U nastavku suđenja za pokušaj terorizma, svjedok saradnik Saša Sinđelić rekao je da je sto odsto siguran da su “izdajice”, lideri Demokratskog fronta naručili njegovo ubistvo nakon 16. oktobra. Da je tada ubijen, kako tvrdi, ne bi mogao sada da svjedoči. S druge strane, njegov iskaz je danas u pitanje dovodio advokat Bratislava Dikića, Goran Petronijević koji ga je pitao ima li problem sa sjećanjem, s obzirom na to da se Sinđelić ne sjeća šta je radio dan poslije izbora dok detaljno opisuje događaje od prije par godina.

Tok suđenja pratite uživo na portalu Standard.

09:00

Pitanja svjedoku saradniku, Saši Sinđeliću, postavlja advokat optuženog Bratislava Dikića, Goran Petronijević.

Petronijević: Da li je zgrada u Moskvi u kojoj je bio poligrafski testiran bila poslovna ili stambena?

Zgrada u kojoj sam bio i u kojoj sam poligrafski testiran nije ličila na poslovnu zgradu. Zgrada je bila plave boje, u dvije nijanse, bila je uređena… Mislim da bi imala obezbjeđenje da je bila poslovna… Poligrafsko testiranje sam prihvatio jer nijesam imao nikakav strah. Sa Edijem sam razgovarao, ali on nije htio da razgovara o drugim tetmama, dok me ne provjeri. Ovo je bio najlakši način da se provjeri, tako je on rekao. On meni nije najavio o kojim temama bi trebali razgovarati nakon poligrafskog ispitivanja. Jedina tema sa Edijem je bila u vezi ovoga u Crnoj Gori, to govorim o onome što je trebalo da se izvrši.

Petronijević: Da li je žiro ili tekuči račun koji ste dostavili sudu ikada igdje prikazivali kao račun Srpskih vukova?

Račun nijesam upotrebljavao niti gasio. Ali, karticu posjedujem.

Petronijević: Da li ste stopostotno govorili istinu na poligrafu u Moskvi?

Edi mi je rekao da sam stopostotno prošao poligraf. Ja sam u sudnici rekao da sam i ovdje spreman da idem na poligraf u vezi sa ovim slučajem. 

Petronijević: Šta ste odgovorili na pitanje da li kontrolišete svoj pokret?

U potpunosti.

Petronijević: Koji to pokret kontrolišete?

To pitanje se odnosilo na ljude s kojima sarađujem.

Petronijević: Šta ste odgovorili na pitanje jeste li nekog ubili?

Ne.

Petronijević: Da li ste sa Edijem razgovarali na ruskom?

Sa njim sam komunicirao na ruskom. Dešavalo se da on ubaci neku riječ na srpskom. Ako nešto ne bih razumio, on bi mi na neki drugi način objasnio.

Petronijević: Da li ste pričali sa Edijem na engleskom?

Ne.

Petronijević: Da li ste i naloge u pisanoj formi dobijali na ruskom?

Sva komunikacija je bila na ruskom.

Petronijević: Možete li reći na ruskom kako se kaže bodljikava žica?

Koljučaja provoloka (колючая проволока).

Petronijević: Na fotografijama koje su se pojavljivali u medijima vidi se da ste mijenjali izgled. Da li ste Vi nekad imali bradu?

Naravno. Sa ponosom sam nosio bradu.

Petronijević: Kad ste se obrijali?

Nosio sam bradu sve do trena kad mi je Edi rekao da dođem u Moskvu. Skrenuo mi je pažnju da počnem drugačije da se oblačim. Ne bih se obrijao, nema sile, da mi Edi nije tražio.

Petronijević: Dakle, kad ste posljednji put pošli za Moskvu bili ste obrijani?

Da.

Petronijević: Jeste li prilikom odlazaka za Moskvu uvijek koristili istu putnu ispravu?

Da.

Petronijević: Jeste li na toj fotografiji obrijani ili ne?

Ima malo brade.

Petronijević: Svaku kontrolu ste prošli bez problema?

