Video
Da problem nije samo administrativni, već i sistemski, upozorio je i službenik same Agencije Darko Saveljić, koji tvrdi da se institucija, nakon višegodišnjeg pokušaja reforme, vraća „na fabrička podešavanja“ – u stanje u kojem je, kako navodi, služila interesima investitora i političkih struktura. On otvoreno dovodi u pitanje zakonitost donesenih rješenja, najavljuje žalbe i krivične prijave, te upozorava na moguću korupciju i nesavjesno postupanje.
Što piše u rješenjima
U periodu od svega nekoliko mjeseci, Agencija za zaštitu životne sredine donijela je tri rješenja, u koje je Pobjeda imala uvid, a kojima se daje saglasnost na elaborat procjene uticaja na životnu sredinu za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na području opštine Kotor. Najnovija rješenja donijeta su istog dana 30. marta 2026. Rješenjem broj 03-UPI-583/1 data je saglasnost preduzeću „Braća Magud Grbalj“ d.o.o. iz Kotora za eksploataciju kamena na lokaciji
Krivošije – Kotor, na više katastarskih parcela u KO Krivošije Donje i djelovima parcela u KO Risan. Investitoru je naloženo da pribavi odobrenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara i da radove izvodi u skladu sa mjerama zaštite utvrđenim u elaboratu.
Istog dana, rješenjem broj 03-UPI-1279/35, saglasnost je data i preduzeću „Sampetrol“ d.o.o. iz Tivta za eksploataciju kamena na ležištu „Stupne“, na parcelama u KO Stupne. U ovom slučaju propisano je da se eksploatacija sprovodi fazno, uz sukcesivnu sanaciju i rekultivaciju prostora, uključujući tehničku i biološku obnovu terena i ozelenjavanje autohtonim vrstama.
Prethodno, rješenjem broj 03-UPI-819/39 od 31. decembra 2025. godine, Agencija je dala saglasnost preduzeću „MIL-COM“ d.o.o. iz Nikšića za eksploataciju kamena iz ležišta „Ledenice“, na parcelama u KO Ledenice, KO Krivošije Donje i KO Risan. U tom postupku konstatovano je da elaborat sadrži definisane mjere za sprečavanje, smanjenje i otklanjanje uticaja na životnu sredinu, kao i program praćenja uticaja projekta.
Jedno pričaju, drugo rade
Da kontradikcija bude veća, još krajem septembra prošle godine na konstitutivnoj sjednici Nacionalne komisije za UNESCO konstatovano je da su tri kamenoloma u Boki – Krivošije, Ledenice i Stupne – nelegalno otvorena u zaštitnoj zoni, te da je Komitet za svjetsku baštinu pozdravio obustavu njihove eksploatacije i jasno zatražio da se više ne izdaju koncesije u tom prostoru. Tada je direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić izričito naglasio da Agencija ne može dati ekološku saglasnost, ukazujući i na činjenicu da su kamenolomi vidljivi turistima i narušavaju pejzaž. Uprava za zaštitu kulturnih dobara potvrdila je da su svi slučajevi prijavljeni inspekciji kao nelegalni.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, međutim, ista ta Agencija izdaje saglasnosti za eksploataciju kamena upravo na tim ili sličnim lokacijama. Između upozorenja UNESCO-a, internih konstatacija o nelegalnosti i današnjih rješenja Agencije – ostaje pitanje da li je sistem u međuvremenu promijenio pravila ili je samo promijenio stav. Dio odgovora na ta pitanja ponudio je službenik Agencije za zaštitu životne sredine Darko Saveljić koji je na Fejsbuku podsjetio da se gotovo četiri godine Agencija, u saradnji sa UNESCO-om i institucijama za zaštitu kulturnih dobara, borila da se u kontaktnoj zoni UNESCO lokaliteta u Bokokotorskom zalivu ne otvore tri kamenoloma, koji bi trajno narušili vizuelni identitet i ugrozili status zaštićene baštine.
“Direktor je na bolovanju i, nažalost, Agencija pokazuje znakove povratka na fabrička podešavanja, kada je funkcionisala kao administrativni organ za interese pojedinaca, investitora i političkih struktura. U ovakvim okolnostima, teško je govoriti o neznanju ili neinformisanosti. Postoji ozbiljna sumnja u koruptivne radnje ili nesavjesno obavljanje posla, oba su obuhvaćena Krivičnim zakonikom – kazao je Saveljić.
Neusklađenost
U ovom slučaju, međutim, ključno je da saglasnosti Agencije same po sebi nijesu dovoljne da kamenolomi zaista počnu da rade, jer je za to neophodno i odobrenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara – koje, prema dostupnim informacijama, neće biti dato. No, upravo u toj činjenici ogoljava se dublji problem: neusklađenost unutar sistema. Dok se na sjednicama državnih tijela i komisija govori o potrebi zaštite prostora i poštovanju preporuka UNESCO-a, drugi organi istovremeno donose rješenja koja otvaraju prostor za projekte koji su već označeni kao sporni. Tako se, umjesto jedinstvene politike zaštite, dobija paralelni sistem u kojem institucije ne djeluju kao cjelina, već kao nepovezani mehanizmi. A u takvom sistemu, odgovornost se najlakše razvodni, dok posljedice ostaju u prostoru, što vidimo u najaktuelnijem slučaju u vezi sa izgradnjom hotelskog kompleksa u Baošićima i nasipanja plaže.
Sve polako pada u vodu
Službenik Agencije za zaštitu životne sredine Darko Saveljić na Fejsbuku je istakao da je „postaviti jednu instituciju na noge izuzetno težak zadatak, posebno kada je preuzimate sa 80 zaposlenih koji su navikli da rade minimalno, izbjegavaju odgovornost i oslanjaju se na lične veze i konekcije radi ostvarivanja sopstvene koristi (ne svi, naravno)“.
Preporučeno
“Agencija za zaštitu životne sredine je prije gotovo pet godina počela da se podiže iz takvog stanja. Dolaskom direktora Gazdića započet je proces postavljanja sistema, jačanja standarda i pozicioniranja Agencije kao ključne, krovne institucije u oblasti zaštite prirode, što ona po svojoj ulozi i treba da bude. Uprkos zakonskim ograničenjima i otporima dijela zaposlenih koji nijesu odgovorno obavljali svoj posao, ostvareni su značajni rezultati. postala je, vrlo vjerovatno, i jedina oslobođena političkog uticaja i pritisaka, što je na svojoj koži najbolje osjetio njen direktor. Ali, evo, sve polako pada u vodu. Danas podnosim žalbu na rješenje za kamenolom, a kad postane pravosnažno, i krivične prijave. Pa, koga svrbi, neka se češe, objavio je Saveljić na Fejsbuku.
