Kako kaže Đenero, pesimisti će reći i da se već u godini za nama jasno vidjela kriza upravljanja Unijom, koja nije imala snage uspostaviti konsenzus o preuređenju odnosa i promjeni načina donošenja odluka, što je, pak, pretpostavka nastavka zajedničke politike proširenja i integracije novih članica.
No, kako kaže Đenero optimisti će, međutim, reći da se Unija još uvijek uspijeva odupirati izazovima desnog populizma, pa je tako čvrsto uključila u glavni tok europskih procesa desnu vladu u Italiji, čiji je dolazak na vlast zvučao kao prijetnja Uniji.“Jasno je i to da političke promjene u Nizozemskoj neće imati onakav negativni utjecaj na Uniju kakav se očekivao, a ti optimisti vjeruju da činjenica da je Orbanova Mađarska dobila saveznika u novoj slovačkoj vlasti i nije tako opasno kao što izgleda”, kaže Đenero.
Prema njegovim riječima, pesimisti smatraju da je dobro izborno zakonodavstvo u Francuskoj i Njemačkoj važna zaštita od prodora populizma u ove dvije velike države, „lokomotive Unije”, ali upozoravaju da je loš izborni model na nivou Unije takav da populističkim opcijama, poput stranaka AfD ili Nacionalno okupljanje širom otvara vrata Evropskog parlamenta.
“Optimisti se, pak, nadaju da će se ono što je važilo do sada, naime da desni protivevropski populisti ne uspijevaju objediniti stavove i stvoriti jedinstvenu platformu u Evropskom parlamentu, pa je tako Orbanov FIDESZ nakon izbacivanja iz Evropske narodne stranke i danas osamljen u Evropskom parlamentu, nastaviti i u budućnosti”, pojašnjava on.
Prema njegovim riječima prošla godina smanjila je optimizam vezan uz uvjerenje da se Ukrajina može uspješno obraniti od invazije Rusije, iako se i danas čini da Putinova Rusija ostaje vojno nesposobna, da uspijeva razarati Ukrajinu, ali ne i ostvarivati svoje vojne ciljeve.
Ipak, kako kaže činjenica da je Rusija rasteretila pritisak na sebe tokom prošle godine, prije svega otvaranjem rata u Izraelu i na palestinskim područjima, dovela je do takve promjene da je ni nepopravljivi optimisti ne mogu negirati, te dodao da Rusija ostaje glavni izvor nestabilnosti u međunarodnom poretku, a njena izolovanost se u prošloj godini smanjila.
“Osim dramatičnog pada upravljačkih kapaciteta evropskih institucija, jasno je bila vidljiva i kriza upravljanja unutar američke demokratske administracije”, kaže Đenero.
Osvrćući se na Zapadni Balkan Đenero kaže da mu se čini da prisjećanje na događaj od prije skoro četrnaest godina jasno pokazuje što na Zapadnom Balkanu možemo očekivati u narednoj godini.
“Naime, kad je Milorad Dodik 2010. počeo naklapati o referendumu o samostalnosti manjeg BiH entiteta, tadašnji predsjednik Hrvatske, Stipe Mesić, nije se osvrtao na činjenicu da je Hrvatska upravo ulazila u osjetljivo finale pristupnih pregovora s EU, nego je jasno rekao da, ako bi Dodik učinio nešto takvo, da bi to značilo kraj za taj entitet, jer da je Hrvatska garant Daytonskog sporazuma, kojeg bi Dodik time pogazio, pa njemu ne bi preostalo drugo, nego da zapovjedi Hrvatskoj vojsci da presječe koridor u Posavini i tako okonča Dodikovu vladavinu”, kaže Đenero i dodaje da Dodik jednako govori i danas, pritom stalno pomjera „crvene linije” što su ih definisali evroatlantski partneri, a tako jasnog odgovora na njegove prijetnje više nema niti iz Hrvatske, niti iz drugih članica NATO, niti iz sjedišta EU ili iz Sjedinjenih država.
“Kad procjenjujemo procese u prošloj godini, optimisti naglašavaju da se EU uspjela nositi s populističkim udarima, da dolazak desnice na vlast u Italiji nije bio uvod u krizu institucija, da promjene u Nizozemskoj nemaju potencijal destabilizacije Unije, a da je promjena u Poljskoj razlog za eurooptimizam. Međutim, pred izbore za nove evropske institucije u maju iduće godine, upravljački kapaciteti Evropske komisije očito su smanjeni, a i američka demokratska administracija, koja se krajem iduće godine suočava s izborima, više nema kapaciteta za velike projekte, dapače sve se teže nosi s krizama u Ukrajini ili Izraelu”, objašnjava Đenero.
To prema njegovim riječima na Balkanu nastoji iskoristiti totalitarni režim Vladimira Putina, koji je lani uspješno otvorio krizu u Izraelu, kako bi smanjio pritisak Zapada na sebe zbog invazije na Ukrajinu.
Preporučeno
“Balkan je jedna od karata u njegovom špilu, a Dodik i Vučić su njegovi pioni. Evropa i Amerika nojevski guraju glavu u pijesak kako to ne bi vidjeli, a Vučić i Dodik nisu jedini na koje Putin računa kao na partnere u destabilizaciji ovog prostora”, zaključuje Đenero u analizi za portal Standard.
Video