AMBASADOR UKRAJINE: Ukrajina od agresora ne brani samo sebe, već i Balkan i cijelu Evropu

POBJEDA: Mjesecima svjedočimo bezumnoj agresiji koju Rusija sprovodi nad Ukrajinom. Stradaju civili, uništavaju se gradovi, ponovo se gubi nada da možemo zajedno živjeti u miru dok je Putin na vlasti. Ima li kraja ovom ratu?

GERASIMENKO: Prije svega, moram odmah naglasiti da je ruska oružana agresija protiv Ukrajine počela mnogo ranije – prije osam godina. U februaru-martu 2014. godine desila se nezakonita okupacija i pokušaj aneksije Krimskog poluostrva, a poslije nekoliko nedjelja Kremlj je prešao u sljedeću fazu svoje oružane agresije na ukrajinskom Donbasu.

Tada su jedinice ruskih specijalaca i drugih oružanih formacija RF– pri tome bez bilo kakvih obilježja – organizovano, metodski i ciljano zauzimale organe lokalne vlasti, policijske stanice, ukrajinske vojne objekte na Donbasu, sprovodile druge operacije protiv ukrajinske vojske i policije. Sa teritorije Rusije vodilo se neprestano artiljerijsko i raketno gađanje položaja ukrajinskih graničara i Oružanih snaga Ukrajine. Ruske vojne jedinice sa teškom oklopnom tehnikom i drugim sredstvima činile su vojnu invaziju i direktno učestvovale u borbenim dejstvima na teritoriji Ukrajine. Dokazom prisustva ruske vojske tada u Ukrajini je, između ostalog, značajan broj ruskih vojnika koje su zarobili Ukrajinci tokom ovih borbi.

Sve ovo trebamo pamtiti kada ocjenjujemo karakter i trajanje nametnutog nam rata.

Sveobuhvatna ruska vojna invazija protiv Ukrajine, koja je počela 24. februaru 2022. godine, je nova i žešća faza ruske oružane agresije. Ovo što se dešava sad na teritoriji Ukrajine dovelo je od vremena Drugog svjetskog rata do najvećih žrtava i

razaranja na evropskom kontinentu. Cilj ove agresije je – uništenje Ukrajine kao države i ukrajinske nacije.

Za sadašnju invaziju ruska propagandna mašinerija se spremala dugo vremena. Važnom etapom ovog procesa i svojevrsnom programskom deklaracijom ruske politike postao je članak Vladimira Putina od jula 2021. godine, a takođe njegove izjave prije same invazije u kojima je ruski predsjednik otvoreno obrazložio i najavio likvidaciju ukrajinske državnosti.

Ukrajinski narod zahvaljujući svome herojskom otporu i pomoći partnera i saveznika – uključujući i Crnu Goru – uspio je zaustaviti neprijateljsku ofanzivu na svim pravcima, osloboditi od okupatora sjeverne regije Ukrajine. I sada od strane Rusa mi vidimo taktiku odugovlačenja rata. Ali mi nećemo prihvatiti takav scenario, naši vojnici rade sve moguće za oslobođenje svih ukrajinskih teritorija. Istovremeno, značajnim uslovom pobjede na bojnom polju je stalna i jaka vojna i ostala pomoć partnera, ciljane i bolne sankcije, koje moraju podrivati sposobnost agresora da nastavi rat. Ali što je važno – rat mora se završiti povratkom svih privremeno okupiranih teritorija od strane Rusije, mi ne možemo dozvoliti zamrzavanje konflikta, a za državu-agresora mora doći kazna za počinjene zločine protiv ukrajinskog naroda.

POBJEDA: Da li je međunarodna zajednica učinila dovoljno da kazni Rusiju, da li je odgovor Evropske unije i SAD mogao biti snažniji?

GERASIMENKO: Svakako, Ukrajina je iskreno zahvalna svim svojim partnerima i saveznicima na sveobuhvatnoj pomoći – vojnoj, tehničkoj, ekonomskoj, humanitarnoj. Ruska Federacija je trenutno zemlja koja je najviše podložna međunarodnim sankcijama u čitavoj istoriji čovječanstva. One djeluju, ali ne tako brzo i bolno, kao što bismo mi htjeli. Zato ukrajinska strana zajedno sa partnerima stalno radi na pojačanju pritiska sankcijama na Moskvu. Naravno, Kremlj aktivno promoviše narativ da, navodno, antiruske sankcije nanose štetu samim evropskim ekonomijama i da bi se valjalo dogovarati sa Ruskom Federacijom o brzom miru i o tome što Evropljani zbog rusko-ukrajinskog rata pate s obzirom na povećanje cijena energenata.

