Najviša sudska instanca nije ulazila u meritum spora koji već sedmicama izaziva ozbiljne polemike unutar pravosuđa – pitanje da li je u ovom predmetu nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili nije.

Upravo to, prema ocjeni advokata Veselina Radulovića predstavlja ključni problem odluke Vrhovnog suda.

Radulović je za Pobjedu kazao da je odluka formalno-pravno teško osporiva ukoliko se Zakonik o krivičnom postupku tumači restriktivno, ali da ostaje utisak da se Vrhovni sud „sakrio“ iza procesnih razloga kako bi izbjegao zauzimanje stava o suštinskom pitanju koje već mjesecima dijeli pravosuđe u vezi zastare krivičnog gonjenja u slučaju ,,Telekoma“.

“Odluka Vrhovnog suda, formalno gledano sa te zakonske strane, ako se tumači Zakonik o krivičnom postupku restriktivno, ne možemo reći da nije zakonita i da nije ispravna. Ali, utisak je da se iza tih procesnih razloga, koji su bili ključni za donošenje ove odluke, Vrhovni sud na neki način sakrio da ne zauzme stav o onome što je suština predmeta. A suština nije da li je bilo korupcije u aferi ,,Telekom“, već da li je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja, kako je to navelo tužilaštvo, ili pak nije, kako je utvrdio Viši sud u svom rješenju”, rekao je Radulović.

U ranijem razgovoru za Pobjedu Radulović je upozorio da cijeli predmet, bez obzira na konačan epilog, ostavlja ozbiljnu sjenku na rad tužilaštva.

On je tada ocijenio i da će, čak i ukoliko postupak bude nastavljen, biti veoma teško obezbijediti dokaze dovoljne za eventualnu osuđujuću presudu nakon više od dvije decenije od spornih događaja.

“I kakav god epilog budemo imali, ostaće ta sjenka i sumnja da je tužilaštvo možda iz nekih političkih ili drugih motiva bilo suviše pasivno i da se nije previše trudilo da dođe do istine u ovom veoma važnom predmetu”, rekao je Radulović za Pobjedu.

Dvadeset godina bez epiloga

Afera „Telekom“ jedna je od najdugotrajnijih u Crnoj Gori.

Predmet se odnosi na privatizaciju Crnogorskog Telekoma 2005. godine, kada je kompanija prodata Mađar Telekomu za 114 miliona eura i na navode o višemilionskom mitu isplaćenom preko fiktivnih konsultantskih ugovora.

Slučaj je međunarodnu dimenziju dobio 2011. godine kada je američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) objavila da posjeduje dokaze o podmićivanju tokom privatizacije telekomunikacionih kompanija u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Prema dokumentima koji su kasnije dostavljeni crnogorskim organima, milionske isplate navodno su realizovane preko konsultantskih ugovora sa firmama „Fiesta“, „Aktiva“, „Sigma“ i „Roli“.

Nevladina organizacija MANS je 2019. godine podnijela krivičnu prijavu protiv bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, njegove sestre Ane Đukanović, Veselina Barovića, Olega Obradovića, Damjana Hoste i Tomaša Morvaia.

U prijavi se tvrdilo da je preko simulovanih ugovora isplaćeno oko 7,4 miliona eura mita kako bi Mađar Telekom pod povoljnijim uslovima preuzeo kontrolu nad Telekomom.

Iako je od spornih događaja prošlo više od dvije decenije, predmet do danas nije dobio pravosudni epilog, a posljednjih mjeseci fokus javnosti gotovo u potpunosti prešao je na pitanje zastare.

Odluka Vrhovnog suda

Vrhovno državno tužilaštvo podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti nakon što je Krivično vanpretresno vijeće Višeg suda u Podgorici utvrdilo da za određena krivična djela u predmetu „Telekom“ nije nastupila relativna zastarjelost krivičnog gonjenja.

Međutim, Vrhovni sud sada je odbacio taj zahtjev kao nedozvoljen.

U saopštenju Vrhovnog suda navodi se da odluka Višeg suda nema karakter konačne odluke o krivičnoj odgovornosti, već predstavlja procesnu odluku kojom je omogućeno sprovođenje određenih dokaznih radnji i vraćanje predmeta sudiji za istragu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni sud je istakao da krivični postupak formalno nije ni započet, pa samim tim nijesu bili ispunjeni zakonski uslovi za korišćenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti kao vanrednog pravnog lijeka.

“Sud je zauzeo jasan stav da u konkretnom slučaju krivični postupak formalno nije ni započet, zbog čega nije bilo zakonskih uslova za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti kao vanrednog pravnog lijeka”, navodi se u saopštenju.

