– Posao stoljeća, kako ga je izvršni direktor RU Milan Mijo Lekić nazvao, o prodaji uglja EPS je zapeo. Naime, EPS ne plaća isporučeni ugalj. Umjesto uplata, šalje reklamacije na količine i kvalitet uglja, koje, uzgred budi rečeno, sam mjeri EPS, a ne RU tako da se dug gomila preko 300.000 eura za sada… Znači, ugalj se isporučuje, ne za 28 eura nego za 0 eura – saopštio je izvor Pobjede iz Rudnika uglja. Iz pljevaljskog rudnika nije odgovoreno na upit Pobjede da li i zbog čega EPS ne plaća preuzeti ugalj.
Izvori Pobjede smatraju da je sadašnji scenario posljedica kolonijalnog ugovora sa EPS-om kakav je viđen u aranžmanima nekadašnjih kolonijalnih sila sa afričkim državama i Indijom.PRAZNE PRIJETNJE
– Izvršni direktor Milan Mijo Lekić prijeti raskidom ,,posla stoljeća“, ali u to niko ne vjeruje – saopštio je izvor Pobjede. U ugovoru, u članu 11, navedeno je da prodavac može raskinuti ugovor ukoliko kupac ne plaća i ne poštuje dinamiku.
Navodi se i da će sve sporove rješavati sporazumno ili pred nadležnim sudom zemlje sjedišta tužene strane.
– Za sve slučajeve i odredbe koji nijesu usaglašeni, odnosno definisani ovim ugovorom, primijeniće se odredbe Zakona o obligacionim odnosima Republike Srbije(?!) – navodi se u u članu 18 ugovora, što je u najmanju ruku sporno.
Ovim ugovorom je predviđena isporuka prvih 40.000 tona od planirane ukupne količine od 300.000 tona uglja.
Cijena uglja iznosi 28,8 eura (bez PDV-a) za kvalitet toplotne moći od 8.000 kJ/kg po toni, pri čemu se vrši korekcija cijene ponderisanjem u rasponu toplotne moći od 7.000 do 10.000 kJ/kg – navodi se u ugovoru.
Ta cijena je ispod svakog tržišnog minimuma jer je najniža cijena na tržištu 50 eura za ugalj takvog kvaliteta.
Transport dogovorene količine uglja na željezničku stanicu u Prijepolju realizovaće RUP, dok će troškove pokriti EPS, kao i troškove utovara uglja u vagone u stanici Prijepolje, čiju uslugu je obezbijedio Rudnik uglja nakon sprovedenog tenderskog postupka.
– Cijena prevoza uglja od Rudnika do utovarne stranice Prijepolje iznosi devet eura bez PDV-a po toni, tako da je ukupni iznos najviše do 360.000 eura bez PDV-a. Cijena utovara uglja u vagone u stanici Prijepolje iznosi 1,85 eura bez PDV-a po toni, tako da je u ukupnom iznosu najviše do 74.000 eura bez PDV-a – navodi se u ugovoru.
RUDU MJERI EPS
Da ugovor proizvodi neku vrstu kolonijalne obaveze za crnogorsku stranu svjedoči i podatak da, mimo uobičajene prakse, rudu u konačnom fakturisanju mjeri EPS, a ne Rudnik uglja kako se to radi u slučaju prodaje kompanijama ili građanima.
– Nakon usaglašavanja i utvrđivanja stvarno isporučenih količina na mjesečnom nivou prodavac će kupcu izdati knjižno obavještenje kojim će ga odobriti za vrijednost mjesečnog odstupanja u količini izraženo kao proizvod ostvarene cijene uglja i iznosa dozvoljenog odstupanja – klauzula je u ugovoru koja znači da konačnu tonažu određuje EPS a ne, kakva je praksa, RUP.
Pobjeda je ranije objavila da će Rudnik uglja ovom prodajom zaraditi sedam do osam miliona eura, dok bi u slučaju da je taj ugalj upotrijebljen za proizvodnju električne energije u našoj termoelektrani, od izvoza i prodaje te struje zaradili 80 miliona eura.
– Ako se ove predviđene količine uglja isporuče Termoelektrani ,,Nikola Tesla“ Obrenovac, naša termoelektrana sigurno neće biti snabdijevana u kontinuitetu – objavila je ranije Pobjeda.
Nakon potpisivanja ovog ugovora, izvršni direktor iz DF-a Milan Lekić je izjavio da je kroz ovu saradnju Rudnik uglja obezbijedio ,,novo tržište za plasman uglja što predstavlja veliki dan za kompaniju“.
– Danas smo, na obostrano zadovoljstvo, formalizovali saradnju sa jednim regionalnim energetskim gigantom kakav je Elektroprivreda Srbije. Poseban značaj ove saradnje je što smo na ovaj način napravili značajan poslovni iskorak u susret ekološkoj rekonstrukciji Termoelektrane Pljevlja. Vjerujem da je ovo dobar zamajac za širenje proizvodnih kapaciteta naše kompanije, koja će i ubuduće biti lokomotiva razvoja pljevaljske, ali i privrede Crne Gore – rekao je tada Lekić.
Misteriozni nestanak uglja u Svilajncu
Polukolonijalni ugovor došao je na naplatu već tokom prve isporuke kada je po zapisniku, u koji je Pobjeda imala uvid, navodno nestalo 33 tone uglja, odnosno cio vagon. Ugovorom je, mimo prakse, predviđeno mjerenje tek na odredištu, a ne prilikom utovara, što faktički znači da EPS može proizvoljno da određuje kolika je tonaža uglja.
Preporučeno
Po tom skandaloznom zapisniku, koji je objavila Pobjeda, masa uglja koja je utovarena u Prijepolju je 555,2 tone, a masa koja je izmjerena u rudarskom basenu Kolubara 521,9 – što znači da je u Svilajncu, gdje je basen, nestalo preko 33 tone uglja! Realizacija ugovora sa Elektroprivredom Srbije je počela 10. juna kad je sa separacije Doganje u pravcu Prijepolja krenulo šest kamiona nosivosti 25 tona. Iz Rudnika uglja je ranije saopšteno da će, prema planu, kamioni u dvije smjene obavljati dnevnu isporuku 400 do 600 tona uglja. Na željezničkoj stanici u Prijepolju vrši se utovar uglja u teretne vagone.
Video