Abazović u svom tekstu govori o pomirenju i ističe da je stavljen potpis na dokument za koji će se ispostaviti da je ,,trajno promijenio društvene odnose na bolje“, ignorišući ključnu činjenicu: da je potpisivanje takozvanog Temeljnog ugovora sa Srpskom crkvom značilo i kršenje Sporazuma o podršci manjinskoj Vladi Abazovića i bio temeljni razlog zbog čega je Demokratska partija socijalista inicirala glasanje o nepovjerenju Vladi, koja je u parlamentu smijenjena samo sedamnaest dana kasnije.

ABAZOVIĆEVE MANIPULACIJE

Dritan Abazović je Temeljni ugovor potpisao sa patrijarhom SPC Porfirijem Perićem, tajno, bez najave i javne rasprave – 3. avgusta 2022. godine.

Da je Abazović od početka isključivao javnost iz potpisivanja ovog akta, osim zanemarivanja konsultacija i javnih rasprava, svjedoči i činjenica da su crnogorski građani o tome saznali tek na dan potpisivanja.

Kako je pristup ceremoniji potpisivanja ugovora sa Crkvom Srbije bio zabranjen crnogorskim medijima, brojni novinari koji su pokušali da prate događaj bili su ,,osuđeni“ na čekanje podalje od Vile „Gorica“.

Ekskluzivno pravo da prati potpisivanje imala je srpska televizija „Hram“, glasilo Srpske crkve, sa sjedištem u Krušedolskoj 2 u Beogradu, praktično u krugu Hrama Svetog Save na Vračaru. Na fotografijama i video zapisima koje je kasnije objavila na svom sajtu Vlada Crne Gore, jedini mikrofon je bio sa logom ove televizije.

Da je Abazović krio datum potpisivanja, ili da Vlada Crne Gore nije bila ta koja je odredila tajming, pokazuje lažni demanti premijera na pisanje Pobjede.

Tri dana prije susreta u Vili ,,Gorica“, 31. jula, Pobjeda je objavila informaciju, pozivajući se na izvore iz Beograda i Podgorice, da će Temeljni ugovor potpisati Abazović i patrijarh Porfirije 3. avgusta.

Istog dana je reagovao premijer.

“Demantujem da će Temeljni ugovor sa Srpskom parvoslavnom crkvom biti potpisan 3. avgusta”, odlučno je demantovao Abazović objavu Pobjede.

Tri dana kasnije Temeljni ugovor je potpisan upravo na datum kako je Pobjeda najavila.

A da Temeljni ugovor nije donio pomirenje o kojem Abazović govori, svjedoči i izvještaj Stejt departmenta, objavljen u maju ove godine.

Stejt department je naveo i da je „do potpisivanja, koje je Abazović objavio na društvenim mrežama, došlo uprkos protivljenjima civilnog društva, drugih vjerskih organizacija i opozicionih političkih stranaka, koje su ukazivale na neustavnost svih aspekata sporazuma i optuživale Abazovića da žuri s potpisivanjem ugovora bez odgovarajuće javne rasprave“.

Dan nakon potpisivanja ugovora, Abazović je novinarima kazao da „nije potpisan tajno, potpisan je ispred 30 ljudi“ i dodao da su mediji obaviješteni odmah – nakon što je ta procedura završena?!

Koliki je strah bio od mogućeg građanskog protesta, pokazuje i podatak da su delegaciju SPC na čelu sa patrijarhom Perićem obezbjeđivali i crnogorski specijalci, kao i srpske ,,kobre“, iako se pred Vilom ,,Gorica“ okupilo nešto više od tridesetak građana na spontanom protestu.

Partije takozvanog suverenističkog bloka, iako su bile informisane o terminu potpisivanja ugovora sa Srpskom crkvom, nijesu pozvale stranačke pristalice ni građane na proteste, niti su se oglašavale prije nego je ceremonija završena.

Sve je to ohrabrilo Abazovića da opstruira svaki oblik institucionalnog preispitivanja zakonitosti i ustavnosti potpisivanja ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, a premijer je od javnosti krio čak i oštre kritike koje su došle iz Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.