Sa važećom ispravom sam prošao svaki prelaz, neka provjeravaju, meni se ne žuri.

Petronijević: Kakva je procedura na beogradskom aerodromu sprovedena kad ste im rekli da nijeste pušteni da uđete u zemlju?

Nešto su pribilježili, ali ne znam šta.

Petronijević: Da li ste potpisivali neku službenu zabilješku?

Ne sjećam se. 

Petronijević: Sjećate li se u koliko ste časova sletjeli u Beograd?

Sigurno je da sam iz Moskve poletio oko 20, ili 20:30 po njihovom vremenu. Koliko je letio avion nijesam obraćao pažnju jer mi nije bilo bitno.

Petronijević: Kakvu ste kartu kupili kad ste krenuli iz Beograda?

Mislim da sam uzeo kartu u jednom pravcu jer nijesam znao šta Edi hoće. Ponio sam veliku torbu za nedjelju dana. Postoji karta, pa može da se provjeri.

Petronijević: Koliko ste telefona nosili?

Nosio sam telefon na kom se nalazi zastava Rusije. Trebalo bi da sam nosio još jedan manji običan telefon. Oba su predata kao dokazni materijal. Ne znam je li bio još jedan… Često sam mijenjao telefone.

Petronijević: Ušli ste u istu zgradu i isti stan u kom ste poligrafisani?

Da.

Petronijević: S obzirom na to da ste dva puta bili tamo, sjećate li se koji je to sprat bio?

Trebalo bi da je oko devetog sprata. To je moja procjena.

Petronijević: Da li ste od dolaska u Crnu Goru do danas poligrafisani?

Ne, iako sam to tražio.

Petronijević: Da li ste poligrafisani u Srbiji?

Nikada nigdje. Nijesam tražio takvo nešto u Srbiji.

Petronijević: Poznajete li dva lica s kojima ste se, prema iskazu, sreli u Šapcu?

Jedan mi je bio memorisan “Četnici Šabac”. Vođa mi je rekao da ne može da dođe na skup DF-a, ali mi je poslao dvojicu ljudi. Oni mi nijesu rekli kako se zovu. Tokom suđenja sam shvatio da su to ljudi koji su uhapšeni u Podgorici.

Petronijević: Pitam Vas jer ste ranije pominjali dva prezimena – Aleksić i Čurović.

Znam za njih iz postupka. Mogao bih da ih prepoznam. Jedan je imao bradu, a drugi je bio kratko ošišan.

Petronijević: Šta se desilo u tom razgovoru?

Stariji mi je rekao da možemo da se vidimo u Podgorici jer oni imaju svog komandanta Čarugu, a ja ako hoću da idem, možemo tamo da se nađemo. Izgledalo je da oni sumnjaju u mene. Nijesu mogli znati da sam ja angažovao nekog ko je došao do Čaruge, a on njih.

Petronijević: U kojim prodavnicama ste kupovali opremu?

Predao sam vizit karticu Army shop-a gdje sam kupovao opremu. Tu je kupljena glavna, specijalna oprema. Lisice, futrole za pištolje, bodljikava žica, kombinezoni, odijela… sve je tu kupljeno. Dron je uzet u nekoj običnoj radnji, nije army shop. Što se tiče motorilica, njih sam uzeo na dan kad me je Paja zvao da ne može da se nađe sa Dikićem. Tu ima garancija i moj potpis. To sam predao sudu.

Petronijević: Dva zaštitna prsluka?

Oni su kupljeni u Army shop-u, polovni su, prošao im je rok. Ti prsluci nijesu bili predviđeni za ovdje. Njih sam htio da stavim kao zaštitu u vozilu. Oni su uzeti za moju ličnu zaštitu.

Petronijević: Gdje ste uzeli elektro šokove i biber sprejeve?

Po pijacama i vašarima. To ljudi drže na tezgama širom Srbije. Mislim da sam to kupio u Pančevu i Bubanj Potoku. Kad sam gledao ovdje šta sam predao, djelovalo mi je kao da dio fali.

