Video
Nešto starije generacije odrastale su uz Zagora, Alana Forda, Dilana Doga, Teksa Vilera, Mister No-a, Asteriksa, Taličnog Toma, Tintina…Vremenom, stasaju neki novi klinci, koji žive u bržem i drugačijem vremenu, samim tim i tržište se mijenja, pa su danas na cijeni japanske mange i Marvelovi i DC comics superheroji, koje, neizostavno, prate animei, serije i filmovi. Sve u svemu, kako god okrenete, ukusi se mijenjaju, ali popularnost devete umjetnosti ne jenjava.
Prema mišljenju strip autora, Luke Cakića, filmovi su uveliko “kumovali” popularizaciji stripa u svijetu danas.
“Strip, i generalno storyboard art (što je takođe strip u jednu ruku) jako često je neodvojiv dio filmske produkcije, štaviše, film i strip su u jednoj jako bliskoj i čvrstoj sponi. Rast popularnosti stripa danas je najlakše vezati direktno sa Holivudom i filmskom produkcijom, filmovi su uvijek bili popularna grana umjetnosti, a danas najpopularniji filmovi jesu filmovi po Marvelovim i DC-stripovima. Kako kažu ‘plima uzdiže sve brodove’, a kroz popularnost filmova koji su bazirani na stripovima tako i sami stripovi dobijaju na značaju i izražaju”, pojašnjava Cakić.
Popularnost stripa u svijetu, kao i svega ostalog, varira u zavisnosti od trendova, smatra Nebojša Mandić, direktor renomiranog hercegnovskog strip festivala (HSF).
“Strip je na prostorima bivše Jugoslavije tokom prethodnih decenija bio u vrlo nezavidnom položaju, pošto se kao i svaka umjetnost izgubio u poplavi svega onog što su nam donijele ružne devedesete. Međutim, u 21. vijeku pod uticajem prije svega Italije i Francuske, ali i holivudskih filmova o superherojima strip se ponovo vraća na nivoe koje je imao sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog vijeka. Smatram da smo ponovnoj afirmaciji stripa u Crnoj Gori i mi uveliko doprinijeli, a strip stvaralaštvo ne može izgubiti borbu sa novim medijima, jer smo svjedoci da su danas najveći holivudski blokbasteri bazirani na likovima iz stripova. Filmovi ne samo da su inspirisani stripovskim junacima, već storyboardove za te i druge ozbiljne filmove i serije crtaju strip umjetnici, što implicira da se djela u novom načinu umjetnosti ne mogu uraditi bez dobrog strip-crtača koji vizuelno obradi scenario i pripremi ga za snimanje”, objašnjava Mandić.
Tu je najbolji primjer ambasador HSF-a, Vilijam Simpson, koji već sedmu godinu dolazi u Herceg Novi, a koji je stvorio vizuelni identitet megapopularne serije “Igra prijestola” i za tu nju radio storyboard, a taj posao dobio je upravo zato što se afirmisao kao vrhunski strip autor.
“Da ne pominjem da i video igrice i ostale slične kompjuterske animacije rade upravo strip autori, kao i ilustracije za sve vrste knjiga od beletristike do naučnih izdanja…. Stoga, jasno je da strip ima svoje mjesto u svim sferama modernog umjetničkog stvaralaštva i da je mnogo toga bazirano na njemu, tako da je popularnost devete umjetnosti shodno tome u porastu”, dodaje on.
A kakva je konkretno situacija u Crnoj Gori, kada je riječ o devetoj umjetnosti?
Čitalački gledano, naglašava Cakić, ne mislim da je najbolja. Dovoljno potvrđuje činjenica da nemamo ni jednog izdavača i samo jednu striparnicu u Podgorici (striparnica Mister NO). Sa druge strane, ako govorimo o razvoju devete umjetnosti kroz prizmu autora, mislim da Crna Gora i te kako ima potencijala.
“Hercegnovski Strip festival je zaista jedan poseban događaj koji je posvećen upravo promociji stripa ali prije svega i uzdizanju svijesti kod mladih o tome šta je strip, kako je to baviti se tim poslom, i ohrabrivanjem iste te omladine da krene tim putem. Uz to, ima nas već nekolicina mladih autora koji radimo na stripu u Crnoj Gori, i mislim da kroz buduće periode, kontinuitet našeg rada može samo doprinijeti još većem razvoju devete umjetnosti”, kaže mladi strip crtač.
Štaviše, Crna Gora je odlična za ovaj poziv, bar iz njegovog iskustva.
“Jako sam zadovoljan, doduše ja se ne bavim isključivo samo stripom, radim ilustracije za knjige, koncepte za video igrice, storybordove i razne druge projekte. Ne mislim da se ijedan crtač stripova bavi isključivo samo crtanjem stripova, osim ukoliko nije ugovorom vezan na duže staze za nekog većeg izdavača. To je ujedno i ljepota ovog posla što raznolikost i mogućnost učestvovanja u raznim projektima doprinosi i obogaćuje lično iskustvo, usavršava se brže tehnika i sami stil/ovi koji/e crtač sebi postavi (činjenica da možete raditi na različitim projektima, a ne samo stripovima činite sebe pristupačnijim i otvorenijim za više poslovnih prilika)”, objašnjava Cakić.
