Video
Zločin koji je potresao Crnu Goru, kao i cio region dogodio se 12. avgusta prošle godine kada je Borilović oko 15.20 časova započeo svoj krvavi pohod naoružan sa lovačkim karabinom. Zločin, koji je očigledno dobro isplanirao unaprijed, jer je ženu i troje djece par dana ranije odveo u Herceg Novi, zločin sa samo jedinim ciljem, a to je ubiti što više ljudi i to ljudi koje je dobro znao, sa kojima je bio komšija, prijatelj i rod.
Njegovi sugrađani su tvrdili da je bio prilično povučen, te da je u posljednje vrijeme umislio da ga komšije progone i da bacaju čini na njega, da ga potkradaju.
Nakon što je upao kod postanara Martinovića i hladokrvno ubio ženu i dvoje maloljetne djece, on je nazvao Miloša Martinovića i kazao mu da mu je pobio familiju. Nakon ubistva postanara, na meti pomanitalog Borilovića se našao i kum Martinovića, Milan Mitrović (37), koji je došao da vidi šta se dešava. Borilović je ubio i svoje prve komšije Rajka (56), Dimitrija (81) i Danicu Drecun (74), a zatim je ubio i svog ujaka Gorana Đurišića (54), kojeg je upucao jednim hicem u grudi, kada je ovaj pokušao da ga urazumi i zaustavi. Na kraju ubio i Danijelu (51) i njenu sestru Aleksandru Radunović (52).
Kobnog dana nije htio da se preda, pa je u njega pucala policija, kao i komšija Nenad Neno Kaluđerović, a crnogorsko tužilaštvo nedavno je objavilo da je Borilović stradao od projektila koji mu je nanio jedan od policajaca. Treba da im vjerujemo, valjda.
Očevici tvrde da su građani bespomoćno pokušavali da pomognu žrtvama, te da policija nije reagovala adekvatno, uz obrazloženje da je “teren nepristupačan” i da se napadaču ne može prići, jer je dobro naoružan. Borilović je prema njihovim riječima pucao i u pravcu Hitne pomoći sprečavajući ih da dođu do žrtava.
“Tražili smo policiji oružje da pokušamo mi da mu priđemo i da ga zaustavimo, ali zalud oni su pokušavali da pregovaraju sa njim, ali nama je bilo jasno da je čovjek neuračunljiv te da sa takvim nema pregovora. Razočarani smo njihovim postupkom i po nama sporom i neadekvatnom reakcijom”, kazao je jedan od mještana.
Zločin koji će se sigurno prepričavati godinama pred nema, zločin koji za sobom ostavio otvorena mnoga pitanja bez odgovora nadleženih koji uporno ćute o ovome. Ćute o činjenici da je Borilović zbog nasilničkog ponašanja, koje mu nije prvi put bilo da počini, trebao da nosi nanogicu i da bude u kućnom pritvoru, ali se čekala odluka o rješenju na žalbu na tu presudu. Činjenica, da je bilo naloženo i njegovo psihijatrijsko vještačenje, na koje se isto čekalo. Činjenica, da je policija znala da on ima oružje i da mu isto nije oduzeto nakon napada na kolegu sa posla, zbog čega je i bio nepravosnažno osuđen na kućni pritvor. Toliko očigelednih alarmirajućih činjenica na koje niko nije reagovao, jer se čekalo. A onda,dan maskra i reakcija policije, ako se to uopšte reakcijom može nazvati. Prvi poziv da se nešto dešava u naselju Medovina upućen je u 15.22 časova, naravno od strane policije nije ozbiljno shvaćen, očigledno. Tek nakon poziva više mještana da se nešto dešava upućena je patrola i to službenika, uglavnom saobraćajne policije, osoblje koje nije obučeno da reaguje u ovakvim situacijama. Situacija koja je očigledno za policiju, barem u prvim trenucima bila neozbiljna, jer su mislili da se radi o običnom šenlučenju. Tek kad su stigli na lice mjesta uvidjeli su o čemu se radi i da oni sami neće moći izaći na kraj sa Borilovićem, kojeg su bezuspješno pokušavali da urazume, a nakon toga i pogode hicima iz pištolja. Ozbiljnost situacije vjerovatno nijesu shvatili ni njihovi rukovodioci koji su zbog toga i kasnili sa slanjem adekvatne specijalne jedinice. Naravno, sve su to negirali tvrdeći da je njihova reakcija bila pravovremena i u skladu sa situacijom. Pola sata krvavog pira, 10 žrtava, šestoro ranjenih i pravovremena reakcija policije.
I ako su nadleženi obećavali pomoć žrtvama ovog krvavovg pira, ta pomoć nikad nije stigla, ostavljeni su sami da se bore sa svojim ranama i ožiljcima koje će do kraja svog života nositi.
Preporučeno
Odgovornost za svu ovu bol i patnju niko nije preuzeo, jer glavni krivac je mrtav, a da li je neko mogao da sve ovo spriječi, nadležnima nije bitno i ako je bilo toliko upozorujućih ispada koji su i registrovani u nadležnim institucijama. Zašto se nije reagovalo, zašto se ne prizna greška, pitanja na koja nadležni nikad neće odgovoriti, jer ne vide svoju odgovornost u svemu ovome.