Manevar Abazovićevog opstruiranja bio je očit i prilikom formiranja stručne komisije koju je inicirao tadašnji predsjednik države Milo Đukanović, a njeno obrazovanje, pod pritiskom javnosti, Abazović je načelno prihvatio.

IGNORISANJE STRUČNIH PRIMJEDBI

Iako je stručna komisija, koja je trebalo da ispita ustavnost Temeljnog ugovora, bila formirana – nikada nije održala sjednicu.

Članice Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava i Aneta Spajić, dekanica Pravnog fakulteta, odbile su da budu u istom timu sa advokatom Veliborom Markovićem. Njega je predložio lično Abazović, iako je taj advokat poznat po šovinističkim i mizoginim ispadima, koji su bili usmjereni i protiv ove dvije članice.

Tako je i ovaj pokušaj uključivanja javnosti pao u vodu.

Odlazeći premijer je u svom jučerašnjem tekstu napisao i da je Temeljnim ugovorom država Crkvi ,,garantovala njena prava i ukazala na obaveze, a Crkva prihvatila da bude neodvojivi dio pravnog poretka države“.

“Na ovaj način stavljena je tačka ne decenijsko raspeće i nerazumijevanje, a korist takve odluke danas osjećaju svi građani, nazavisno da li su vjernici, agnostici ili ateisti”, napisao je Abazović.

No, u normiranju međusobnih prava i obaveza države Crne Gore i SPC, koje su određene ugovorom, Abazović nije konsultovao mišljenje pravnika, već ih je potpuno ignorisao.

Abazovićeva Vlada nije uslišila mišljenja pravnih eksperata koja su joj dostavljena od strane Akcije za ljudska prava (HRA) i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU).

HRA je identifikovala nekoliko odredbi u kojima je sporazum odstupao od postojećeg pravnog okvira Vlade, uključujući one koje se odnose na pružanje određenih javnih pravnih ovlasti dodijeljenih SPC-u i pružanje vjerskog obrazovanja u javnim školama kroz mehanizam koji nije obuhvaćen Zakonom o vjerskim slobodama.

I Stejt department je istakao da „Temeljni ugovor SPC-a sa Vladom sadrži jedinstvenu odredbu o vjeronauci koja se ne nalazi u ugovorima drugih vjerskih organizacija, a koja kaže da se pravoslavna vjeronauka u državnim školama može regulisati u skladu s pravnim poretkom države“.

CANU je svoje mišljenje dostavila Vladi još 11. jula prošle godine, prije potpisivanja ugovora. Očekivano: Abazović o tom mišljenju CANU nije informisao ni ministre ni javnost.

Pobjeda je tada objavila mišljenje u kome se navodi da Predsjedništvo CANU ocjenjuje da se preambulom ,,Temeljnog ugovora između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve“ verifikuje ukidanje Episkopskog savjeta Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, ukida naziv Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, poništava titula ,,arhiepiskopa po časti“, što sve dovodi do zaključka da se predloženim tekstom – ,,ignorišu istorijski izvori prvog reda o istoriji crnogorskog pravoslavlja“.

Predsjedništvo je posebno analiziralo i član 7 po kojem država jemči SPC nepovredivost prava svojine i državine nad manastirima, hramovima, zgradama i drugim nepokretnostima, iako je ta svojina upisana već na četiri eparhije u Crnoj Gori. U istom članu ugovora obavezuju se državni organi da po automatizmu izvrše ,,uknjižbu svih neupisanih nepokretnosti“ iako je ta obaveza već regulisana Zakonom o državnom premjeru i katastru nepokretnosti.

Prema mišljenju Predsjedništva CANU, oba ova stava člana 7 su ,,nepotrebna i pravno neprihvatljiva“, uz konstataciju da se na ovaj način ,,ne može riješiti svojinsko-pravni režim na pravoslavnim manastirima, hramovima i drugim crkvenim dobrima“.

Abazović je u svom jučerašnjem autorskom tekstu otkrio da se olovke „kojima se potpisao dokument čuvaju u kućama mojih prijatelja u

Nikšiću i na Cetinju, kao svjedočanstvo koje podsjeća da je nekome to zaista puno značilo u životu“.

