Standard je ista pitanja o ključnim izazovima naše ekonomije postavio čelnim ličnostima naše biznis zajednice. Prekjuče smo objavili stavove predsjednice Privredne komore Crne Gore dr Nine Drakić, a juče smo objavili izvršnog direktora Američke privredne komore u Crnoj Gori Marka Miročevića.
STANDARD: Kakva je Vaša ocjena investicione klime u Crnoj Gori? Nivo stranih direktnih investicija (SDI) se u protekle dvije godine izjednačio s onim od prije pandemije korona virusa. Što treba po Vama Crna Gora konkretno da čini, ili što propušta da čini, kako bi povećala nivo SDI? I kako da privuče više investicija u proizvodnju, umjesto tradicionalnog investiranja u nekretnine?KAMARAŠI: Možda će vas iznenaditi moj odgovor, ali vjerujem da je najvažnije postaviti stvari jasno. Mišljenja sam da se Crna Gora nalazi pred ključnom odlukom: da li zaista želi da otvori svoju ekonomiju za dolazak multinacionalnih kompanija i produktivnih stranih investicija? Ako je odgovor potvrdan, onda to mora biti jasno potvrđeno kroz konkretne akcije i politike. To znači stvarnu institucionalnu posvećenost i stvaranje predvidivog i pouzdanog poslovnog okruženja.
Podsjetiću da Savjet izdaje Bijelu knjigu već 15 godina i kontinuirano ukazujemo na prepreke koje investitori vide u crnogorskom poslovnom ambijentu. Ipak, napredak je veoma ograničen, a stagnacija koja je prisutna potvrđuje da odluka o stvarnom privlačenju stranih investicija još uvijek suštinski nije donesena.
Sve što sam pomenuo, potkrijepiću kroz par konkretnih podataka iz posljednjeg izdanja Bijele knjige. Rezultati za 2024. godinu pokazuju da je ocjena investicionog ambijenta bila 6,5 na skali od 1 do 10 što predstavlja blagi rast u odnosu na prethodne dvije godine, ali je to i dalje nedovoljno da bismo govorili o značajnijem poboljšanju.
U proteklih nekoliko godina zabilježen je i ograničeni rast stranih direktnih investicija u odnosu na 2023. godinu, ali se on dominantno odnosi na sektor nekretnina, koji je podstaknut prije svega geopolitičkim okolnostima. Istovremeno, udio produktivnih investicija, dakle onih ulaganja koja kreiraju proizvode, nove prilike i radna mjesta, pao je sa gotovo 40% u 2018. godini na svega 12,8%. To jasno pokazuje da investitori ne prepoznaju dovoljno podsticajan ambijent za ulaganja u realnu ekonomiju, koja je ključna za dugoročan i održiv rast.
Međutim, s druge strane, ukoliko država odluči da se razvija oslanjajući se isključivo na domaći kapital, znanje i tehnologiju, i to je legitimna opcija. Vjerujem da se svi slažemo da je proces transformacije i razvoja ekonomije moguće brže sprovesti uz podršku i saradnju sa kredibilnim stranim investitorima koji dolaze sa razvijenih tržišta i prate najsavremenije poslovne standarde.
Pad produktivnih investicija, dakle onih ulaganja koja kreiraju proizvode, nove prilike i radna mjesta, sa gotovo 40% u 2018. godini na svega 12,8% pokazuje da investitori ne prepoznaju dovoljno podsticajan ambijent za ulaganja u realnu ekonomiju, koja je ključna za dugoročan i održiv rast.
Ne dovodim u pitanje veliki investicioni potencijal Crne Gore, ali potencijal sam po sebi nije dovoljan. U sve konkurentnijem regionalnom i globalnom okruženju, prednost imaju zemlje koje možda imaju manje potencijala od Crne Gore, ali investitorima nude stabilnost, pravnu sigurnost i efikasne institucije.
Želim biti jasan i to sam već ranije isticao – strani investitori ne traže povlašćen tretman. Očekujemo, prije svega pravni okvir koji omogućava blagovremeno i pravedno rješavanje sporova, kao i dosljedno poštovanje ugovornih obaveza. Samo uz takve temelje možemo govoriti o stvarnom unapređenju investicione klime.
U tom kontekstu, važno je i aktivno uključivanje realnog sektora u kreiranje javnih politika, posebno onih koje direktno utiču na njihove planove i poslovanje. Takođe, politička stabilnost, efikasna i profesionalizovana administracija, obrazovni sistem usklađen s potrebama tržišta, digitalizacija i zelena tranzicija – sve su to elementi koji određuju dugoročnu konkurentnost Crne Gore.