Ali tu je još jedan izuzetno važan detalj – u Ukrajini isto rastu sve cijene, ali osim toga nas još i ubijaju. Dakle, pacifista može biti samo taj čiji život nije ugrožen. Ukrajinci sada ne mogu sebi dozvoliti takav luksuz, inače ćemo mi i naša država nestati sa lica Zemlje.

Učiniti ustupke Rusiji znači priznati da svaka jača država na svijetu ima pravo da napadne slabiju. Time se uništava cio postojeći sistem međunarodnih odnosa. Mi ćemo se naći u svijetu gdje vlada isključivo pravo sile. Nuklearna ucjena kroz stalne vojne provokacije Rusije protiv nukleralne elektrane Zaporožje i oko nje, zastrašivanje planete od strane Moskve prijetnjom globalne gladi, energetska ucjena evropskih zemalja, drugi slični koraci Kremlja, koje vi stalno vidite i o kojima čujete na televiziji, su jaka svjedočanstva karaktera i metoda rada sadašnjeg moskovskog rukovodstva.

Baš zato ovaj rat nije samo ukrajinska stvar. Međunarodna zajednica mora sve više pojačavati sankcije protiv Ruske Federacije i kažnjavati je na sve moguće načine zbog drske agresije na nezavisnu državu. Svi protivnici ruskih sankcija moraju shvatiti da zaboraviti ovaj rat znači bukvalno „zeleno svjetlo“ za nasilje, kojem se nada Kremlj.

POBJEDA: Kakva je situacija na ratištima gdje je najkritičnije i kako se drži ukrajinska vojska?

GERASIMENKO: Ukrajinski branioci uspjeli su da zaustave neprijatelja duž cijele linije fronta – od Harkova do Hersona. U ovom trenutku nijesu zabilježeni značajniji pomaci neprijatelja. Ruski agresori, ne očekujući tako odlučan i efikasan ukrajinski otpor, „zaglavili“ su se na našoj zemlji. Ukupno neprijatelj već ima skoro 44.000 poginulih vojnika, dakle Rusija je primorana da sprovodi prikrivenu mobilizaciju, uključujući angažovanje za rat protiv Ukrajine zatvorenika, formiranje takozvanih „dobrovoljačkih“ jedinica. A takođe se dešava prisilna mobilizacija stanovnika okupiranih ukrajinskih teritorija, što je ozbiljno kršenje zakona i običaja rata.

Najžešće borbe se sada vode na Donbasu i donjeckom pravcu, gdje ruske snage stalno pokušavaju da probiju našu liniju odbrane. Neprijatelj nije sposoban za efikasna ofanzivna dejstva, pa zato koristi taktiku takozvanog „ognjenog vala“, a u suštini – spržene zemlje. On vrši masovna artiljerijska gađanja svega živog, regularno nanosi raketne udare na objekte civilne infrastrukture Ukrajine, na civilno stanovništvo, uzalud se trudeći na takav način slomiti nas moralno. Ali borbeni duh ukrajinskih vojnika je visok, jer oni brane svoju rodnu zemlju.

Mi razumijemo da se Ukrajina, isto kao i Evropa, može vratiti mirnom životu samo poslije potpunog – naglašavam – potpunog

protjerivanja ruskih vojnih trupa. Samo poraz ruskog agresora i njegov gubitak svega silom zauzetog, a takođe njegovo odgovaranje ispred međunarodno-pravnih institucija će postati preduslov za rješavanje zamrznutih konflikata na kontinentu, a još i osigurač protiv bilo kakve slične nove agresije.

Dakle, osim suštinske potrebe – fizički sebe odbraniti od uništenja, svjesni smo i ozbiljne istorijske misije, koja sada leži na ukrajinskom narodu. Nemamo nikakve iluzije po pitanju genocidnih namjera ruskog agresora.

