Video
On u razgovoru za Pobjedu navodi da postoji više segmenata koji se tiču pitanja sigurnosti u Crnoj Gori, poput organizovanog kriminala, devastiranja sigurnosnog i obavještajnog aparata, ali i političkog uticaja koji se plasira kroz Srpsku pravoslavnu crkvu.
Dizdarević je stava i da ,,Skaj“ i ,,Anom“ komunikacije ne mogu biti dokazi u krivičnom postupku te da su pritvori puni osoba koje se terete pod ovim aplikacijama, ali bez određenih vrsta i količina materijalnih dokaza koji se potvrđuju ,,Skaj“ aplikacijom.
POBJEDA: Crna Gora je u proteklih pola godina svjedočila brojnim ubistvima, od dvostrukog ubistva kod Bijelog Polja gdje se bjegunac krio 27 dana do rata kriminalnih klanova – na kružnom toku usred bijela dana ubijene su dvije osobe hicem iz snajpera… Potom, samo dvije godine od masakra u Medovini, dogodilo se još jedno masovno ubistvo. Kako iz Vašeg ugla izgleda bezbjednosna situacija u Crnoj Gori i da li smatrate da je izostala odgovornost resornog ministra i rukovodilaca u bezbjednosnom sektoru?
DIZDAREVIĆ: Imamo ubistva koja su individualnog karaktera, koja se vezuju za psiho-patološke strukture počinitelja, poput osobe koja je počinila masakr i osobe koja se 27 dana krila na području Crne Gore, a potom uhvaćena u Srbiji, a prije par dana izručena. Sa druge strane, imate seriju ubistava koja se vezuju za organizovani kriminal, koja su, takođe, ništa manje opasna od masovnih ili serijskih ubistava koje ste doživjeli u Crnoj Gori. Posljedica i jednih i drugih jeste 30 godina devastiranja sigurnosnog i obavještajnog aparata koji nije raspolagao informacijama o svim tim aktivnostima. Treći segment, koji se vezuje za pitanje sigurnosti u Crnoj Gori, jeste političke prirode, na relaciji religijskih animoziteta, onoga što čini Crnu Goru kao crnogorski identitet i toga što se plasira kroz Srpsku pravoslavnu crkvu, pa onda dolazimo i do ruskog uticaja tj. kroz ruski svijet, odnosno „srpski svet“ i plasiranje svih tih problema koje vi doživljavate u Crnoj Gori.
POBJEDA: Međusobni rat dvije crnogorske kriminalne grupe ne prestaje. Postoji veliki broj slučajeva u kojima se članovi tih grupa nađu u pritvoru, ali zbog neizricanja presude, nakon tri godine, izlaze iz pritvora i najčešće nastavljaju sa kriminalnim djelovanjem. Na koji način država može da uspostavi kontrolu nad tim licima i spriječi da izvrše krivična djela?
DIZDAREVIĆ: Jedini način je izmjena kaznene politike, to podrazumijeva izmjene krivičnog zakonodavstva gdje se za teška krivična djela propisuju maksimalne kazne zatvora i jačanje pravosudnog i policijskog aparata. Međutim, i jedan i drugi aparat je devastiran, oba aparata su premrežena stranim obavještajnim službama, tu prije svega mislim na srbijanske obavještajne službe zbog čega je korupcija primat u radu tih organizacija i naravno rezultat svega toga jeste probijanje rokova zbog čega nemamo pravosnažne presude, nakon čega sve osobe sklone kriminalu izlaze izvan nadzora države i nastavljaju da se bave kriminalom.
POBJEDA: Novinarki Pobjede Ani Raičković ugrožena je bezbjednost, međutim, i pored toga još uvijek joj nije dodijeljena policijska zaštita. Kakvu poruku takvim postupanjem šalje Uprava policije i što može biti razlog takvog odnosa prema novinarki koja je pretrpjela fizičko i psihičko nasilje od strane biznismena Zorana Bećirovića?
DIZDAREVIĆ: Već dugo vremena sam mišljenja da pojedini novinari, među kojima je i Raičković, otkrivaju više kriminala nego one službe koje primaju plate da bi otkrivale kriminalne radnje. Samim tim, postajete meta ili bolje rečeno konkurencija onima čiji je to posao. Pitanje je ovdje više centralizovano na odgovornost pripadnika MUP-a koji nije donio operativno-taktički plan postupanja u zaštiti Ane
Raičković, a shodno procjeni koju je uradila Agencija za nacionalnu bezbjednost. Nažalost, mišljanja sam da neće ni uslijediti jer se to sada pretvorilo u „igranje odbojke“, a primarni motiv za tako nešto jeste upravo da je jedan od pripadnika MUP-a, bez obzira da li je policijski ili državni službenik, učestvovao u napadu na novinarku Pobjede.
