Alabbar, osnivač kompanije ,,Eagle Hills“, idejni tvorac tržnog centra Dubai Mall i pokretač desetina megaprojekata širom svijeta, danas je sinonim za razvoj – ali ne onaj koji se mjeri samo brojevima, već onaj koji ostavlja dubok i održiv trag u zajednicama.

Kapital mu je bila reputacija, a pokretač – briga o majci

Rođen u Dubaiju, u siromašnoj porodici, Mohamed Alabar odrastao je u uslovima skromnijim nego što danas ijedan njegov klijent može da zamisli. Majka je proizvodila sir i mlijeko od dvije krave, otac vozio kamion. Ipak, zahvaljujući stipendiji, Alabbar dobija šansu da se školuje – šansu koju nikada nije zaboravio.

Karijeru je započeo u maloj banci, nakon toga je radio u investicionoj firmi, da bi ga sa 32 godine vlada Dubaija imenovala za rukovodioca novoformiranog tijela za ekonomski razvoj.

– Sedam godina sam radio na ekonomskom planiranju, promociji Dubaija, naplati poreza, prepravili smo čitav sistem poslovanja u Dubaiju. Bilo je to ludo, ali uspješno vrijeme. Bilo nas je oko 250 zaposlenih. A onda sam sa 36 godina otišao kod našeg premijera i rekao: ,,Volim svoj posao, ide dobro, ali moram da se brinem o majci. Ja sam najstariji od trinaestoro djece“. On me je pitao što ću da radim. Rekao sam mu da želim da osnujem građevinsku kompaniju. Imao sam oko 15.000 dolara, dao sam ih kompaniji ,,Arthur Andersen“ – oni su bili kao ja, razumjeli su me. Uradili smo studiju izvodljivosti. Dobra vijest je da nijesam imao mnogo novca, ali sam imao dobru reputaciju u gradu. Za dva dana sam prikupio 300 miliona dolara. Nijesam spavao nedjelju dana. Pomislio sam: ,,O, moj bože, ljudi mi vjeruju!“ I tako je počela sa radom moja kompanija. Danas vam neću pričati o brojkama, jer je bog bio veoma milostiv prema meni. Nije važno u kog boga vjerujete – ja stvarno vjerujem da je bog bio jako dobar prema meni što mi je dao priliku da radim ono što volim – istakao je Alabar na ESG Adria Samitu.

Naglasio je da je prava priroda njegovog posla – povjerenje.

Danas je njegova firma odgovorna za više od 400.000 izgrađenih domova u 18 zemalja, za stotine kilometara puteva, staza, plaža i marina, za izgradnju škola, pozorišta, bolnica, parkova i zajednica koje odišu dostojanstvom.

– Shvatio sam – nijesam u građevinskom biznisu. Ja sam u biznisu razvoja zajednice. Za svaku porodicu koja kupi dom, to je najvažnija investicija u životu. Na meni je da opravdam njihovo povjerenje – kroz dizajn, gradnju, održavanje, ali i ljudskost – kazao je Alabar.

Njegovi projekti nijesu fokusirani samo na luksuz. Već godinama gradi i poklanja socijalne stanove, ulaže u lokalne preduzetnike, renovira škole i bolnice, a kroz posebne fondove stipendira mlade.

– Prije šest, sedam godina, bio sam zabrinut da će Amazon da zavlada mojom zemljom. Znate, ja sam veliki patriota. Volim svoju zemlju. I volim svaku zemlju u kojoj radim. Pomislio sam: ,,Ako Amazon može da kontroliše sve što moja djeca kupuju – mlijeko, majicu – to je problem. Mislim da moram da se suprotstavim“. Okupio sam investitore. Dali su mi milijardu dolara. Tada sam imao skoro 60 godina. Nijesam tehnološki stručnjak, niti 22-godišnjak, ali sam ipak krenuo – priča Alabar.