POBJEDA: Crna Gora je snažno uz Ukrajinu u ovim teškim vremenima, Cetinje je bilo jedini grad koji je svakodnevno protestovao protiv Putinove agresije, mnogo Ukrajinaca je baš u Crnoj Gori pronašlo nadu u bolju budućnost. Koliko ih je sada u Crnoj Gori i da li su dobro prihvaćeni?

GERASIMENKO: Prije svega, želim da izrazim duboku zahvalnost Crnoj Gori i crnogorskom narodu na iskrenoj podršci u ovo teško vrijeme za našu državu i svakog Ukrajinca. Mi visoko cijenimo izuzetnu solidarnost crnogorske istorijske prijestonice, učešće Cetinjana u svakodnevnim proukrajinskim šetnjama. Nije slučajno što smo 25-26. juna ove godine upravo na Cetinju organizovali dobrotvorni festival „Dani Ukrajine u Crnoj Gori“.

Koristeći ovu priliku, želim još jednom izraziti duboko saučešće Cetinju i njegovim stanovnicima povodom strašne tragedije koja je zadesila taj grad 12. avgusta. Ukrajinci sada kao niko drugi znaju cijenu ljudskog života.

Naši građani su više puta imali priliku da se uvjere u gostoprimstvo i iskrenost Crne Gore. Trenutno ovdje boravi oko deset hiljada ukrajinskih građana, većina njih je našla ovdje sklonište poslije 24. februara.

Crna Gora tradicionalno je popularna turistička destinacija za Ukrajince, kod naših ljudi se ukorijenio veoma pozitivan stav prema vašoj zemlji. Sve do zadnjih dešavanja ukrajinska zajednica u Crnoj Gori nije bila brojna. Međutim, teška ratna vremena i porast broja Ukrajinaca u Crnoj Gori ojačali su lokalnu ukrajinsku zajednicu i podstakli je na bolje samoorganizovanje. Sada u Crnoj Gori djeluje prva zvanično registrovana ukrajinska organizacija – Ukrajinska asocijacija „Dobro djelo“. Ambasada Ukrajine blisko sarađuje sa ukrajinskom zajednicom. Zajedničkim naporima smo otvorili ukrajinske centre u Podgorici, Herceg Novom i Baru.

Uglavnom, Crna Gora i njeni građani su veoma toplo primili Ukrajince koji su morali da pobjegnu od rata u svojoj domovini. Ukrajinci uspješno nalaze zajednički jezik sa lokalnim stanovništvom, zajednički rješavajući trenutne probleme i privremene poteškoće, vezane za selidbu, dokumente i ponekad – zapošljavanje. Sličnost, kulturna i vrijednosna bliskost naših naroda doprinose međusobnom razumijevanju i uzajamnoj podršci.

POBJEDA: I Crna Gora je već godinama žrtva malignog uticaja Rusije. Kremlj pokušava da destabilizuje državu. Ovaj region je bure baruta i lako se sukob može rasplamsati ponovo. Može li se ovaj rat u Ukrajini preliti i na druge djelove Evrope?

GERASIMENKO: Ruske akcije jesu prijetnja međunarodnom miru i bezbjednosti. Generalna skupština UN je u svojim rezolucijama najoštrije osudila rusku agresiju i suspendovala članstvo Ruske Federacije u Savjetu za ljudska prava UN zbog zločina koje je ona počinila kao zemlja agresor. Ovo je međunarodno priznato. I, naravno, prijetnja postoji najprije za cijelu Evropu.

Ako Rusija ne izgubi u Ukrajini, ona će nastaviti da izaziva nestabilnost, sukobe i haos na raznim kriznim tačkama i u širem kontekstu. Bez poraza Rusije u Ukrajini, uzaludno je nadati se rješavanju zamrznutih sukoba, uključujući na Kavkazu ili u Pridnjestrovlju, ali se ne mogu isključiti i šire ambicije ultranacionalističkog imperijalnog rukovodstva u Kremlju. Već postoje skrivene (a ponekad i otvorene) prijetnje drugim susjedima od strane Moskve. Već smo imali priliku da više puta vidimo kako jedna teroristička zemlja – Rusija – dosljedno traži destabilizaciju i ima svoje lojalne simpatizere i agente uticaja na terenu. U stvari, sada Ukrajina ne brani samo sebe i svoju slobodu, već i mir u cijeloj Evropi. Pa i na Balkanu, gdje Rusija, nažalost, takođe ima svoje simpatizere.