POBJEDA: Kako doživljavate bezbjednosnu situaciju na Balkanu, naročito u zemljama bivše Jugoslavije? Koje strukture vidite kao najmalignije u regionu?
DIZDAREVIĆ: Uzrok nestabilnosti Zapadnog Balkana se pronalazi prevashodno u Srbiji. Mi smo 2016. godine imali pokušaj državnog udara u Crnoj Gori, gdje je bila vrlo jasna uloga SPC koja je pružala logističku podršku u vidu prostorija, opreme i personala koji je došao iz Srbije sa ciljem stvaranja i pravljenja državnog udara. Nakon toga smo imali Sjevernu Makedoniju, gdje je takođe državni udar bio projektovan iz Srbije, kao proksi zemlje, ali zapravo je bio upravljan od strane ruskih državljana, ruskih vojnih obavještajaca i obavještajaca inostranih službi kojima je rukovodio Vladislav Filipov. Samim tim, pitanje sigurnosti čitavog ovog regiona zavisi od stabilizacije političke svijesti ili eliminisanja onih kadrova sa podučja Srbije koja propagiraju i protežiraju rusku politiku.
POBJEDA: Kako komentarišete slučaj prokopavanja tunela do depoa Višeg suda u Podgorici, gdje ni nakon dvije godine od događaja nemamo ni motiv, a ni nalogodavce za taj slučaj?
DIZDAREVIĆ: Propust je nedvosmislen. Zaista, kada govorimo o sigurnosnim segmentima, teško da neko može pretpostaviti da neko kopa tunel ispod zemlje da bi došao do nečega. To gledamo samo u filmovima. Međutim, ono što se vidi i fenomenološki jeste i otkrivački segment, a to je – što se sve izuzelo iz depoa. Nadležni organi bi morali imati popis arhivske građe koja se nalazi u svakoj od prostorija, da se vidi što je izuzeto, pa na temelju toga što nedostaje lako je suziti krug ljudi i time utvrditi potencijalni motiv zbog čega se sve to desilo. Činjenica da ni dvije godine nakon događaja nemate finalni akt, pokazatelj je propusta u samom kvalitetu istražnih radnji koje se sprovode.
POBJEDA: Smatrate li da su bezbjednosne službe u Crnoj Gori podređene instrukcijama iz Beograda?
DIZDAREVIĆ: Ne smatram da je cjelokupni bezbjednosni sistem podređen Beogradu, ali smatram da je jedan veliki dio obavještajne zajednice u Crnoj Gori premrežen beogradskim obavještajnim radom te da račun polažu Beogradu.
POBJEDA: Nedavno je potvrđena optužnica protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića. Možete li se osvrnuti na navode i smatrate li da politika igra najveću ulogu u njihovom slučaju?
DIZDAREVIĆ: Ako imate tužioca koji je bio visoko pozicioniran, kao i jednog policijskog službenika koji su svojim aktivnostima pokušali da spriječe državni udar, onda, kontradiktorno, baš oni završe na optuženičkoj klupi. To pokazuje udruženost obavještajnih-političkih struktura u Crnoj Gori.
POBJEDA: Kako Vi gledate na optužnice koje se temelje na porukama sa ,,Skaj“ aplikacije? Smatrate li da to može biti relevantan dokaz u krivičnom gonjenju pojedinaca, da li ga smatrate kao pravno valjan?
DIZDAREVIĆ: Kada govorimo o pravno valjanim dokazima, smatram da ,,Skaj“ i ,,Anom“ komunikacije ne mogu, po mom skromnom mišljenju, biti dokazi u krivičnom postupki iz prostog razloga što se radi o jednoj vrsti masovnog presretanja informacija, što je nadalje suprotno svim našim nacionalnim pravnim propisima. Kada govorim našim – mislim na Zapadni Balkan, odnosno Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju u kojima morate eksplicitno, po naredbi suda, navesti ime i prezime osobe koja presreće te informacije. Ovdje smo imali informacije koje se presreću od nekoliko destina osoba, a koje su opet spajane, analizirane i dostavljene u kodnim nazivima. Samim tim, takve informacije mogu biti vrhunskog obavještajnog ili operativnog karaktera, a koje su se morale analizirati. Te analize bi bile pravni osnov za otvaranje naših klasičnih i posebnih istražnih radnji ili zaplijeniti određene količine droge da bi se mogli potvrditi fragmenti i segmenti tih informacija. Sada smo u situaciji da imamo pune pritvore osoba pod ,,Skaj“ i ,,Anom“ aplikacija, ali bez određenih vrsta i količina materijalnih dokaza koji se potvrđuju ,,Skaj“ aplikacijom.
