Video
U jednoj rečenici profesora Dragana Koprivice sadržana je sva tragedija savremene Crne Gore. Kada istaknutog crnogorskog umjetnika Danila Marunovića nazovete “narkomanom” — ne govorite o njemu. Govorite o sebi. Govorite o društvu koje je omogućilo da upravo takvi ljudi — puni predrasuda, sujete i površnosti — dobiju prostor da oblikuju javni diskurs, da predstavljaju kulturu i da kroje pojam “moralnog autoriteta”.
Posebno je poražavajuće što je ova kvalifikacija došla od osobe koja je, 3. i 10. jula, zajedno s prijateljima održala humanitarni koncert u JU “Kakaricka gora”, instituciji koja se bavi rehabilitacijom osoba zavisnih od psihoaktivnih supstanci. Taj čin, koji je u javnosti percipiran kao gest podrške i empatije, sada je obesmišljen i ogoljen do srži.
Je li humanost performans? Jer nazvati bilo koga — a posebno umjetnika koji se bori za pravo na slobodu, jednakost i dostojanstvo — “narkomanom”, jeste čin nasilja. Nije to lapsus. To je ideološki stav. I društvena poruka.
Zato, neka ova epizoda ostane kao ogledalo jednog poraženog sistema vrijednosti. Ogledalo u kojem jasno vidimo:
• ko ima pravo da ponižava
• ko dobija status “moralnog uzora”
• ko ima pristup institucijama i javnim platformama
• i koliko su riječi moćne i opasne
U vremenu kada su nam potrebni mostovi, izgradnja povjerenja i njegovanje empatije, profesor Koprivica izabrao je jezik isključivosti, etiketiranja i prezira. I time ne samo da je uvrijedio jednog umjetnika, već je ponizio sve one koji se bore — za sebe, za druge i za bolju Crnu Goru.
Nije problem samo ono što je rečeno. Problem je što takve riječi nijesu skandal. Problem je što se ćuti. A ćutanje je saučesništvo.
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.
