljen u Centar za grudnu hirurgiju KCCG radi operativne dijagnostike i liječenja tumorske promjene u medijastinumu: Potom je od S.J. uzet uzorak tumorskog tkiva i na osnovu analize tog uzorka koju je radio ljekar patolog zaposlen u KCCG postavljena je dijagnoza „adenokarcinom (HG3, NG2)”. Upućen je da se po prispijeću PH nalaza javi na konzilijum za bolesti pluća u JZU „Dr Jovan Bulajić” u Brezoviku, radi donošenja odluke o modalitetu daljeg liječenja”, ističu u Ustavnom sudu.
S.J. nije otišao na konzilijum, već je samoinicijativno, bez uputa nadležnog fonda, otišao na liječenje u Njemačku, gdje je na Klinici u gradu Flensburgu konstatovana dijagnoza „klasični Hočkinov limfom” IIIb, mediastilni tumor, od koga je kasnije liječen i izliječen. Troškove liječenja u Njemačkoj u iznosu od 25.380,83 eura snosio je sam tužilac.
“Nakon završenog liječenja, podnosilac je, radi refundacije troškova liječenja, pokrenuo upravni postupak, a potom i upravni spor. Upravni organi i Upravni sud smatrali su da se, u konkretnom slučaju, nije radilo o hitnoj medicinskoj pomoći licu koje se zateklo u inostranstvu, a koja se nije mogla odložiti do povratka u Crnu Goru. Podnosilac je dalje pokrenuo građanski postupak pred Osnovnim sudom u Podgorici tužbom radi naknade materijalne i nematerijalne štete KCCG. Osnovni sud je odbio tužbu, a Viši sud je potvrdio presudu. Osporenom presudom Vrhovnog suda Crne Gore, revizija podnosioca je odbijena, kao neosnovana”, piše u obrazloženju.
U postupku koji je prethodio odluci Ustavnog suda trebalo je cijeniti da li su troškovi liječenja bili od vitalnog interesa za život podnosioca ustavne žalbe, imajući u vidu njegovu istoriju bolesti.
Tako je Ustavni sud, pozivajući se na praksu Evropskog suda utvrdio da su sudovi na svim nivoima, suočeni sa spornim mogućim slučajem prvobitno pogrešno postavljene dijagnoze, propustili da utvrde da li su troškovi liječenja u inostranstvu, bili od vitalnog interesa za zaštitu života S.J.
“U konkretnom slučaju u ponovnom postupku, sudovi, treba da utvrde da li je podnosilac koji se žali na povredu prava na život bio „potencijalna” žrtva kršenja prava na život, uslijed postavljene dijagnoze, ispitujući balans između suprostavljenih interesa u konkretnom slučaju, a to su vitalni interes podnosioca, koji se manifestuje kroz pravo na dostojanstvo i nepovredivost ličnosti, odnosno život i tjelesni integritet, sublimiran i kroz pravo na zdravstvenu zaštitu, kao osnovno ljudsko pravo, koje podrazumijeva sve oblike pružanja medicinske pomoći sa svrhom postizanja zdravlja čovjeka i javni interes za poštovanjem pravno propisanog puta za ostvarivanje prava na refundaciju troškova liječenja”, zaključili su u Ustavnom sudu.
Preporučeno
Cjelokupnu odluku možete pogledati ovdje.
