Veljoviću se na teret stavlja da je, navodno, trenutno odbjeglom Aleksandru Mrkiću saopštio da će biti obavljen pretres kuće Muja Nikočevića i da je tako zloupotrijebio službeni položaj.

“U to vrijeme: 25. decembra 2020. godine Veljović nije bio direktor Uprave policije i ni na koji način nije mogao raspolagati tom informacijom, niti se tužilac trudio da dokaže kako bi on sa mjesta savjetnika predsjednika Crne Gore mogao imati informaciju toga tipa, niti postoji dokaz ili indicija u bilo kom smjeru da je on tako nešto saopštio – ukazao je Martinović sinoć nakon saslušanja njegovog klijenta, Muja Nikočevića i Nikole Mrkića u Višem sudu.

On je izričit da u odluci sutkinje Mugoše nema dovoljno dokaza da bi se vodio postupak, a kamoli da se odredi pritvor.

Martinović je, stoga, danas na rješenje Mugoše izjavio žalbu zbog povreda odredbi Zakonika o krivičnom postupku (ZKP).

SDT PROŠIRILO ISTRAGU

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) proširilo je istragu koju je pokrenulo 24. 8. 2020. i istrage u istom predmetu od 15. 10. 2020. godine.Martinović je u žalbi ukazao na to da su sva lica koja su time obuhvaćena na slobodi, bez obzira na to što su okrivljeni za više krivičnih djela za koja je zaprijećena veća kazna od djela koja se Veselinu Veljoviću stavljaju na teret.

“Dakle, sudeći po dosadašnjim odlukama SDT-a, istraga u konkretnom predmetu traje od 25.8.2020. godine, što kada se dovede u vezu sa čl.177 i 179 ZKP-a, vodi zaključku da su protekli rokovi koje ZKP propisuje za određivanje i trajanje pritvora licima koja su u ovom postupku okrivljeni. Ukoliko bi se prihvatilo drugačiji pristup, onda bi ograničenja uspostavljena čl.177 I 179 ZKP-a postala besmislena jer bi tužilaštvo zakonom predviđena imperativna ograničenja o trajanju pritvora u potpunosti mogla izigrati donošenjem beskonačnog broja naredbi o proširenju istrage – ukazao je Martinović u žalbi.

DRUGAČIJI TRETMAN

On je podvukao da svi okrivljeni u krivičnom postupku moraju imati jednak tretman, da se o njihovim pravima mora odlučivati na isti način, te da je potpuno nezakonito da se okrivljenima u istom postupku identične okolnosti tumače na različit način.

– Konkretno, okrivljeni Bubanja Stefan, Bulatović Žarko, Bulatović Dušica i Veljić Predrag su Naredbom o sprovođenju istrage osumnjičeni za krivično djelo od člana 401 a, stav 2, krivično djelo iz čl.268 stav 3 i krivično djelo iz člana 265 stav 3, ali im sud ne određuje ili produžava pritvor zbog opasnosti od bjekstva, iako bi u odnosu na ova lica postojala veća opasnost po istom razlogu koji je naveden za Veselina Veljovića – naveo je Martinović u žalbi.

S obzirom na to, advokat kaže da se postavlja logično pitanje: kako ovaj parameter o pobudi za bjekstvo suda može biti primjenljiv na Veselina Veljovića, a ne važi za lica koja su u istom postupku okrivljena za više krivičnih djela, koja su po visini zaprijećene kazne teža od onih koja se njemu stavljaju na teret.

” Dakle, očigledno je različito postupanje prema licima u istom postupku. Mislim da više ne treba govoriti o tome da su aktuelne odluke Ustavnog suda Crne Gore isključile mogućnost određivanja pritvora po ovako definisanom stavu – naveo je Martinović.

KONTAKTI

Posebno se osvrnuo na okolnost koju sud navodi kao osnov za pritvor: da je Veljović kao nekadašnji direktor Uprave policije razvio brojne međunarodne kontakte.

