Video
Novinarska istraživačka mreža Belingket označila je Jegorova kao visokopozicioniranog ruskog obavještajca, nekadašnjeg starijeg oficira Odjeljenja V, člana specijalnih snaga Specnaz, veterana jedinice za specijalne operacije Vimpel.
Osim što je otkriveno da je Jegorov regrutovao ukrajinskog generala Valerija Šajtanova da radi za rusku službu, pokazalo se da je ruski obavještajac imao više oblasti djelovanja.
VAŽAN OPERATIVAC
Belingket ga dovodi u vezu i sa operacijom instaliranjem ruskih raketnih sistema BUK na teritoriji istočne Ukrajine, navodeći da je Jegorov tada imao operativno ime Elbrus.
Upravo je projektilom sistema BUK oboren 17. jula 2014. maezijski avion „MH17“. Zapadni izvori tvrde da se, najvjerovatnije, radilo o grešci u procjeni, pa je umjesto vojnog ukrajinskog oboren putnički maezijski avion.
Prema raspoloživim podacima, pa i na osnovu presretnutih razgovora koje je snimila jedna zapadna služba, Jegorov, alijas “Elbrus“, došao je na položaje pobunjenika u Istočnoj Ukrajini dva ili tri dana prije katastrofalnog incidenta.
“Ovi momci samo znaju kako se vode specijalne operacije, ali pojma nemaju o ratovanju”, požalio se tada jedan ruski pobunjenik kolegi u telefonskom razgovoru, opisujući ponašanje i prve komande novog zapovjednika “Elbrusa“, za koga Belinket tvrdi da je Igor Jegorov.
Nema, međutim, uvjerljivog pokazatelja ili dokaza koji bi Jegorova, pedesetsedmogodišnjeg Rusa rođenog u Ukrajini, mogli dovesti u direktnu vezu sa obaranjem putničkog aviona. No, da je oficir FSB-a bio stručnjak za raketno naoružanje pokazuju vijesti iz decembra 2014. godine kada je Rusija testirala međukontinentalnu balističku raketu RS-24.
Informaciju o testiranju nove balističke rakete saopštio je portparol ruskog Ministarstva odbrane – pukovnik Igor Jegorov.
PUTOVANJA
Za nas u Crnoj Gori najintrigantniji dio u istraživačkom tekstu mreže Belingket su brojna putovanja ruskog obavještajca. Jegorov je bio pasionirani međunarodni putnik: od 2011. do 2020. kupio je 481 međunarodnu kartu! Ponekad bi, valjda da sakrije tragove, znao da rezerviše više karata različitih datuma dolaska ili odlaska, za jednu destinaciju.
Od 2014. godine, imao je čak 37 međunarodnih putovanja, od kojih je većina u zemlje Evropske unije. Putovao je 11 puta u Njemačku – u Frankfurt, Minhen i Hamburg. Posljednje putovanje za Hamburg bilo je prije dva i po mjeseca, od 10. do 12. februara.
Često je letio u Hrvatsku i Francusku, čija mu je šengenska viza (!) otvarala sva vrata u Evropi. Beingket navodi da su ove dvije zemlje korišćene i tokom 2019. godine kao mjesta susreta Jegorova i drugih obavještajaca.
Kako navodi Belingket, pukovnik FSB-a boravio je više puta – i u Crnoj Gori. Što je radio, da li je bio tek slučajni turista jedan od desetina hiljada Rusa na Crnogorskom primorju ili je ipak Jegorov imao i neke druge poslove?
NEPOZNATI CILJEVI
Prema podacima Pobjede, ruski državljanin Igor Anatolovič Jegorov dolazio je u Crnu Goru, u Tivat, četiri puta za tri godine: u septembru 2016. i 2017. godine, dok je naredne 2018. godine boravio dva puta, u junu i avgustu, takođe u Tivtu.
Najduže se u Crnoj Gori zadržao 2016: sletio je na aerodrom u Tivtu 2. septembra, a iz Tivta je za Moskvu odletio 8. septembra.
Četrdesetak dana kasnije, 15. oktobra 2016 – u noći prije glasanja na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori – zajednički timovi crnogorske policije i Specijalnog tužilaštva držani parlamentarni izbori uhapsili su dvadesetak srpskih državjana pod sumnjom da su planirali oružane i nasine akcije nakon završetka glasanja.
Optužnica i kasnije suđenje, izvođenje brojnih dokaza i priče svjedoka, razotkrili su ulogu ruskih agenata GRU-a – Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova kao ključne organizatore pokušaja teorizma na dan paramentarnih izbora.
Dakle, dok su Šišmakov i Popov bili stacionirani u Beogradu tokom septembra i pravili šeme kontakata i razrađivai pan, njihov kolega, iskusni operativac i član Specnaca Igor Jegorov – boravio je sedam dana na jugu Crne Gore. U septembru su u Crnoj Gori, doduše u Podgorici, boravili i Aron Šaviv i Joakim Frig, dvojica ljudi koji su kasnije se našli na optužnici za pokušaj terorizma Specijalnog tužilaštva.
Svi su oni u isto vrijeme boravilli u Crnoj Gori. Slučajnost, nepovezani boravci ljudi koji rade na različitim zadacima? Moguće, ali je takođe i logično pretpostaviti da je “operacija državni udar“ zahtijevala usluge više operativaca različitih specijalnosti.
IGRE MOĆI
Izvjesno je da crnogorska obavještajna služba, policija i tužilaštvo, nijesu smatrali da je Igor Jegorov – na bilo koji način – involviran u dramatična dešavanja u Crnoj Gori iz oktobra 2016. Zato je pukovnik FSB-a bez poteškoća dolazio u Tivat i 2017. godine, od 11. do 15. septembra. Kao i naredne 2018 godine, dva puta, u junu i u septembru.
U dokumentaciji granične policije nije zabilježen junski dolazak Jegorova, dok je evidentiran odlazni let Tivat – Moskva 5. juna. Prema podacima koje Belingket istražio, pukovnik Jegorov je, ponekad i uglavnom za putovanja kroz Rusiju, koristio dokumenta na ime Igor Sejmonov, na to ime ima i drugi, validni ruski pasoš!
Teško je povjerovati da bi tako iskusni operativac rizikovao, bez ikakve vidljive potrebe, da koristi jedan identitet u dolasku, a drugi prilikom odlaska iz Crne Gore. Zato stručnjaci koje smo kontaktirali smatraju da je izostanak podatka o dolasku Jegorova u Crnu Goru prvenstveno rezultat greške upisa i da ,,ne treba od toga praviti neku konspiraciju“.
“Slučaj Jegorov“, priča Belingketa o ruskom operativcu koji je uzdrmao vrh ukrajinske obavještajne službe, kao i brojni istraživački tekstovi i prilozi zapadnih medija, svjedočanstva su kako se, iza maske javne diplomatije, vodi borba velikih sila za strateške uticaje u razičitim regionima, kako traju nemilosrdni špijunski obračuni i kako se prave raskrinkavanja ili prikrivanja ,,crnih operacija“.
Naknadno otkrivanje uloge ruskih agenata ukazuje da Kremlj zna da igra ovu nemilosrdnu igru moći u kojoj, često, treće države postaju teren obračuna ili kolateralna šteta; jednom Moldavija, drugi put Ukrajina, pa Crna Gora, Sjeverna Makedonija…
Preporučeno
Jovana Đurišić, Draško Đuranović