Crna Gora je, srećom, članica NATO-a, pa joj ne prijeti direktna spoljna agresija. Međutim, istorija bi trebalo da uči potrebi da budete na oprezu za svaki pokušaj zadiranja u suverenitet, mir i stabilnost od strane agresora. I najopasniji u ovome je onaj nevidljivi, na prvi pogled bezazleni uticaj, tiha agresija koja prvo zauzima misli, zatim ograničava slobodu i na kraju oduzima tvoj dom.

Za nas je to aksiom: Rusija mora da izgubi. Tek tada će u Evropi, uključujući Balkan, kao i u drugim regionima, biti stabilan mir, miran život i znatno manje radikalnih grupa i stavova, kojima Kremlj pokušava da destabilizuje demokratski svijet.

POBJEDA: Uvijek se ističe da ratuje Putin, a ne ruski narod. Kako je uspio cijelu zemlju da ubijedi da je rat rješenje, da će ubijanjem nevinih Ukrajinaca i Rusa postići političke ciljeve. Kako ostaje na vlasti i kako objašnjavate da, nažalost, i u našem regionu i dalje ima visoku podršku?

GERASIMENKO: Ovo je dobro pitanje. Znate, ja se ne sjećam u Ruskoj Federaciji moćnih pokreta za mir ili protesta protiv rata u Ukrajini. I niko se ne sjeća. A sva istraživanja javnog mnjenja pokazuju da ogromna većina Rusa (na primjer, prema nedavnim informacijama Levada centra, 76% ispitanika) iskreno podržava invaziju na Ukrajinu, iskreno se raduje ukrajinskim gubicima. Zato ne razumijem frazu da ratuje Putin, a ne ruski narod.

Da, istina je da je tokom više od 20 godina Putinove vladavine u Ruskoj Federaciji stvoren rigidni autoritarni sistem, zahvaljujući državnoj propagandnoj mašini bilo je moguće „zombirati“ većinu ruskog stanovništva, potisnuti i maksimalno neutralisati efektivnu opoziciju. Ali da li to umanjuje odgovornost Rusa za one zločine koji su počinjeni u njihovo ime i uz njihovu podršku na teritoriji Ukrajine? Živimo u savremenom svijetu, skoro svako ima pristup informacijama putem savremenih sredstava komunikacije i može da sazna istinu o ovom ratu, o zvjerstvima koje čini ruska vojska skoro svakodnevno.

Mislim da je odgovor ovdje prilično jednostavan: obični Rusi su zadovoljni svime, više ih zanima dobrobit nego sopstvena sloboda i ljudska prava, oni traže imaginarnu imperijalnu „veliku Rusiju“, a ne poštovanje međunarodnog prava od strane svoje zemlje. Oni su, zapravo, nijemi saučesnici onoga što Rusija radi na teritoriji Ukrajine i ne žele da se bore protiv zla koje ih okružuje. Pa zašto ne bi snosili svoj teret odgovornosti? Zato Rusima koji podržavaju rusku agresiju treba uskratiti pravo da prelaze međunarodne granice dok ne nauče da ih poštuju.

Zabrana izdavanja turističkih viza ne krši ljudska prava, ali je snažan podsticaj za Ruse da počnu postavljati neprijatna pitanja sebi i svojoj vladi i da preispitaju svoju podršku ratu. Zato Ukrajina poziva partnere i prijatelje da ograniče turistička putovanja za Ruse, a da pritom ne nanose štetu tražiocima azila ili ranjivim kategorijama osoba kojima je putovanje u inostranstvo potrebno iz humanitarnih razloga. Određeni broj evropskih zemalja je već uveo pomenuta ograničenja i ima razloga za očekivati da će krug tih zemalja nastaviti da se širi.

Do sada je dobro poznato da je Rusija sponzorisala brojne radikalne desničarske i ljevičarske pokrete u Evropi. Mito i korupcija su postali moćna oruđa ruskog uticaja u svijetu. Nažalost, ruska retorika nailazi na mnoge aktivne odjeke. Rusija umije da manipuliše emocijama. I ne samo u ovom regionu.

