Video
Ističu da samo adekvatnim odvraćujućim kaznama za nasilnike postićićemo željeni efekat – da nasilnici ne postanu jači od porodice, institucija sistema i društva.
“Kad govorimo o nasilju prema ženama od strane muškaraca – ne govorimo o svim muškarcima, već o vrlo konkretnim osobama koje imaju svoje ime i prezime. Zato se u osvjetljavanju ovog problema uvijek naglašava da se tu ne radi o dvije suprotstavljene strane, o ženama na jednoj i muškarcima na drugoj strani, već o zajedničkom društvenom i rodno uslovljenom problemu”, navode u saopštenju.
Izuzetno važno je, kako ističu, još jednom naglasiti, da nasilje u porodici i prema ženama nikada nije privatna stvar, da žrtve nasilja u porodici ne snose krivicu za nasilje koje je prema njima izvršeno, te da je za nasilje uvijek kriv i odgovoran nasilnik. Pri tome je sasvim svejedno, smatraju, jesu li nasilnik i žrtva u bračnoj, vanbračnoj, partnerskoj, sadašnjoj ili bivšoj vezi, kao i koliko je ta veza ili odnos dugo ili kratko trajao, kao i da li dijele ili su dijelili zajedničko prebivalište.
Naglašavaju da iako statistika ne mora uvijek da odražava pravo stanje stvari, iz razloga što imamo onu takozvanu sivu brojku neprijavljenih slučajeva nasilja, ipak su brojke dobri pokazatelji ozbiljnosti situacije kada je u pitanju prisutnost nasilja nad ženama i porodičnog nasilja u crnogorskom društvu:
Prema Informaciji u vezi sa prijavljenim i procesuiranim slučajevima diskriminacije za period od 1. januara do 30. juna ove godine, Uprava policije je registrovala 130 krivičnih djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici (u istom periodu 2019. godine registrovano je 110 krivičnih djela). Takođe registrovano je i 21 krivično djelo koje se dovodi u vezu sa nasiljem u porodici, a kvalifikovana su drugačije. Ova krivična djela počinjena su od strane 149 izvršilaca (131 muškog i 18 ženskog pola), nad 165 žrtava (od čega 114 ženskog pola).
Navode da je u istom periodu (prvih šest mjeseci ove godine) registrovana su 803 prekršaja (u odnosu na 700 za isti period prethodne godine) u vezi sa nasiljem u porodici. Od 796 izvršilaca 615 bilo je muškog pola. Prema dostavljenoj informaciji Zaštitniku najveći broj krivičnih djela i prekršaja iz ove oblasti izvršen je tokom mjeseca juna tekuće godine, dok je trećina prijavljena i procesuirana na teritoriji opštine Podgorica.
Pred sudovima za prekršaje na predmetima iz oblasti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, sudovi su u 2019. godini imali u radu 2.059 predmeta.
“Prema dostavljenim podacima Zaštitniku, prvostepeni sudovi za prekršaje su u prvoj polovini 2020. godine imali u radu 1.314 predmeta iz oblasti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, od čega 830 Sud za prekršaje u Podgorici, 269 Sud za prekršaje u Budvi i 215 predmeta Sud za prekršaje u Bijelom Polju”, kazali su iz kancelarije Ombudsmana.
Što se tiče podataka civilnog sektora, Sigurnoj ženskoj kući prošle godine javilo se 600 osoba sa iskustvom porodičnog nasilja, dok je inicijalno savjetovanje pruženo čak 1010 puta.
“Važno je podsjetiti i da predmeti koji se odnose na porodično pravnu problematiku u širem smislu u sebi sadrže i elemente nasilja nad djecom-jer dijete koje svjedoči nasilnom ponašanju jednako je žrtva kao i kada se nasilje sprovodi nad njim. Kod nasilja u porodici rijetko se događa da je žrtva izložena samo jednom obliku nasilja, već se vrlo često radi o sticaju više oblika nasilja kroz kontinuiran vremenski period, pa se stoga nasilje najuspješnije sprječava preventivnim mjerama i kvalitetnim i dugotrajnim programima resocijalizacije počinitelja, a manje represijom. Zato smatramo da je potrebno preispitati cjelokupnu politiku stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja i pronaći učinkovitiji model stalnog i privremenog stambenog zbrinjavanja žrtava”, ističu oni.
Preporučeno
Osim toga, preporuke Zaštitnika za unapređenje stanja u ovoj oblasti, između ostalog, su i : ekonomsko osnaživanje žena žrtava nasilja u porodici; jačanje (kadrovski i finansijski) organa starateljstva kako bi odgovorili svim izazovima u oblasti rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici; kontinuirane edukacije za zdravstvene radnike iz razloga što su oni prvi koji se suočavaju sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici; obaveza vođenja rodno osjetljive statistike koja se odnosi na prijave nasilja i procesuirane slučajeve, sa podjelom na posebno osjetljive grupe, kao što su djevojčice, starije žene, žene sa invaliditetom, Romkinje i sl; Nastaviti sa ciljanim medijskim kampanjama i djelovati na osvješćivanju društva da nasilje u porodici nije privatna stvar, nego krivično, odnosno prekršajno djelo.