ZATVOREN EU PROZOR

Dan nakon potpisivanja ugovora, tadašnji šef diplomatije Ranko Krivokapić je upozorio da je tim činom – zaustavljen evropski put Crne Gore.

Krivokapić je citirao navode dokumenta koje je i Pobjeda objavila, a u kojima se Vlada upozorava da u briselskim krugovima ne postoji razumijevanje zbog čega se ,,u ključnom momentu za proces evropskih integracija fokus stavlja na pitanja kao što je ‘temeljni ugovor’ i na taj način dovodi u pitanje istorijska šansa Crne Gore da ubrza svoj put ka EU“.

Premijer Abazović ignorisao je i informaciju koja je saopštena iz EU i ocijenio da put integracija nije zaustavljen, već da je to ,,narativ koji je dio propagande“.

Kasniji događaji su pokazali da je premijer Dritan Abazović, potpisujući ishitreno, bez prethodnih konsultacija i stručnih ekspertiza, ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom, potpisao i nepovjerenje vlastitoj Vladi, ali i zatvorio mogućnost za ubrzani prijem Crne Gore u EU, ,,evropski prozor“ koji se otvorio nakon agresije Rusije na Ukrajinu.

Godinu dana od potpisivanja ugovora, pokazuje se da je to samo jedna od teških posljedica poteza koji je povukao tadašnji premijer Crne Gore.

KRAJ REFORMI I DODATNA POLARIZACIJA DRUŠTVA

Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić kazala je juče za Pobjedu da je potpisivanjem Temeljnog ugovora sahranjena stvarna šansa da

Crna Gora proleti kroz vanredno otvoreni prozor i napravi značajan pomak u procesu evropske integracije.

“Neodgovornošću i neozbiljnošću vladajuće elite, kojoj je klerikalizacija preča od evropeizacije, okrenuta su leđa reformama i zablokiran je niz institucija koje su i danas disfunkcionalne. Cijela godina je protraćena, a država je nazadovala u svim relevantnim međunarodnim izvještajima”, kazala je Bajramspahić.

Podsjetila je da je posljednje poglavlje otvoreno u junu 2020. dok je posljednje zatvoreno u junu 2017.

“Uporno smo gubili i evropska finansijska sredstva koja su nam neophodna za razvoj i izvlačenje značajnog broja građana iz siromaštva. Niko nije snosio odgovornost niti položio račune građanima i građankama za sve što se desilo. Zabrinjavajuće je da je malo šta naučeno i da se nastavlja istim jalovim putem”, istakla je ona.

Abazović je juče u svom tekstu kazao da mu je ,,životna čast“ što je zajedno sa patrijarhom SPC Porfirijem stavio potpis na Temeljni ugovor.

“Tim činom zajednički smo učinili da se otvori nova stranica odnosa države Crne Gore i većinskog pravoslavnog stanovništva. Isto tako, sam akt ima i širi regionalni kontekst i dobar je putokaz kako se mogu riješiti i neka druga pitanja u našem naposrednom susjedstvu”, napisao je Abazović.

Kazao je da „iza svih nas ostaju djela, a o njima će suditi pokoljenja. Tvrdim da je potpisivanje Temeljnog ugovora akt kojim je Crna Gora dobila perspektivu za najsvjetliju budućnost i utrla put mnogim demokratskim procesima koji su se desili nakon toga. Test vremena je već položen. Zahvalnost pripada Bogu!

A posljednji izvještaji Evropske komisije su upravo pokazali da je Crna Gora nazadovala u pregovorima, ali i da je značajno polarizovano društvo, nespremno da se posveti sprovođenju prijeko potrebnih reformi.

Takođe, u prošlogodišnjem Izvještaju o napretku Crne Gore u procesu eurointegracija piše da je potpisivanje Temeljnog ugovora izazvalo rast tenzija u društvu.