Kako to spriječiti? Ovo nije lak zadatak. Mora se razviti imunitet na agresivnu rusku ratnu propagandu, manipulaciju složenim pitanjima istorije, kulture i ekonomije. Ali, prije svega, potrebno je širiti objektivne i potpune informacije o destruktivnoj ulozi Rusije u međunarodnim odnosima, njenom rušenju temelja međunarodnog prava, što nosi rizik da se svijet vrati u vladavinu sile, o zločinima koje je počinila njena vojska i rukovodstvo, a na kraju i o odlukama međunarodnih institucija i organizacija koje se tiču Rusije. Koliko je vaših čitalaca upoznato sa odlukama Generalne skupštine UN u vezi sa ruskom agresijom? Da li je opšte poznata Naredba Međunarodnog suda pravde Ujedinjenih nacija od 16. marta ove godine o trenutnoj obustavi vojnih operacija Rusije u Ukrajini, koju Ruska Federacija grubo ignoriše? Takvih činjenica je bezbroj. Informacije o svemu ovome treba da stignu do svih – ovo je prvi korak.

Strateški, Moskva je već izgubila

POBJEDA: Vašington tvrdi da Rusija planira da organizuje referendume u Hersonu, Donjecku, Luganjsku i Harkivu… Da li možete potvrditi ove informacije i kako će Ukrajina zadržati svoju cjelovitost?

GERASIMENKO: Za Rusiju, čiji su prvobitni planovi propali da brzo zauzme cijelu Ukrajinu, sada je izuzetno važno da se učvrsti na osvojenim ukrajinskim teritorijama. Ruski okupatori razmatraju pseudo-referendume kao jedan od prioritetnih alata za sprovođenje ovoga. Dakle, odgovor na vaše pitanje je potvrdan – u Rusiji, naravno, postoje takvi planovi. I zato ona pokušava da ponovi „krimski scenario“, nezakonito nameće ruske pasoše stanovnicima okupiranih teritorija, primorava ih –pod prijetnjom lišavanja penzija, stanova, slobode – da se podvrgnu ilegalnoj registraciji itd.

Ali pogledajte ukrajinske zemlje koje je Rusija zauzela prije osam godina i gdje su održani i „pasportizacija“ i lažni „referendumi“ – umjesto prosperitetnih i procvalih regiona, vidimo ekonomski i socijalno zapuštene teritorije, čije je stanovništvo lišeno ljudskih prava i osnovnih sloboda. Rusija priprema sličnu budućnost za nedavno osvojene regione.

Moram odmah da naglasim: nezakonita okupacija i pokušaj aneksije teritorije jedne suverene nezavisne države je grubo kršenje Povelje UN i osnovnih normi međunarodnog prava. Međunarodna zajednica nikada neće priznati ove odluke zemlje agresora. Jer će to uništiti savremeni svjetski poredak zasnovan na pravu i prijeti haosom, ugrožava bezbjednost svake države.

A to ne priznaju ni stanovnici okupiranih teritorija. Upravo njihov hrabri otpor, protesti ispred naoružanih okupatora, spriječili su Rusiju da sprovede ove planove na proljeće. Podsjetiću i da je partizanski pokret na okupiranim teritorijama moćan, organizovan, oslanja se na podršku stanovništva.

Stoga mogu da vas uvjerim da će Ukrajina održati svoj integritet. Ove nezakonite ruske radnje će, osim toga, ukloniti svaki smisao vođenja pregovora sa zemljom-agresorom. Ukrajina ni pod kojim uslovima neće zamijeniti postizanje mirovnog sporazuma za teritorijalne ustupke.

Prethodno iskustvo govori da apetiti agresora vremenom samo rastu. Ukrajina će se boriti i odupirati do kraja – ovo je pitanje opstanka naše države i nacije. I, kao što vidite, u vojnom smislu,

Ruska Federacija više ne može da razbije i osvoji čitavu Ukrajinu. Strateški, ruski agresor je već izgubio. Ali brzina i efikasnost njegovog protjerivanja sa naše teritorije u velikoj mjeri zavisi od dinamike i obima pomoći od strane ukrajinskih partnera. Ukrajina će pobijediti u ovom ratu. Ali za pobjedu su nam potrebni resursi, podrška i strpljenje. Na ovu podršku se oslanjamo i u vašoj državi.