“S.Č. je od 2012. do 2015. godine liječen u Kliničkom centru Crne Gore zbog ciroze jetre sa pratećim oboljenjima, nakon čega su iz KBC Rebro – Zagreb odbili da urade transplantaciju jetre od njegove sestre, navodeći da bi bila previše rizična”, navode iz Ustavnog suda.
Pacijent je, kako je saopšteno, nakon toga samoinicijativno, u posljednjem stadijumu bolesti, otišao u Tursku gdje mu je uspješno transplantirana jetra, a troškovi liječenja su iznosili nepunih 70 hiljada eura.“S.Č. je od nadležnih tražio da mu refundiraju dio sredstava koje je platio za svoje liječenje, odnosno onoliko koliko bi transplantacija koštala da je urađena u nekoj bolnici koja ima zaključen ugovor sa Fondom za zdravstveno osiguranje”, navode iz Ustavnog suda.
Fond zdravstva i Ministarstvo zdravlja, a potom i Upravni i Vrhovni sud, odbili su zahtjev za refundaciju troškova liječenja kao neosnovan. Naveli su da se nije radilo o hitnom slučaju, da nije pribavio izvještaj Konzilijuma ljekara KCCG-a i da nije upućen preko Komisije Fonda zdravstva na liječenje u inostranstvo, već je po sopstvenom izboru obavio liječenje u Turskoj.
Ustavni sud je ocijenio da su sudovi strogo formalistički cijenili pitanje hitnosti slučaja S.Č, a upravo od tog pristupa zavisi i sudbina zahtjeva za nadoknadom troškova liječenja.
“Neophodno je, ocjenjuje Vijeće za ustavne žalbe, da Upravni i Vrhovni ispitaju da li bi S.Č, sve i da je kompletirao dokumentaciju, dobio adekvatnu zaštitu preko Fonda zdravstva. Ovo pitanje je ključno, posebno uzimajući u obzir činjenicu da je KBC Rebro – Zagreb, sa kojim Fond zdravstva ima saradnju, odbio da izvrši transplantaciju jetre, a nema dokaza da je KCCG nakon toga preduzimao dalje radnje u liječenju ovog pacijenta”, navode iz Ustavnog suda.
Sudovi nisu, navodi se dalje u odluci, ispitali balans između dva suprotstavljena interesa – pravo S.Č. na život i zdravstvenu zaštitu i sa druge strane pravo države da osiguranici poštuju propisani put za ostvarenje te zaštite.
“Ustavni sud smatra da sudovi nijesu na adekvatan i sveobuhvatan način ispitali da li se preduzimanje mjera od strane S.Č. u vidu samoincijativnog odlaska u inostranstvo, gdje je na kraju izliječen, može staviti njemu na teret“, navodi se u odluci suda i dodaje:
“Odnosno, da li bi podnosilac ustavne žalbe, sa medicinski indikovanom dijagnozom transplantacijom jetre, nakon prethodno bezuspješnog pokušaja ostvarenja zdravstvene zaštite, kada je KBC Rebro-Zagreb, sa kojim Fond ima zaključen ugovor, odbilo da izvrši transplantaciju jetre, uopšte mogao da ostvari zdravstvenu zaštitu, u okviru zdravstvenog sistema Crne Gore, prije nego li se njegova bolest okonča fatalnim ishodom. Dakle, sudovi nijesu ispitali da li je S.Č. imao pravo da preduzme mjere prema Ustavu i Evropskoj konvenciji da ne čeka na nepovratnu povredu prava na život“, navodi se u obrazloženju odluke Ustavnog suda.
Preporučeno
Ustavni sud je u ovom slučaju ukinuo odluku Vrhovnog suda iz 2022. godine i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.