Vrhovni sud dodatno je naglasio da zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može služiti kao mehanizam za kontrolu svih pojedinačnih procesnih odluka tokom izviđaja i istrage.

Taj institut ne može služiti kao zamjena za žalbu niti kao mehanizam za kontrolu svake pojedinačne procesne odluke tokom izviđaja i istrage – navodi sud.

Upozorava i da bi prihvatanje stava VDT-a značilo suštinsko proširenje namjene tog pravnog instituta.

“Prihvatanje stava Vrhovnog državnog tužilaštva praktično bi značilo pretvaranje zahtjeva za zaštitu zakonitosti u sredstvo kontrole svih izviđajnih i istražnih radnji, što nije cilj niti smisao ovog vanrednog pravnog lijeka”, kazali su iz Vrhovnog suda.

Posebno ukazuju i da Vrhovno državno tužilaštvo nema ni procesni interes za podnošenje zahtjeva jer je Specijalno državno tužilaštvo prethodno odbacilo krivičnu prijavu, nakon čega je funkciju gonjenja preuzeo Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore kao supsidijarni tužilac.

Vrhovni sud je podsjetio i da je isti pravni stav zauzimao i ranije, ukazujući na kontinuitet sudske prakse kada je riječ o nedozvoljenosti zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv procesnih odluka koje nijesu konačne.

Suština

Iako je odluka Vrhovnog suda formalno procesne prirode, suštinski spor u predmetu „Telekom“ ostaje otvoren.

Krivično vanpretresno vijeće Višeg suda prethodno je osporilo ključni dio obrazloženja Specijalnog državnog tužilaštva koje je odbacilo prijavu MANS-a zbog zastare.

Viši sud je utvrdio da za krivična djela primanje mita i pranje novca nije nastupila relativna zastarjelost jer su tokom godina preduzimane procesne radnje koje su prekidale tok zastare.

Sud je naveo da su od 2006. godine sprovođene brojne istražne radnje – međunarodne zamolnice, saslušanja svjedoka, pribavljanje bankarske i finansijske dokumentacije iz više država.

Kao posebno važnu radnju Viši sud izdvojio je saslušanje svjedoka pred sudom u Ljubljani 2013. godine, ocjenjujući da je upravo ta radnja bila dovoljna da prekine tok zastare.

Prema stavu Višeg suda, nakon svakog prekida zastarjelost počinje ponovo da teče, pa relativna zastarjelost nije mogla nastupiti u rokovima koje je navelo SDT.

Na osnovu toga Viši sud zaključio je da apsolutna zastarjelost za krivično djelo primanje mita nastupa tek 15. maja 2036. godine, dok za pranje novca apsolutna zastara nastupila je prije desetak dana (15. maja 2026).

Istovremeno, sud je potvrdio da je za zloupotrebu službenog položaja zastara nastupila 31. marta ove godine, dok je davanje mita zastarjelo još 2016.

Negodovanje tužilaštva

Vrhovno državno tužilaštvo osporilo je odluku Višeg suda tvrdeći da su sudije prilikom odlučivanja koristile procesne radnje iz drugog

predmeta, a ne iz postupka formiranog po prijavi MANS-a iz 2019. godine.

Iz VDT-a su tvrdili da procesna radnja može prekinuti zastarjelost samo ako je preduzeta protiv određenog lica, od nadležnog organa i u cilju gonjenja za konkretno krivično djelo.

Povodom tog slučaja oglasio se i pravni tim Mila i Ane Đukanović, koji tvrdi da se radnje iz jednog postupka ne mogu koristiti za produžavanje zastare u drugom predmetu.

Advokati Đukanovića optužili su izvršnu vlast da preko institucije supsidijarnog tužioca pokušava da nastavi krivični postupak uprkos ranijim odlukama tužilaštva o zastari.

Perić: „Telekom“ test za pravosuđe i borbu protiv korupcije

Predsjednik Pokreta Preokret Srđan Perić ocijenio je da predmet „Telekom“ predstavlja test sposobnosti crnogorskog pravosuđa da pokaže da su svi jednaki pred zakonom, bez obzira na političku moć i funkciju.

U slučaju u vezi sa kojim su godinama izražene ozbiljne sumnje u visokokoruptivni posao, posebno je važno poslati jasnu poruku da zastara ne smije biti instrument na koji se ciljano računa kako bi se izbjegla odgovornost – poručio je Perić.

On je naveo da građani imaju pravo da vide da institucije rade do kraja i upozorio da bi svako drugačije postupanje predstavljalo udaljavanje od pravde i potvrdu uvjerenja da se sa pozicije moći može izbjeći odgovornost.

“Ovo nije pitanje jedne partije ili jednog čovjeka, već pitanje da li Crna Gora ima institucije koje služe pravdi ili interesima moćnih”, zaključio je Perić.