Crna Gora ima priliku, ali i odgovornost, da jasno definiše svoj strateški pravac i sistemski pristupi stvaranju ambijenta koji će omogućiti da se taj potencijal, u koji mi kao strani investitori bezrezervno vjerujemo, zaista i ostvari.
STANDARD: Rast crnogorske ekonomije se usporava nakon prethodnog ubrzanja prije svega usljed potrošnje. Koje mjere bi po Vama trebalo Vlada da sprovede kako bi pojačala rast?
KAMARAŠI: U posljednjih nekoliko godina crnogorska ekonomija bilježi rast i to je pozitivan signal. Sličan trend zabilježen je i u cijeloj mediteranskoj regiji, gdje je nakon pandemije došlo do snažnog okretanja ka potrošnji i turizmu, dok je Crna Gora, zahvaljujući niskoj energetskoj izloženosti, bila pošteđena težih posljedica energetske krize i dodatno osnažena migracijama usljed geopolitičkih dešavanja.
Detaljna analiza strukture BDP-a pokazuje da je pomenuti rast dominantno podstaknut povećanom potrošnjom, koja je rezultat korekcije zarada i snažnog priliva stranih državljana. Ovakva dinamika doprinijela je unapređenju makroekonomskih pokazatelja, stabilizaciji javnih finansija i opštem utisku o ekonomskom oporavku. Ipak, moramo sa pažnjom pratiti dalja kretanja. Potrošnja kao jedan od generatora rasta nosi određene rizike, prije svega kreiranje značajnih inflatornih pritisaka. Dakle, napominjem da je ovakav trend osjetljiv na unutrašnje i spoljne uticaje. Svaki eventualni poremećaj može ugroziti kontinuitet rasta i stabilnost sistema javnih finansija.
Zato bih se fokusirao na to koje bi mjere mogle doprinijeti ubrzanju rasta. Da bi se osigurao održiv i stabilan ekonomski rast, neophodno je raditi na diversifikaciji crnogorske ekonomije. To znači veća ulaganja u sektore koji imaju značajan potencijal, prije svega u proizvodnju, energetiku, poljoprivredu, IT i prerađivačku industriju. Ohrabruje, takođe, činjenica da postoji jasan konsenzus o važnosti razvoja putne infrastrukture i avio-povezanosti, i vjerujem da će se u tom pravcu nastaviti s konkretnim i ubrzanim aktivnostima.
Potrošnja kao jedan od generatora rasta nosi određene rizike, prije svega kreiranje značajnih inflatornih pritisaka.
Pored toga, neophodno je intenzivirati borbu protiv sive ekonomije, jer ona dugoročno ugrožava stabilnost javnih finansija i pravi nelojalnu konkurenciju formalnom sektoru. Takođe, jačanje malih i srednjih preduzeća treba biti jedan od strateških prioriteta. Podsjetiću da upravo ta preduzeća predstavljaju kičmu svake stabilne ekonomije jer otvaraju radna mjesta, podstiču inovacije i doprinose razvoju.
Posebno je važno da država jasno i strateški definiše sektore u koje želi da usmjeri razvoj i podršku. Vjerujem da razvoj i širenje ekonomske baze moraju ostati u fokusu, jer tako Crna Gora može osigurati dugoročni, održivi rast i otpornost na potencijalne buduće izazove.
Međutim, uprkos brojnim izazovima i zadacima, vidim i velike rezultate koji su postignuti. Kao neko ko dolazi iz finansijskog sektora, izuzetno cijenim rad Centralne banke Crne Gore na uvođenju PSD2 regulative i ulasku u SEPA sistem. To su važni koraci koji nas vode ka modernijem i konkurentnijem tržištu. Jedinstven, povoljan i efikasan platni sistem čini Crnu Goru privlačnijom za strane direktne investicije, posebno za one koje dolaze od kompanija sa sjedištem u Evropskoj uniji.
STANDARD: Crna Gora se godinama suočava s nedostatkom radne snage, naročito kvalifikovane. Što po Vama vlast treba da čini, ili što ne čini, a trebalo bi da taj izazov riješi?
KAMARAŠI: Nedostatak radne snage, kao i neusklađenost vještina postojećih kadrova sa potrebama tržišta, već duže vrijeme predstavlja jedan od ključnih izazova za Crnu Goru i za brojne zemlje regiona. Ovaj izazov je prepoznat u svim izdanjima Bijele knjige Savjeta kao ozbiljna prepreka za nesmetano poslovanje postojećih stranih investitora, ali i kao ograničavajući faktor za dolazak novih.