VLAHOVIĆ: Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi

Predsjednik Crnogorskog helsinškog odbora za ljudska prava, nekadašnji ministar vanjskih poslova Crne Gore Miodrag Vlahović je, u izjavi za Pobjedu, ocijenio da odlazeći premijer u jučerašnjem autorskom tekstu samo pokušava da se opravda što je svoj angažman zloupotrebljavao.

“Abazovićev tekst povodom godišnjice potpisivanja tzv. Temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije treba sagledavati u kontekstu njegovih pokušaja da opravda svoj ukupni politički angažman – koji je opasno i protivzakonito zloupotrebljavao i zloupotrijebio i tokom svog tromjesečnog regularnog mandata, ali i u ovom jednogodišnjem nelegitimnom intervalu, dok je ,,odlazio“ sa funkcije premijera”, kazao je juče diplomata i predsjednik CHO Miodrag Vlahović.

Ističe da je ugovor ,,po svim svojim karakteristikama, nelegalan, protivzakonit i neustavan“.

“Potpisan je sa instancom van pravnog sistema Crne Gore, što je podrazumijevalo ratifikaciju u Skupštini. (Zapravo je dobro što je to „zaboravljeno“.) Stvari su u pravnom smislu jasne. Valtazar Bogišić je davno zapisao izreku koju je čuo u crnogorskom narodu: što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi! Pa neće ni ovaj ,,temeljni ugovor“. Tako da je to parče papira ništavno”, istakao je Vlahović.

Smatra da je Abazovićeve političke i druge motivacije sada lakše prepoznati.

“Imamo tri godine iskustva sa tim antidržavnim i anticrnogorskim štetočinskim djelovanjem. On je instaliran da nanese štetu đe može i đe stigne. U tome je, uglavnom, i uspio. Razlog tome je i nesnalaženje i inercija političkih subjekata koji su u opoziciji od avgusta 2020. Zato sada Abazović može da seiri: njegova operacija na Vili „Gorica“, pod stražom policije i poslije nelegalnog dolaska poglavara Crkve Srbije je uspjela. Potpisi su stavljeni i sada crkva sa sjedištem u drugoj državi može da se ponaša kao da je i zaista zauvijek otela crnogorsku istoriju i sakralne objekte istorijske Crnogorske pravoslavne crkve”, kazao je predsjednik CHO.

Vlahović ističe da se „ta rabota tako neće završiti“.

“Istina, biće potrebno puno strpljenja, znanja i upornosti da se djelovanje pravoslavne crkve u Crnoj Gori vrati u regularno stanje.

Abazović uzaludno glumi radost i zadovoljstvo. Njegovo ukupno djelovanje, a posebno ovaj ,,temeljni ugovor“ – usmjeravan i podržan iz Beograda – biće, skorih dana, jedan od najtežih segmenata optužnice protiv njega. Ne samo političke, već i one krivično-pravne”, zaključio je Vlahović.

Ustavna inicijativa SDP-a na čekanju

U martu ove godine Socijaldemokratska partija Crne Gore predala je Ustavnom sudu Inicijativu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti ugovora Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve.

Draginja Vuksanović-Stanković je tada kazala da su i ranije upozoravali na formalne i suštinske probleme koji je predloženi dokument imao sa pravom i pravdom. SDP je tada saopštio da su u izradi inicijative koristili brojna kritička mišljenja i argumentaciju iznijetu od strane eminentnih institucija, nevladinih organizacija i pravnih stručnjaka.

SDP je istakao da je Vlada u preambuli ugovora neustavno preuzela nadležnosti države u cjelini, jer u tekstu ugovora na više mjesta obavezuje Crnu Goru, kao državu u cjelini, što je suprotno i članu 100 Ustava.

U Inicijativi SDP tvrdi da je neustavno i nezakonito rješenje iz preambule kojim se utvrđuje da je Vladi i državi Crnoj Gori, pravni osnov za potpisivanje ugovora pravoslavno kanonsko pravo i Ustav SPC.

“Državni organi crpe svoje nadležnosti i obaveze iz Ustava i zakonskih propisa Crne Gore, a ne iz kanona vjerskih organizacija. To je suprotno članu 10 i 14 Ustava”, rekla je Vuksanović-Stanković.