Video
Vjeruje da bi zbog posebne osjetljivosti situacije bilo puno oportunije da se u samu izradu nacrta uključila šira stručna javnost kroz javnu raspravu, kako bi onda ugovor u tom obliku dobio legitimitet za usvajanje. Umjesto toga, objašnjava on, zbog pozivanja autora nacrta u stručni tim, što ponovno izgleda kao naknadni alibi, sad je Crna Gora suočena s još jednom krizom.
POBJEDA: Da bi se iskoristila ukazana evropska šansa zbog dešavanja u Ukrajini i prozor EU držao otvorenim, uticajni ljudi iz međunarodne zajednice ukazuju da je važno odgoditi potpisivanje tkz. temeljnog ugovora, čak iako pretrpi „post-festum izmjene“, do oktobra ove godine i objavljivanja izvještaja Evropske komisije za Crnu Goru – rekao je za Pobjedu zapadni diplomata. Tvrdi da se ,,prozor mogućnosti“ za Crnu Goru, otvoren zahvaljujući geopolitičkoj situaciji u Ukrajini, lagano zatvara. Da li nam možete potvrditi ove kritičke poruke koje dolaze iz EU i gubimo li šansu koju smo dobili?
PICULA: Dok se službeno iz Brisela to ne potvrdi, ne treba zaključivati o nekoj konačno propuštenoj prilici.
Onim članicama EU koje su i do sada podržavale crnogorsko članstvo, stalo je da se evidentno usporeni proces ubrza, odnosno iskoristi zamah dobiven zbog ruske agresije na Ukrajinu. Ali vjerujem kako je sasvim moguće da su diplomatskim putem upućene mnogo rezolutnije poruke vladi g. Abazovića.
POBJEDA: Crna Gora je danas pred institucionalnim kolapsom Vlade zbog insistiranja premijera Abazovića na potpisivanju ugovora sa Crkvom Srbije, čime se ponižava Crna Gora krade i crnogorski identitet i državnost. Kako tumačite ovakvo ponašanje crnogorskog premijera i vidite li uticaj Beograda sa željom da blokira napredak Crne Gore ka EU?
PICULA: Čini se kako je premijer Abazović ušao u duboke domene onoga što možemo, ne bez ironije, nazvati realpolitikom. Riječ je o procesu u kojem će političar, između nekoliko loših opcija, nastojati odabrati najmanje lošu, odnosno postići kompromis s nekim od aktera kako bi od njih u sljedećem koraku dobio podršku za odluku koju sam smatra važnijom.
Tu se postavlja ono ključno pitanje – je li „temeljni ugovor“, ovakav kakav je usvojen na sjednici Vlade, doista trebalo usvojiti kako bi se za podršku pravosudnim reformama dobila podrška Demokratskog fronta ili se za usvajanje reformi iz područja pravosuđa trebala i mogla pronaći druga većina u Skupštini?
POBJEDA: Država Crna Gora je, prema nacrtu ovog ugovora, dovedena u potpuno neravnopravni status u odnosu na Crkvu Srbije. Država nema nikakva prava sem obaveza prema SPC, a SPC ima ekskluzivna prava bez obaveza prema državi. Da li će potpisivanjem ovog ugovora SPC dovršiti projekat „srpskog sveta“ u Crnoj Gori, je li bilo moguće da EU snažnije utiče na premijera da do toga ne dođe, jer je Crkva Srbije u rezoluciji EU parlamenta označena kao destabilizirajući faktor u regionu?
PICULA: Mislim da je premijer Abazović preriskantno kalkulisao s procedurom usvajanja „temeljnog ugovora“, zbog čega se i našao u ovakvoj situaciji. Odgoda prvog sastanka stručnog tima koji bi trebao analizirati odredbe nacrta „temeljnog ugovora“ samo je posljednji u nizu alarma koji se oko ove priče pale od početka.
Zbog posebne osjetljivosti situacije, vjerujem kako bi puno oportunije bilo da se u samu izradu nacrta uključila šira stručna javnost kroz javnu raspravu, kako bi onda ugovor u tom obliku dobio legitimitet za usvajanje. Umjesto toga, zbog pozivanja autora nacrta u stručni tim, što ponovno izgleda kao naknadni alibi, sad je Crna Gora suočena s još jednom krizom.
POBJEDA: DPS i SDP ne podržavaju više Vladu zbog usvajanja ovakvog „temeljnog ugovora“. Abazović je i od strane ambasdora EU bio upozoren da sa ovakvim dokumentom treba sačekati i da tzv. temeljni ugovor i „Otvoreni Balkan nijesu prioriteti“. Da li je Brisel svjestan da je Abazović odustao od evropske agende?
PICULA: Što se tiče ključnih institucija EU, stavovi oko novonastale situacije definitivno su jasno komunicirani. Ja sam više puta otvoreno ocjenjivao kako inicijative poput „Otvorenog Balkana“ ne mogu biti prioritet vlade koja bi trebala što prije ispuniti kriterije za zatvaranje pregovaračkih poglavlja s EU.
Na tragu sporazuma o formiranju i programa rada, manjinska vlada svoje bi resurse morala usmjeriti prema evropskoj agendi. Štoviše, i dalje smatram kako je tim zadužen upravo za EU dobro odabran i trebao bi imati punu političku podršku.
POBJEDA: Crnoj Gori je data istorijska prilika da po ubrzanoj proceduri, ukoliko ispuni uslove, uđe u EU. Tu priliku crnogorski premijer je propustio. S druge strane, Abazović podržava „Otvoreni Balkan“ i ne vidi problem u miješanju Aleksandra Vučića u gotovo sve unutrašnje stvari Crne Gore. Takođe, uticaj Srpske pravoslavne crkve, pogotovo nakon potpisivanja ovog ugovora, je i veći nego što je bio na prethodnu vladu. Kuda ide Crna Gora?
PICULA: O tome kuda ide Crna Gora u konačnoj instanci trebaju odlučivati građani Crne Gore. Pogotovo u okolnostima kada najodgovornije političke opcije proizvode konfuziju umjesto da rješavaju prioritete. Uređivanje odnosa države s vjerskim zajednicama je naravno ispravno, ako ide u smjeru jasnog razdvajanja crkve i države, odnosno povlačenja crte između svjetovnog i vjerskog. Klerikalizacija politike i politizacija crkve ne doprinose pozitivnoj političkoj dinamici već samo obnavljaju unutrašnje sukobe i dodatno izlažu zemlju vanjskim uticajima.
Vučić je energiju i resurse svojih tajnih službi usmjerio na Crnu Goru
Preporučeno
– Vučić je već ranije u proteklih nekoliko godina svako malo preko svojih tabloida puštao balone o tome kako će biti prisiljen priznati Kosovo kako bi Srbija mogla nastaviti svoj put prema EU. Njega, po mojem sudu, Evropska unija ne zanima, no takvi su baloni bili priznavanje stanja na terenu, da Kosovo nije, i u zamislivom vremenu neće biti dio Srbije. Zbog toga je Vučić svoju energiju i resurse svojih tajnih službi usmjerio na Crnu Goru, čiji bi skori ulazak u EU za Crnu Goru značio finalnu fazu raskidanja dosadašnjih odnosa sa Srbijom. Vučić ne želi još jedan takav vanjskopolitički poraz i vjerujem da će nastojati nastaviti s podrivanjem demokratskih procesa u Crnoj Gori – zaključio je Picula.