FOTO: ESG Adria Summit

Danas je ta firma tri puta veća od Amazona na Bliskom istoku. Rade nešto što se zove ,,minutes“ – u svakom gradu imaju preko 100 malih prodavnica iza zgrada i dostavljaju sve u roku od 12 minuta.

– Ali radimo i sve ostalo. A onda sam se zabrinuo zbog strategije hrane i rezervi hrane za moju zemlju. Zato sam sa grupom investitora kupio kompaniju ,,Americana“ prije sedam godina. To je najveći operater restorana i proizvođač hrane. Imamo 3.000 restorana i mnoštvo fabrika hrane u regionu – ističe Alabbar.

Naročito ističe da, kada zarađujete veliki novac – ne zaboravite odakle ste.

– Nikada ne zaboravljam svoju majku, djecu. Dakle, ako si uspješan – što si uradio? Jesi li uspješan sa odgovornošću? Jer mnogi, kad zarade novac, zaborave na stvarnost. Iskreno. Zaborave na realnost – naglašava Alabar.

Što više dajete, više vam se vraća

Za svaka dva-tri stana koja proda, izgradi jedan socijalni stan besplatno.

– I predamo ga lokalnoj opštini da ga podijeli ljudima. U Egiptu je formula: na svaka tri stana koja prodamo – jedan ide besplatno kao socijalno stanovanje. Zarađujemo – treba da dijelimo. I znate što je najzanimljivije? Što više dajete, više vam se vraća. Naša dobit samo raste. Stvarno – naglašava Alabar.

U Egiptu radi, kako ističe, najljepši projekat na svijetu – šest kilometara plaže, devet hotela, međunarodna marina, 8.000 domova, golf teren.

– Kad sam ih prodao – moja kompanija je zaradila 15 odsto. Znate li koliko su se cijene tih kuća udesetostručile? Dvanaest puta! Imao sam sreće – kupio sam jednu za sebe. Napravio sam 12 puta veću vrijednost. Kompanija je zaradila 15 odsto. I znate što? To je u redu. To je pošteno. Mi svim upravljamo – restorani, hrana, muzika. Stvaramo život. Ako ne možete da radite posao kako treba – onda ga nemojte ni raditi. Ako ne možete pošteno – nemojte ni počinjati. I radimo pozorišta, akvarijume, parkove, drveće, cvijeće, ptice. Imamo i posebne fondove za stipendije. Dajemo stipendije djeci za školovanje i univerzitete svuda gdje radimo – kaže Alabar dodajući da se uvijek sjeti da je dobio stipendiju za studije i da mu je neko dao šansu.

– Sad ja dajem šansu drugima – poručuje.

U Srbiji je, prije nego što je potpisao prvi ugovor, očistio rijeku, uredio biciklističke staze i igrališta, trošeći desetine miliona dolara – iz povjerenja prema narodu.

Kada se Dubai suočio s najjačim padavinama u 80 godina, Alabbar nije čekao. Iako ugovorne obaveze garantuju samo jednogodišnju garanciju na stanove, on je odlučio da popravi 120.000 kuća o svom trošku. Dok su trajale sanacije, smjestio je porodice u svoje hotele.

– Moja majka je rekla: ,,Ako si zaradio četiri milijarde dolara, popravi ljudima kuće“. I poslušao sam je – kazao je Alabar.

Transparentnost, lokalne vrijednosti i poštovanje.

Kao osnivač javne kompanije, Alabar već 29 godina objavljuje kvartalne izvještaje – prihode, troškove, kašnjenja, profitne marže. Vjeruje u potpunu transparentnost, ali i lokalno upravljanje. U svakom gradu u kojem radi – menadžerski tim je domaći.

– Moji najbolji ljudi nijesu u Dubaiju – već u Kairu. A svakog plaćam dovoljno da ne ode.

U mnogim projektima, prostor u prizemlju poklanja lokalnim zanatlijama i mladima koji žele da započnu posao. I ne traži kiriju – dok ne stanu na noge.