POBJEDA: Da li ste i dalje stava da unutar obavještajnih institucija postoji ruski uticaj, bez obzira što je Crna Gora članica NATO?
DIZDAREVIĆ: Upravo zbog toga što je Crna Gora članica NATO, ona je još veći interes Ruske Federacije. U obavještajnom radu, svakoj toj velikoj geopolitičkoj, geostrateškoj sili interes je da ima čelne ljude tih malih obavještajnih struktura koji će se baviti prikupljanjem informacija, tzv. mikrolokacija, ali isto tako i upravljanjem procesima u političkom smislu.
POBJEDA: Možete li se osvrnuti na globalnu bezbjednosnu situaciju, s obzirom na novu američku administraciju, rusko-ukrajinski rat i sukobe na Bliskom istoku?
DIZDAREVIĆ: Čitav politički preokret jedne od najmoćnih sila na svijetu – Sjedinjenih Američkih Država, nesporno će uticati i na promjene u arhitektonskoj strukturi geopolitike Evropske unije, ali i Rusije. Mi vidimo neke određene korake koji se temelje isključivo na nekim interesnim sferama, a to su pregovori između Rusije i SAD vezano za Ukrajinu. Isto tako vidimo i određene poteze članica zemalja EU koje idu u pravcu zajedničkog jačanja evropske sigurnosti.
Uzrok problema u BiH je tridesetogodišnji organizovani kriminal
POBJEDA: Kakva je trenutna bezbjednosna situacija u BiH u odnosu na dešavanja u Republici Srpskoj, konkretno situaciju koja se tiče naloga za hapšenje Milorada Dodika? Da li uočavate eventualne bezbjednosne rizike za građane BiH?
Preporučeno
DIZDAREVIĆ: Kada je riječ o sigurnosnom stanju, evidentno je da imamo prvostepenu presudu protiv Milorada Dodika. Međutim, ta presuda nije uzrok ovih problema. Odgovorno tvrdim da uzrok svih problema jeste tridesetogodišnji organizovani kriminal pojedinih političkih persona u BiH, koji zapravo cijelom ovom situacijom nastoje amnestirati taj kriminal i uvesti Bosnu i Hercegovinu u nešto što se, mislim, neće desiti. Reakcija na ovo ponašanje uslijedila je, prije svega, diplomatskim, političkim, ali i pravnim sredstvima na način da je od strane Tužilaštva BiH prema sudu inicirana centralna, interna potjernica. Ali došli smo u fazu da smo uvidjeli brojne kapacitete državnih-policijskih institucija koje su trebale da realizuju samu operativno-taktičku mjeru, odnosno hapšenje osumnjičenog. U tom smislu, mislim da je dobro što se nije odmah krenulo u hapšenje jer bi sigurno došlo do određenih oružanih sukoba između kolega koje rade VIP pratnju Dodika i drugih sa kolegama iz Državne agencije za istragu i zaštitu. Zbog toga, posljednjih 15 dana apelujem da se te radnje moraju raditi uz asistenciju međunarodne zajednice koja bi osiguravala segment mirnog hapšenja. Uvjeren sam da će narednih dana doći do lišavanja slobode svih onih koji su osumnjičeni po odlukama nadležnog tužilaštva BiH. Sud BiH je raspisao međunarodnu Interpolovu potjernicu koja je dostavljena NCB Interpolu Sarajevo i ona je poslana u sjedište Interpola u Lionu koji će razmatrati uslove. Ako uslovi budu kvalitetni, mislim da će se u narednim danima raspisati međunarodna potjernica. Građani u Bosni i Hercegovini i te kako osjete sve političke turbulencije, političke krize i to se polako prenijelo na psihološku strukturu cjelokupnog stanovništva. Međutim, ono što je dobro u cijeloj ovoj krizi jeste da su građani BiH, prije svega mislim i na građane Republike Srpske i Federacije brčkog distrikta, zaista shvatili o kakvim profilima političara se radi i što su oni spremni da urade, zarad vlastitih interesa. To nam govori da je svijest građana, koja je decenijama manipulisana, zaista preovladala i nadjačala ono što se 30 godina politički nastoji kreirati. Mi nemamo zabilježen niti jedan incident na nacionalnoj, etničkoj ili nekoj drugoj osnovi.