Petronijević: Gdje ste kupili teleskopske palice?

Bijele čelične su iz Army shop-a. Ako ima crnih, one nijesu iz Army shop-a.

Petronijević: Šta ste imali od opreme do momenta poziva Mirku Velimiroviću?

Ne mogu da se sjetim jer sam opemu kupovao iz više navrata. 

Petronijević: Da li ste išli na pijace od momenta predaje telefona do kupovine Motorola?

Jesam. Išao sam u Šabac, Bubanj Potok…

Petronijević: Kojim danima radi pijaca Bubanj Potok?

Subotom i nedjeljom.

Petronijević: Znači li to da ste 15. i 16. išli na pijacu?

Nedjeljom ne idem, tada je auto pijaca.

Petronijević: Da li ste u subotu i nedjelju nosili obične telefone sa sobom?

Uvijek imam telefone sa sobom. 

Petronijević: Kad bude izvođenje dokaza, pokazaćemo nešto drugo jer bazne stanice pokazuju nešto drugo u odnosu na ovo što ste rekli… Dalje, više puta su se pominjali atentat na Vas. Je li bilo još atentat osim onoga na Avali?

Ja nijesam političar da bi se na mene organizovao atentat. Izdajice su poslale obične ubice… Jedan nastup je bio prilikom mog povratka od Ristića kad je Jovanović bio sa mnom. To je bilo onoga dana kad sam Ristiću dao 4.000 eura kod Yu biznis centra. Znači, dva puta su pokušali da me ubiju… Datumski ne mogu da se odredim kad je bio prvi put. Drugi pokušaj je mogao da bude dan prije nego što sam se predao. Na tom sastanku sa Edijem, a prije nego mi se ovo desilo, ja sam sa sobom imao 100.000 eura. Rekao mi je da angažujem advokate kako bi vadili Dikića i ostale koji su uhapšeni. To za 100.000 eura je znao još neko.

Petronijević: Da li ste 16. oktobra bili sa Jovanovićem?

Ne sjećam se.

Petronijević: Gdje ste pokupili Jovanovića kada se dogodio prvi nasrtaj na Vas?

Najviše sam ga uzimao iz kuće iz nekog sela. Da li je Kolar ili tako nekako…

Petronijević: Kad ste saznali za hapšenja u Podgorici?

U sat ne znam, ali mislim da je bilo kasno noću i to na Pink televiziji na “Minut-dva”… Sjeo sam da jedem i upalio TV. Prije tog trenutka nijesam gledao TV. Prije toga me je zvao Edi da se hitno vidimo. Bio sam u selu sa suprugom gdje je slab signal za internet. Edi me je ne znam koliko puta zvao, to se prekidalo… Uspjeli smo da se čujemo. Naši susreti su se intenzivirali nakon hapšenja. Edi je bio ljut, čovjek je tražio da se sazna gdje je oružje i da se to preda ljudima iz specijalnog tima.

Petronijević: Kad su bili izbori u Crnoj Gori?

Prema onome što mi je Edi rekao, 16. oktobra.

Petronijević: Da li je Vama Edi jedini izvor informacija?

Vidio sam na internetu da Zavetnici, Treća Srbija šire po grupama da se podrži DF.

Petronijević: Koji je dan 16. u nedjelji?

U Moskvi mi nije rekao koji je dan 16. ali ispada da je nedjelja.

Petronijević: Je li Vam važno koji je dan?

Nije mi bilo bitno koji je dan u nedjelji. 16. je 16.

Petronijević: Kad je osvanuo 16. jeste li znali da su izbori u Crnoj Gori?

Ne vjerujem da bi toliko novac dao za pogrešan dan.

Petronijević: Možete li da rekonstruišete taj dan?

Moglo bi da bude da sam pokupio Jovanovića da bi se vidio sa Ristićem u Beogradu. Skrenuli smo da jedemo nešto. Zvao sam čovjeka od kog sam uzeo kombi da bih produžio registraciju… Ništa posebno se nije dešavalo tog dana… Jedino je Edi bio naporan, zvao me je i dok sam vozio. Tražio je što više informacija, a ja nemam.

