Video
Ekonomski analitičar i predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca, Vasilije Kostić za Portal Analitika pojašnjava kako će ograničavanje marži uticati na privredu, ali i kako može uticati na cijene proizvoda u marketima.
“Odluka o ograničavanju marži, hipotetički, ne mora nužno imati za posljedicu povećanje budžeta građana. Ona će građanima omogućiti da proizvode kojima je ograničena marža kupuju po nižim cijenama (nego što bi to bilo da nema ograničenja) ali samo do momenta dok ne bi došlo do povećanja nabavne cijene tih proizvoda (cijene koštanja) ili do povećanja troškova njihove nabavke – troškova transporta i troškova manipulacije (utovar istovar), na šta trgovci ni na koji način ne mogu da utiču”, ukazuje Kostić.
Razlog je, kako pojašnjava, to što je Odlukom ograničena marža a nije osnovica na kojoj se zaračunava marža i PDV.
“Ta osnovica je nabavna cijena proizvoda koja se dobija sabiranjem: cijene koštanja proizvoda i troškova nabake. Troškovi nabavke sastoje se od troškova transporta uvećanih za troškove manipulacije (istovar, utovar)”, kaže Kostić.
Cijene diktiraju brojni faktori
Sagovornik Analitike objašnjava i kako se računa cijena proizvoda koju građani, odnosno potrošači, plaćaju u trgovini.
“Prvi korak je: cijena koštanja proizvoda + troškovi nabavke (transport +manipulativni troškovi) = nabavna cijena. Drugi korak: nabavna cijena + trgovačka marža ili RuC (razlika u cijeni) = prodajna cijena bez PDV. Treći korak: prodajna cijena bez PDV-a+PDV= maloprodajna cijena odnosno cijena koju plaćaju potrošači-građani”, kaže Kostić.
Iz navedenog bi, kako dodaje, trebalo da bude jasno da ako se promijene veličine prije zaračunavanja marže (ili PDV-a), cijena koštanja i troškovi nabavke, da će se promijeniti i maloprodajna cijena jer, pojašnjava, ista stopa marže (ili PDV-a) na veću osnovu daje veću maloprodajnu cijenu (cijenu koju plaćaju građani).
“Dakle, nije nužno da će građani zbog ograničavanja marži kao posljedicu imati veći budžet. Imaće ga samo ukoliko se ništa ne promijeni od veličina koje u kalkulaciji prethode stopi marže ili PDV-a”, naglašava Kostić.
Naš sagovornik pojašnjava da to može uticati i na cijene drugih proizvoda, koji nijesu obuhvaćeni Odlukom o ograničenju marži.
“S druge strane, pod pretpostavkom da te veličine ostanu nepromijenjene za period važenja Odluke postoji kao teorijska mogućnost da cijene drugih proizvoda porastu u cilju kompenzovanja gubitka zbog ograničavanja marži. To takođe nije nerealno, jer smisao poslovanja nije gubitak već profit, pa u tom slučaju građani opet ne bi, zbirno posmatrano, imali bilo kakvu povoljnost u pogledu rasta ličnog budžeta”, ukazuje Kostić.
Slabiće preduzeća, posljedice će osjetiti i mali marketi
Sagovornik Analitike naglašava da će posljedice ograničavanja marži osjetiti i trgovci.
“Navešću samo neke koje su markatne. Trgovcima obuhvaćenim Odlukom komplikuje se posao, a to znači da rastu direktni troškovi prodaje – novi obračun cijena, promjena cijena, isticanje cijena, obilježavanje cijena proizvoda, dodatni rad po tom osnovu, korigovanje plana nabavke proizvoda…. Ako troškovi rastu pri istom ostvarenom prihodu znači da profitabilnost pada”, kaže Kostić.
Kaže da će posljedice osjetiti i mali marketi iako Odlukom o ograničavanju marži nijesu obuhvaćeni.