” Tačno je da je Veljović kao direktor policije imao službene kontakte sa rukovodiocima nacionalnih i međunarodnih policijskih službi, ali je potpuno apsurdno da sud može iz te okolnosti zaključiti da će on pokušati da pomoć za bjekstvo nađe kod najviših policijskih predstavnika drugih država ili međunarodnih institucija. Još je samo nedostajalo da sud zaključi da će Veljović pobjeći tako što će pomoć za bjekstvo tražiti od nekog tužioca ili sudije – ukazao je Martinović.

Dodao je i da činjenica da je Aleksandar Mrkić nedostupan ne može biti tumačena kao otežavajuća okolnost – odnosno kako je sud zaključio da  okrivljeni od njega mogu realno dobiti i očekivati pomoć u bjekstvu.

” Ako su drugi članovi iste OKG već na slobodi jer im je pritvor ukinut ili nije uopšte određen, po kojem kriterijumu Aleksandar Mrkić može u bjekstvu pomoći Veljoviću, a istovremeno neće pomoći Bulatović Željku, Bulatović Dušici, Veljić Predragu, Bubanja Nikoli i Bubanja Stefanu koji su već na slobodi – upitao je Martinović.

LIČNE PRILIKE I ZDRAVLJE

Sudeći po obrazloženju koje je sudija za istragu dala u pogledu ovog pritvorskog osnova, Martinović kaže da je očigledno da lične okolnosti, životni stil, ranije ponašanje, porodični status i druge lične prilike Veselina Veljovića ni na jedan način nijesu uzete u obzir.

– Tako sudija za istragu uopšte ne cijeni okolnost da je Veljović otac petoro djece, da mu je centar životnih aktivnosti u Crnoj Gori, kao i da mu je teško narušeno zdravlje, zbog kojih je u bliskoj prošlosti imao četiri teška operativna zahvata – naveo je Martinović u žalbi.

UTICAJ NA BAKOVIĆA APSURDAN

Drugi pritvorski osnov se odnosi na to da bi Veljović mogao da ometa krivični postupak uticajem na svjedoka Enisa Bakovića (bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije) – budući da će on u toku istrage biti saslušan u svojstvu svjedoka povodom povratka blindiranog vozila, koje je oduzeto od Nikočević Muja.

Martinović je u žalbi ukazao na to da povodom za saslušanje Bakovića nema veze sa radnjom koja se njegovom klijentu stavlja na teret.

– Imajući u vidu da je Naredbom o proširenju istrage, koja je materijalno pravni osnov za određivanje pritvora, na teret Veljoviću stavljena radnja prenošenje policijske informacije o predstojećem pretresu prostorija Nikočević Muja, postavlja se pitanje zašto bi uopšte postojala potreba da Veljović utiče na svjedoka koji se treba saslušati u istrazi, a nema veze sa radnjom koja se Veljoviću stavlja na teret – kaže njegov advokat.

Kako je rekao, Veljoviću se u Naredbi o sprovođenju istrage i ne stavlja na teret da je privilegovao bilo koga u povraćaju oduzetog vozila.

– Pa je apsurdno da se tvrdi kako ima interesa da utiče na svjedoka koji sa njim nema nikakve veze – ocijenio je Martinović u žalbi.

Da bi se procijenila opasnost od uticaja na nekog svjedoka, poručuje da je potrebno imati u vidu okolnosti o ličnim svojstvima svjedoka koji nije saslušan.

– Baković Enis je bivši državni tužilac, kasnije visoki funkcioner policije, pa je potpuno nerealno da se na lice sa takvim ličnim svojstvima koje je u svom radnom angažmanu moralo proći sve bezbjednosne provjere, može uticati u pravcu da ne govori istinu. Osim iznijetih razloga koji se tiču okolnosti za određivanje pritvora potrebno je naglasiti i razmotriti pitanje postojanja osnovane sumnje u pogledu krivičnih djela koja je SDT stavilo na teret Veljovic Veselinu – naveo je Martinović.

PAKET EUROPOLA POD ZNAKOM PITANJA

U Naredbi o proširenju istrage od 25.07.2023.godine, tužilac navodi da su, tokom istrage i izviđaja, pribavljene dokumentacije Uprave carine Crne Gore, i da su obezbijeđene mjere tajnog nadzora i obavještajni paket Europola “LM983IP”.