Međutim, primjećuje on, standard u Crnoj Gori dosta je loš ako ga poredimo sa Zapadom, a pristupačnost internetu nas čini fleksibilnim i daje nam priliku da radimo za inostrano tržište od kuće.
“Ja živim od svog crtanja, zadovoljan sam, ali moje iskustvo nije pravilo, ne postoji recept za uspjeh u ovom poslu, često igra ulogu i ta ‘kap sreće’ da se sve poklopi u pravom trenutku. Kada to kažem mislim na stil crteža samog autora, da li je to nešto što je moguće komercijalizovati, samu finansijsku potrebu autora, nekome je dovoljna prosječna plata da pregura do sledećeg projekta, nekome je dovoljno manje, a nekome treba i više od prosjeka, odnosno potrebe pojedinaca nisu iste, zato je jako bitno da se ovaj posao voli. U njega čovjek ne ulazi da bi zarađivao mnogo već prvenstveno da kreira vrijednost, i on sam u njoj i uživa, a ako autor uživa u svom djelu i teži konstantnom usavršavanju, onda će se naći i neko drugi koji će osjećati isto”, poručuje naš mladi i uspješni strip crtač.
Popularizaciji stripa u Crnoj Gori, ogroman doprinos daje upravo HSF, pa je zahvaljujući njima naša zemlja sada pozicionirana na svjetskoj mapi devete umjetnosti rame uz rame sa državama ogromne stripovske tradicije. Osim popularisanja stripa, HSF tokom čitave godine vrijedno radi, pa tako podržava mlade talente, pruža im adekvatnu edukaciju, organizuje radionice, održava časove u osnovnim školama…
A prema riječima Mandića, Crna Gora prije svega ima nevjerovatan urođeni umjetnički talenat, a to kanalisano kroz manifestacije, škole, radionice i okupljanja umjetnika poput ovoga što radi HSF, rezultuje činjenicom da sada npr. Cakić radi sjajne stvari poput stripa “Kassowitz” koji će biti premijerno promovisan ove godine na HSF-u, a koji realizuje izdavačka kuća System Comics…
“Ili sjajan projekat ‘Ragorn’ koji će sljedeće godine ugledati svjetlost dana, a na kojem radi Nikola Ćurčin. Takođe, moramo znati da postoje vrlo ozbiljne škole stripa u Nikšiću gdje naš drugar Ilija Nikčević radi sjajan posao, a kada pominjemo taj grad nikako ne smijemo zaboraviti i crtača Miodraga Spasojevića i jednog od rijetkih magistara teorije stripa Luku Rakojevića. Moram pomenuti i činjenicu da nažalost malo ljudi zna, ali Crna Gora je već dala mnogo za devetu umjetnost i to na svjetskom nivou – Andriju Maurovića revolucionara u stripovskom kadriranju i Dušana Vukotića dobitnika oskara za animirani film, koji su nažalost prisvojeni i svoju slavu stekli stvarajući u Hrvatskoj, kao Lazara Sredanovića koji je tvorac ‘Dikana’ najpoznatijeg balkanskog stripa”, navodi prvi čovjek HSF-a.
Konkretno, u Podgorici, u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović”, relativno skoro otvorena Stripoteka, najviše privlači mlađu publiku. Međutim, kada u globalu govorimo o crnogorskoj publici, ne možemo se ograničiti na samo jednu dob.
“Fanova stripova, pored školaraca koji se oduševljavaju mangama i superherojima rekao bih da je najviše među onom generacijom koja je sada u takozvanoj srednjoj dobi, a koja je imala prilike da osjeti dio blagodeti življenja u nekadašnjoj SFRJ i od tada ima tu kulturu čitanja i poštovanja kvalitetne umjetnosti koju podrazumijevaju grafičke novele i italijanska izdavačka scena. Međutim, i dalje su, upravo zahvaljujući pomenutim ekranizovanim ostvarenjima i bez premca u popularnosti anime i superheroji”, ocjenjuje Mandić.
Cakić, s druge strane, priznaje da iako nije fan vizuelnog dijela kod mangi, ovi japanski stripovi maju fantastičnih priča.
“Reklo bi se da su mange najaktuelnije kod najmlađe publike, možda zbog anima (koje su rađene po istim mangama), a možda postoje i neki drugi razlozi uz to”, smatra Cakić.
A HSF ujedinjuje i okuplja sve njih. I ne samo to, velike zvijezde devete umjetnosti sada sa nestrpljenjem iščekuju poziv da budu gosti na HSF-u, jer svi ovaj festival doživljavaju onako kako su ga idejni tvorci definisali.
Preporučeno
“Kulturološki fenomen posvećen pravim vrijednostima umjetnosti, utemeljenom na predanošću kojom troje entuzijasta (Nikola Ćurčin, Jovan Subotić i ja) daju sve od sebe i više od toga, da pravi svjetski kvalitet donesu u Herceg Novi, a Herceg Novi i njegovi stanovnici to na isti način vraćaju svim učesnicima HSF-a svih šest dana trajanja festivala. Ta neposredna interakcija između vrhunskih umjetnika i cijelog grada je nešto što daje posebnost ovom festivalu i čini ga omiljenom u svijetu devete umjetnosti i u svjetskim okvirima”, naglašava i ujedno zaključuje Mandić. M.R.