Petronijević: Da li ste Vi pozivali nekog tog dana?

Svakog dana zovem nekoga i neko zove mene.

Petronijević: Jeste li pozivali neka lica da pozivaju druge da što više ljudi izađe na izbore?

Da. Pozivao sam ljude da u što većem broju izađu i podrže DF. Širio sam tu priču i preko interneta.

Petronijević: Jeste li zvnekoga sreli tog dana?

Moglo bi da sam sreo majstora za antene. To je isti momak kog ću zvati da prebaci Jovanovića kasnije na aerodrom. On nije ništa znao o akciji.

Petronijević: Jeste li se vidjeli sa njim ili ste ga zvali telefonom?

Nijesam siguran 100 posto.

Petronijević: Je li on 16. vozio Jovanovića na aerodrom?

Biće da je on Jovanovića vozio poslije 16. jer je Edi tražio da se lupaju stakla DF-a poslije izbora.

Petronijević: Gdje ste se vidjeli sa tim momkom?

Mislim da smo se vidjeli kod Komande. Ne poznajem najbolje te uličice.

Petronijević: Koji je to dan?

To je dan koji piše na karti Jovanovića.

Petronijević: Imate li Vi problem sa sjećanjem?

Sve vrijeme sam se kretao, nijesam razmišljao o datumima, bio sam umoran, spavao sam dva – tri sata. Gledao sam da pomognem DF-u. 

Petronijević: Kako se onda precizno sjećate događaja od prije par godina, a ne sjećate se najmarkantnijeg događaja? Ko je kupio kartu?

Rekao sam Jovanoviću da taj momak vidi da mu kupi kartu.

Petronijević: Kako se zove taj momak?

Ne znam mu pravo ime, a nadimak mu je Toplica.

Petronijević: Znate li gdje stanuje?

Trebalo bi da je oko Autokomande.

10:50 – pauza do 11:30.

11:35 – suđenje nastavljeno.

Petronijević: Da li znate ko je učinio agresivniji atak na Vas?

Sto posto su naručioci lideri Demokratskog fronta.  Od Edija sam na Kalemegdanu uzeo 100.000 eura. U trenutku napada na mene, lideri DF-a izjavljuju da je Milo meni platio 100.000 da angažujem Dikića da bi Dikić napao DF. Da sam ubijen, ne bih mogao da svjedočim ovdje. Kako je Mandić znao da imam 100.000 eura osim ako je bio u direktnom kontaktu sa Edijem, a bio je.

Petronijević: Koja je bila namjena angažovanih ljudi?

Niko neće da ode u legalnu firmu i traži ljude da urade kriminalnu stvar i potpišu ugovor. Tražio sam ljude za moje lično obezbjeđenje, usmjerio bih ih i na mjesta gdje sam planirao da odem. Nisam ni u mislima precizirao šta želim… Poenta je da se oni što prije vade odatle, jer što duže ostanu, mogli bi da ispričaju šta znaju. Ja sam Dikiću rekao da ga neću ostaviti, to je moj brat Srbin.

Petronijević: Da li poznajete Dušana Đurića zvanog Duks? 

Ništa sporno nema u radu toga čovjeka. On ima karticu mog udruženja.

Petronijević: Da li Vlada Stanić ima člansku kartu?

Ne.

Petronijević: Da li se njih dvojica (Stanić i Đurić) poznaju s Vjencislavom Bujićem?

Bujić sa Đurićem nema veze.

Petronijević: Da li ste imali poslovni odnos sa Vjencislavom Bujićem?

Odbrana je prva njega pomenula i uvela ga u ovaj slučaj. Znam ga iz 2014. i 2015. godine. On je imao regularne poslovne ponude ali sam mu rekao da neću da se zamlaćujem time. Slikali smo se po Minsku. Nešto mi je objašnjavao, htio je da se bavim izvozom, uvozom… Zašto se on okrenuo i počeo da podržava NATO, ja ne znam, vjerovatno su i njemu dojadili izdajnici.