FOTO: ESG Adria Summit

Poruka koju šalje stanovnicima Crne Gore glasi: ,,Imate obalu iz snova. Ako ikad budem radio ovdje – biće to sa ljubavlju i poštovanjem“.

Gledajući crnogorsku obalu iz aviona, Alabar je rekao da izgleda ,,kao san“. Svoje viđenje razvoja ne temelji na masovnom turizmu, već na pažljivom balansu između lokalne arhitekture, kulturnog identiteta i prirode.

– Ne mogu izgledati kao Skandinavac. Ja sam Arapin i treba da izgledam kao Mohamed. Isto tako, kad gledate grad – treba da znate da je to Crna Gora. Arhitektura treba da odražava dušu naroda. Radim tako da moji unuci kažu – ponosni smo na to prezime.

U svim projektima koje realizuje, Alabar insistira na tome da plaže ostanu javno dostupne, bez obzira na ekskluzivnost kompleksa.

Više od 50 odsto površina u njegovim projektima čine zelenilo i zajednički prostori – uključujući parkove, igrališta, sportske terene i prostore za rekreaciju. Projekti su pažljivo planirani kako bi unaprijedili kvalitet života, a ne narušili prirodni ambijent.

Urbanistički pristup

Njegovi urbanistički pristupi snažno se oslanjaju na potrebe lokalne zajednice. Izgradnja obuhvata bolnice, škole, vrtiće, sportske centre i servisnu infrastrukturu koja ostaje na raspolaganju građanima.

Visoke kule i masovna urbanizacija nijesu dio njegovog modela. Projekti moraju reflektovati želje zajednice i odraziti identitet prostora, pa se arhitektura oslanja na lokalne vrijednosti, estetiku i osjećaj mjesta.

Za kraj, Alabar skida sve poslovne titule i uloge.

– Sve što radim – radim zbog majke. Da se ponosi sa mnom. Da moja djeca budu ponosna. Da moja unučad jednog dana kažu – naše prezime je poštovano. Ako to imate – novac dolazi sam.

Mohamed Alabar ne gradi samo zgrade. On gradi priče, zajednice, puteve nade. I to sa iskrenim osmijehom čovjeka koji zna da je najljepši kapital – ono što ostane kada te više nema.

Dubai Mall gradio u vrijeme krize

Alabar ima 17 tržnih centara. Ono što je zaista nevjerovatno jeste Dubai Mall. Otvorili su ga tokom finansijske krize 2008. godine. Niko nije htio da iznajmi lokal.

– Ali hvala bogu, ne volim preveliko zaduživanje. Odlučili smo – nema veze, čekaćemo. Danas, u prosjeku, imamo oko 350.000 posjetilaca dnevno, 110 miliona godišnje. Ni u snovima nijesam to zamišljao. Moja majka se oblači veoma tradicionalno, pokriva se, ali joj je lice otkriveno. Kada je vodim, ona jednostavno hoda, gleda i smiješi se. Mi dolazimo iz vrlo skromne sredine. Moja majka i danas živi u veoma jednostavnom naselju. Pita me: ,,Mohamed, kako si sve ovo uradio? Sve je tako čisto i sjajno“. Kažem joj: ,,Ti se moliš za mene. Ljudi nam vjeruju“.

I to je ono što radimo – svuda – poručio je Alabar.

Vrijednost svih projekata u razvoju je 150 milijardi dolara

Alabar podsjeća da rade u mnogim zemljama.

– Imamo mnogo marina. Vrijednost svih naših projekata u razvoju je blizu 150 milijardi dolara. Nemojte me pitati kako smo to postigli. Imamo nevjerovatan tim. Oni rade sve. Ja sam samo šef, ali oni su ti koji stvarno rade. I volim ih iz dubine duše. Oni su najbolji od najboljih – poručuje Alabbar.