– Ako je ova tvrdnja tužioca tačna, što moramo uzeti kao pretpostavku jer nijedan od ovih dokaza okrivljenom Veljoviću nije stavljen na uvid, onda bilo kakvi svjedoci ili drugi subjektivni dokazi nijesu potrebni jer mjere tajnog nadzora i dokument državnog organa ne mogu biti izmijenjeni, niti se na njih može uticati – ukazao je Martinović u žalbi.

Kako je rekao, ovaj branilac je sudiji za istragu iznio zahtjev da se dokaz imenovan kao,,obavještajni paket Europola LM983IP”, izdvoji iz spisa.

– Sudija za istragu u napadnutom Rješenju je ovakav zahtjev odbila, tvrdnjom da se u sudu mogu koristiti takva akta, na osnovu Zakona o potvrđivanju sporazuma o operativnoj i strateškoj saradnji između Crne Gore i Evropske policijske kancelarije, pozivajući se na čl.7. i čl.3, čl. 13, tog propisa. Međutim, sud previđa da ovaj propis u čl.13 ograničava prijem informacija dobijenih od Europola na organe iz čl.7 tog propisa, kako sudija za istragu tačno navodi – istakao je Martinović.

Martinović, pored ostalog, tvrdi da obavještajni paket Europola ne sadrži identifikaciju lica kao korisnika bilo koje šifre.

– Takvu identifikaciju nije izvršio Europol, već neko drugi, a sigurno nije bilo koji sudski vještak. Stoga, takva identifikacija niti smije biti u spisima niti može biti dokaz – tvrdi Martinović.

U aneksu 1, kako je rekao, nije unijeto krijumčarenje, niti zloupotreba službenog položaja – pa se ni po tom osnovu ne može govoriti o mogućnosti korišćenja takvih podataka u svrhu vođenja postupka protiv Veselina Veljovića.

On je izrčit da u Naredbi o proširenju istrage nema dokaza, ni dokaznog predloga, ni inidicije o tome da je Veljović bilo kojoj organizaciji ili sebi, pribavio bilo kakav profit.

– Opis radnje koju tuzilac kvalifikuje, a sud prihvata kao krivično djelo “zloupotreba službenog položaja” iz čl.416, opisana je kao prenošenje podatka o budućem pretresu objekta Nikočević Muja 25.12.2020. godine. Kako je u spisima već nesporno da je Veljović od 18.12.2020. godine, van sistema Uprave policije i da na novom radnom mjestu nema doticaja sa podacima o tekućim aktivnostima Uprave policije, to se sa razlogom mora postaviti pitanje, kako je mogao izvršiti zloupotrebu službene dužnosti na način da odaje informaciju koju ne može dobiti u okviru svoje službene dužnosti – naveo je on.

POSJEDOVANJE INFORMACIJE NIJE KORIST

Ako se iskazani princip koji prihvata sudija za istragu ustali u sudskoj praksi, onda, Martinović smatra da ubuduće možemo očekivati da, na primjer novinar izvrši krivično djelo zloupotreba službene dužnosti tako što iznese podatak o nekoj istrazi zatvorenoj za javnost.

Martinović kaže da je tužilac u naredbi o sprovođenju istrage kao posljedicu izvršenja krivičnog djela naveo to što je Veljović navodno pribavio korist time što je odao informacije drugoj osobi. On poručuje da to nije krivično djelo – jer posjedovanje informacije ne predstavlja nikakvu korist.

– Korist u smislu odredbe čl.416 KZ je isključivo materijalna korist koje u ovom slučaju nema, pa takav opis radnje nije mogao poslužiti ni kao osnov sumnje. Predlažem da Vijeće Višeg suda u Podgorici preinači pobijano rješenje, ukine pritvor i okrivljenom omogući da se u daljem toku postupka brani sa slobode, ili da rješenje preinači i odrfedi neku od alternativno predvidenih mjera iz ukine – zaključio je Martinović u žalbi.