Sudija nije dozvolila advokatu da postavi pitanje što je Sinđelić trebalo da radi sa Bujićem jer se odnos odnosi na 2014. i 2015. godinu, a to, kako kaže, nije predmet ovog krivičnog postupka niti po vrmenu izvršenja niti po činjeničnom opisu. Petronijević traži da Vijeće odluči o tom pitanju.

11:52 – pauza.

Vijeće je zabranilo pitanje Petronijevića.

Petronijević: Da li Vam je poznato bilo šta o odnosu Vjencislava Bujića i vojne formacije Azov u Ukrajini?

U ono vrijeme, 2015. godine, Bujić je davao novac ruskim dobrovoljcima. Zašto se okrenuo, ne znam.

Petronijević: Gdje ste se i kada i kome predali?

Predao sam se Bezbjednosno informativnoj agenciji u Beogradu, na Banjici.

Petronijević: Kome ste predali novac, svih125 i po hiljada eura?

Bezbjednosno informativnoj agenciji.

Petronijević: Gdje ste i kome predali opremu?

Opremu sam dovezao iz moje kuće i predao BIA-i. Dosta sam dokaza uništio što je greška.

Petronijević: Da li znate gdje se nalazi kafana Bitolj u Beogradu?

To bi moglo da bude mjesto gdje sam ručao sa Jovanovićem.

Petronijević: Je li s Vama još neko bio osim Jovanovića?

Bio je s nama čovjek kojeg sam zvao za registraciju. 

Petronijević: Je li to bilo prije ili poslije 16. oktobra?

Neka se utvrdi po pozivima. Listing odavde ne mogu da promijenim. U tu kafanu sam svraćao često.

Petronijević: Je li to bilo 18. oktobra?

Jovanović je više puta bio sa mnom. Pare sam Jovanoviću dao baš u toj kafani. Dao sam mu 500 dolara. To je dan kad on treba da kupi kartu.

Petronijević: U iskazu ste rekli da ste Vi vozili Jovanovića, a ovdje da ga je vozio neki momak.

Nijesam to rekao. Možda sam rekao da sam organizovao prevoz Jovanoviću.

Petronijević: Kako da ga nađemo da svjedoči ako nećete da kažete kako se zove?

Preko listinga može da se dođe do njega.

Petronijević: Jesu li Motorole bile nove ili polovne?

Nove, imaju garanciju.

Petronijević: Jesu li bile ispravne, jeste li ih probali?

Sve sam ih stavio na punjače da bi bile spremne da ih Paja nosi. Zašto ne bi bile ispravne?

Petronijević: Koliko koštaju?

Ne mogu da se sjetim, neke su različite, ali imate račune. Moglo bi da bude da je par kvalitetnijih zelenih oko dvadeset hiljada dinara. Kupio sam ih u radnji Snajper kod Zelenog venca.

Petronijević: Koliko ste ukupno dali novca Dikiću, Velimiroviću, Ristiću i Bogićeviću?

Velimiroviću dva puta po 15.000, Bogićeviću 2.500 prvi put, onda 15.000, po pozivu čovjeka iz Ravnogorskog pokreta još 12.000. Ristiću sam prvi put dao oko 2.000, drugi put 2.500 i treći put 4.500. Dikiću prvi put 500 dolara, poslije 5.000 eura i treći put 10.000 eura. Znači, 94.000.

Petronijević: Koliko je oprema koštala?

Neka sudski vještaci utvrde jer sam već objasnio kako sam od Edija dobijao novac i nosio mu račune. Onda mi je on rekao da mu više ne donosim račune. Kako sam trošio novac, on mi je tako dodavao. I, zaboravio sam da kažem da sam Jovanoviću dao još 500 dolara za put.

Petronijević: Jeste li mu dali dolare ili eure?

Eure.

Petronijević: Jasno je rekao da mu je u restoranu dao dolare.

Sto posto sam mu dao eure.