“Trgovačka preduzeća koja nijesu obuhvaćena Odlukom – mali trgovci – trpjeće štetu jer će njihovi kupci sada ciljano ići u velike markete zato što su tamo cijene ograničene. Vrlo je vjerovatno da će tamo obavljati i preostali dio kupovine koji su do tada obavljali u malim trgovinama”, ukazuje Kostić.
Sagovornik Analitika izričit je da je direktna posljedica Odluke o ograničavanju marži slabljenje poslovne snage preduzeća koja se bave prometom tih proizvoda, bilo da su mali ili veliki trgovci.
“Slabljenje preduzeća znače isto što i slabljene privrede, a slabija privreda vodi siromašnijoj državi. To je rezultat na donesene mjere, a o sprečavanju inflacije na ovaj način nema ni govora. To je samo lijepa priča”, kategoričan je Kostić.
Bez uticaja na smanjenje stope inflacije
Na spisku koji je napravljen utisak je da ima dosta proizvoda koje ne koristimo i njima cijena stagnira, ali raste cijena osnovnih životnih namirnica. Kostića smo pitali da li bi bilo svrsihodnije da se na spisku limitiranih cijena našlo pet hiljada proizvoda o kojima se pričalo na početku.
“Pogubno bi bilo da se donijela odluka o ograničavanju marži za više od 5.000 proizvoda. Time bi bila napravljena ogromna šteta trgovačkim preduzećima odosno čitavoj privredi jer trgovina čini značajan dio crnogorske privrede, a sa njenim slabljenjem bili bi oslabljeni i ostali sektori – poljoprivredni proizvođači prije svega”, ukazuje Kostić.
Sagovornik Analitike osvrnuo se i na izjave političara iz prethodne Vlade koji su ustvrdili da je ograničavanje marži zapravo nastavak akcije “Stop inflaciji”, samo pod drugim nazivom. On ističe da ni jedna ni druga mjera ne utiču na smanjenje stope inflacije.
“Niti jedan niti drugi „model“ nemaju kapacitet da na bilo koji način „naude“ inflaciji, jer kada bi to bilo moguće inflacija kao ekonomski fenomen sa teškim posljedicama ne bi ni postojala. Bila bi riješena administrativno u par poteza, a kao što vidimo to nikako nije slučaj”, podvlači Kostić.
Rastom produktivnosti do boljeg životnog standarda
S obzirom na to da će odluka o ograničavanju marži biti na snazi dva mjeseca, odnosno do početka ljetnje turističke sezone, Kostića smo pitali i šta možemo očekivati nakon toga te da li država kroz set mjera može uvesti i kontrolu cijena.
“Nažalost, država može sve što joj padne na pamet, pa (ne daj Bože) može ograničiti i cijene. Ipak, ne vjerujem u takvu mogućnost jer premijer opravdano naglašava značaj slobodne tržišne privrede. Kažem „ne daj Bože“ jer se, takođe, iz prethodnih odgovora može pretpostaviti koliko bi štete nanijelo bilo kakvo ograničavanje cijena u smislu nestašica, sive ekonomije, rasta nezaposlenosti i drugog”, ističe Kostić.
Sagovornik Analitike pojašnjava i koje su to mjere koje se dugoročno mogu sprovesti kako bi se zaštitio standard građana, a koje ne bi ugorozile trgovce i privredu.
Preporučeno
“Životni standard može se štititi odnosno unaprijediti samo na dva načina: time što ćete imati veće plate a isti nivo cijena proizvoda ili iste plate a niži nivo cijena proizvoda i usluga koje kupujete. I jedno i drugo možete postići samo produktivnim korišćenjem resursa: ljudskih, finansijskih, prirodnih a to znači rastom produktivnosti koja je kod nas na izuzetno niskom nivou (manja od 50% evropske produktivnosti). Opravdanost svakog “unapređenja“ standarda mimo rasta produktivnosti je neodrživa a time i ekonomski više nego upitna”, zaključuje Kostić.