Mišljenja sam da prioritet u rješavanju ovog izazova treba biti snažnija i kontinuirana saradnja između obrazovnih institucija, donosilaca odluka i privrede. Dakle, važno je i da se obrazovni sistem prilagođava brzim promjenama na tržištu rada, jer samo tako može pratiti potrebe savremene ekonomije. Međutim, moramo biti svjesni da je reforma obrazovanja kompleksan i dugoročan proces koji zahtijeva temeljnu strategiju i snažnu posvećenost u njenom sprovođenju. To uključuje jačanje poštovanja prema prosvjetnim radnicima i njihovoj profesiji, podizanje kvaliteta nastave kako bi mladi ponovo bili motivisani da uče, kao i modernizaciju nastavnih programa u skladu s tehnološkim razvojem što traži značajna ulaganja.
To je ozbiljna i dugoročna obaveza, ali jedini pravi put da se tranzicija ubrza. I to nije nemoguće. Postoje brojni primjeri u svijetu koji pokazuju da se strateškim pristupom mogu napraviti veliki iskoraci. Jedan od najinspirativnijih primjera je svakako Singapur, koji Crna Gora često uzima kao orijentir. Parafraziraću njihovog premijera, Li Kuan Jua, koji je više puta isticao da je obrazovanje temelj uspjeha nacije i ključna investicija za njenu budućnost. Taj strateški pristup obrazovanju bio je jedan od glavnih pokretača razvoja Singapura.
Iskoristiću priliku da najavim da će Savjet stranih investitora sredinom godine, kroz određenu planiranu aktivnost, posebnu pažnju posvetiti ljudskom kapitalu i razvoju talenata. Razvoj talenata je jedan od ključnih prioriteta definisanih strategijom Savjeta, a kompanije članice već godinama ulažu značajna sredstva u edukaciju i osnaživanje svojih zaposlenih. Nadam se da ćemo planiranom inicijativom dodatno ojačati napore da zadržimo i razvijemo kvalitetne kadrove koji su ključni za ekonomski i sveukupni napredak Crne Gore.
STANDARD: Kakva je Vaša procjena ovogodišnje turističke sezone u koju Crna Gora ulazi nakon prošlogodišnjeg pada, uz to i s povećanom stopom PDV-a koja nepovoljno utiče na konkurentnost?
KAMARAŠI: Savjet stranih investitora sa posebnom pažnjom prati sve što se tiče turističke sezone – ne samo zbog toga što je turizam jedan od ključnih stubova crnogorske ekonomije, već i zato što se među našim članicama nalaze neke od najznačajnijih kompanija iz ove industrije. Te kompanije su, kroz svoja ulaganja i dugogodišnje poslovanje, dale izuzetan doprinos pozicioniranju Crne Gore na globalnoj turističkoj mapi.
Prema dostupnim podacima, Crna Gora je 2024. godine zabilježila negativne trendove u turizmu, što predstavlja izazov s obzirom na značaj koji ovaj sektor ima za ukupan privredni razvoj. Takođe, rezultati Bijele knjige pokazuju određenu zabrinutost – sektor turizma je za 2024. godinu dobio ocjenu 6,1.
Cijene turističkih usluga u Crnoj Gori su danas gotovo u rangu sa nekim od tradicionalno najpopularnijih destinacija, dok infrastruktura i ponuda ne prate uvijek očekivani nivo usluge.
Razloge za ovakvu ocjenu treba tražiti u prepoznatim izazovima u turizmu, poput nedovoljno razvijene infrastrukture i avio povezanosti, prisustva neformalne ekonomije, kao i nedostataka strateškog upravljanja destinacijom. Uočena je i potreba za boljom promocijom Crne Gore, naročito kada su u pitanju specifični oblici turizma poput ruralnog, kulturnog ili aktivnog turizma.
Povećanje stope PDV-a, rast troškova poslovanja i hronični nedostatak kvalifikovane radne snage predstavljaju dodatna opterećenja za privrednike u ovom sektoru. Ukoliko se ovi izazovi ne adresiraju sistemski i pravovremeno, teško je očekivati značajno bolju sezonu u 2025. godini. Zabrinutost posebno postoji kada je riječ o privatnom smještaju i vanpansionskoj potrošnji. Treba primijetiti i da su cijene turističkih usluga u Crnoj Gori danas gotovo u rangu sa nekim od tradicionalno najpopularnijih destinacija, dok infrastruktura i ponuda ne prate uvijek očekivani nivo usluge. To može uticati na opšti doživljaj i konkurentnost crnogorske turističke ponude.
Preporučeno
Imajući sve pomenuto u vidu, vjerujem da je nužno otvoriti proaktivan i kontinuiran dijalog donosilaca odluka i predstavnika iz sektora turizma, kako bi se kreirale politike koje će unaprijediti ukupnu ponudu, učiniti je konkurentnijom i dostupnijom turistima. Podsjećam da turizam ima ogroman uticaj na ekonomski učinak države, tako da kvalitetna i planski pripremljena sezona mora biti prioritet na svim nivoima odlučivanja.
Video