Petronijević: Je li novac koji ste dobili od Edija podmirio sve to?

U tom novcu koji sam predao sve od po 100 eura je moje.

Petronijević: Odakle Vam tih 36.000 eura?

Radio sam nekoliko poslova, a otac i majka su zaradili u Austriji. Ja sam sin jedinac.

Petronijević: Ko je izdržavao Vašu familiju 2016. godine?

Ja sam izdržavao moju porodicu.

Petronijević: Koliki su prosječni troškovi Vaše porodice?

Živim skromno. Sve što je moglo, štedjelo se. I roditelji moje supruge žive u inostranstvu. Sve što je moje je pošteno zarađeno.

Petronijević: Da li ste taj novac posjedovali u drugoj polovini avgusta 2016. godine?

Ja znam na šta ciljate. Ja nikome nijesam govorio javno o tome što sam posjedovao.

Petronijević: Jeste li u tom periodu pozjamljivali novac i od koga?

Uvijek. I pozajmljivao i davao na zajam. Uvijek sam se pravio da nemam zbog policije koja je mogla da provjerava. Ako hoćeš da otjeraš, traži mu novac na zajam 50 puta. Špijune možeš samo tako da otjeraš.

Petronijević: Jeste li na računu držali 36.000 eura?

Nikad. Ne vjerujem institucijama.

Petronijević: Koji ste automobil vozili u avgustu, a koji u septembru 2016.?

Vozio sam Mercedesa, kombi, Nisana… Nikad nijesam imao preskupa upadljiva vozila.

Petronijević: Jeste li ih popravljali u avgustu 2016.?

Ne sjećam se, ali može da bude.

Petronijević: Jeste li Vi platili popravku?

Na pitanje sudije zašto je to bitno, Petronijević kaže “Ovo je bitno jer nije imao 36.000 eura, nije imao pas za šta da ga ujede”.

Petronijević: Kad ste se predali BIA-i, šta ste rekli da ste po zanimanju?

Ne sjećam se. Bio sam potrešen.

Petronijević: Jeste li se bavili pčelarstvom?

Uskraćen odgovor na to pitanje.

Petronijević: Pred tužiocem ste rekli da ste završili treći razred srednje škole, a ovdje ste rekli da ste završili drugi razred. Šta je tačno?

Ta dokumenta su ukradena iz mog stana u Obrenovcu. Istina je da odbrana posjeduje svu dokumentaciju, pa neka je preda sudu. Nijesam ovdje došao na Biro za zapošljavanje nego da svjedočim.

Petronijević: Kad je obijen stan?

Prije dvije godine. Osoba koja je obila stan je to uzela. Ta osoba je odnijela svu dokumentaciju. Tu osobu nijesam prijavio jer ima malo dijete i brata koji je ispravan čovjek.

Sudija je uskratila odgovor na pitanje jer obijanje stana nije predmet ovog slučaja.

Petronijević: Zašto Velimiroviću nijeste ranije dali opremu?

Ja sam Paju pozvao i dao mu samo telefon, jer nije mogao opremu regularno da prebaci preko prelaza… Naređenja su bila jasna, rekao sam Velimiroviću da preda telefon, i da se što brže vrati po opremu. kako je bilo proeblema oko komunikacije njega i Dikića, izgubilo se dosta na vremenu.

Da li su Vjencislav Bujić i Edi isto lice?

Ne.

12:40

Pitanja postavlja advokat optuženog Predraga Bogićevića, Ilija Boljević.

Boljević: Kada je bio prvi sastanak sa Bogićevićem?

To treba odrediti na osnovu telefona Bogićevića i Velimirovića, i po naplatnoj rampi jer sam ja zbog žurbe ipak odlučio da idem autoputem.

Boljević: Od kad traje Vaše poznanstvo sa Bogićevićem?

Preko interneta se znamo dugo. Ali, nikakve posebne priče nijesmo imali do susreta kod naplatne rampe. Velimirović ga je uputio u priču. To nije bilo prijateljstvo već poznanstvo. Imao sam informaciju da je čovjek kom može da se vjeruje, nije izdajnik. On je pristao zbog Srba u Crnoj Gori.

Boljević: Jeste li sa Pajom poznanik ili prijatelj?

Teško da ja imam baš prijatelje. Edi je moj prijatelj. Ostalo su poznanici.

Boljević: Da li znate kojim se poslom Edi bavio?

Valjda je biznismen koji radi s ljudima koji su novčano jaki. On je izuzetno bogat čovjek sa jakim vezama.

Boljević: Odakle Vam te informacije?

Prilikom prvog susreta u Rostovu vidio sam da je doveo nekoliko vozila humanitarne pomoći. To ne može neko ko nema para. I tim ljudima je dao nekoliko snopova novca.

13:00

Svjedoka saradnika Sašu Sinđelića ispituje advokat optuženog Nemanje Ristića, Mladen Dubak.

Dubak: Kajete li se što ste učestvovali u nabavci oružja koje je trebalo da izazove krvoproliće u Crnoj Gori?

Kajem se jer su političari to trebali da urade.

Dubak: Je li Vam žao što djelo nije uspjelo?

Smatram da je ova grupa i mirnim putem mogla da preuzme vlast. Bilo im je dato sve na dlanu

Dubak: Da li ste posumnjali da Edi radi za neku tajnu službu?

Ja sam ga kroz šalu pitao je li dio komunističkih službi. On se nasmijao.

Dubak: Vodi li se neko privredno lice na Vas?

Ne.

Dubak: Govorite li crnogorskim jezikom?

Govorim svaki jezik nastao iz srpskog. Crnogorski je nastao iz srpskog i nemam potrebe za prevodiocem.

Dubak: Kojim ste poslom 2015. godine bili u Moskvi 20 dana.

Zbog mojih poslova, upoznavao sam ljude, šetao po Moskvi…

Dubak: Kad je bio prvi sastanak sa Ristićem?

Ristić se svuda predstavljao kao jedan od rukovodilaca “Zavetnika”… Prvi sastanak sa Ristićem bio je dan nakon sastanka sa Bogićevićem. Susret je bio na Adi Ciganliji, na benzijskoj pumpi koja je takođe imala kamere. Sigurno se tu moglo vidjeti kako Ristiću dajem novac. Ristić je insistirao da dođem baš na tu pumpu. Zavetnici su već učestvovali u tim dešavanjima u Crnoj Gori, on je meni govori da džaba radim to što radim. Rekao je da će kontaktirati još ljudi, o čemu me i izvijestio naredni put, za šta sam mu dao još novca… Sve što sam pokušao da kažem Ristiću, on me ispreskakao, i on je mene ubjeđivao da će da bude korišćeno oružje. On je govorio gore stvari, a nije bio u kontaktu sa Edijem, ja sam se čudio kako on sve to zna… Ristić mi tražio i novac za svog kuma. Čak mi je dao i njegov broj, ali ga nisam kontaktirao. S obzirom na to da sam o Ristiću znao o kakvoj osobi se radi, a znao sam da ne radi nigjde – čuva mačke, dao sam novac.

Dubak: Zašto ste mu dali 4.500 eura posljednji put?

Da se izvuku ljudi koji su u Crnoj Gori.

Dubak: Na koji način ste mislili da izvučete ljude?

Angažovanjem branilaca, da se vide tužioci i sudije kako ne bi puno pričali. Očekivao sam od Edija da dobijem instrukcije… Ja sam Ristiću rekao da ne govori preko telefona, on je znao da je pod mjerama, i upozorio sam ga da me ne zove javno, a on me poziva i namješta Ruse. Sjećam se da sam mu pominjao ono što mi je Edi govorio za neke Albance. On je zapravo prekinuo moj razgovor sa Edijem preko specijalnog telefona… Znao sam da je bio u zatvoru, da je prijetio tamo nekima, da je bio na psihijatrijskom liječenju, i da je mogao to da uradi.

Zbog isteka vremena, pretres se prekida, a suđenje se nastavlja 15. novembra.