Video
Društveno-politička situacija u Crnoj Gori je odavno postala toliko tragikomična da čak ni jučerašnji događaji ne izazivaju ništa više osim ravnodušnog slijeganja ramenima. A ono što se dogodilo juče je više nego fascinantno.
Naime, koalicija okupljena oko Demokratskog fronta i zvanično je juče saopštila da više ne podržava premjera Zdravka Krivokapića i njegovu Vladu, ali neće pokrenuti pitanje povjerenja u Skupštini i na taj način smijeniti izvršnu vlast u koju nemaju povjerenje.
Ne, DF je juče, umjesto toga, pozvao Demokrate i URU da naprave koalicioni sporazum!
Jučerašnje saopštenje koalicije “Za budućnost Crne Gore” završeno je sa najvećim anti klimaksom, gdje je, nakon jasne poruke da više ne podržavaju Vladu, te niza objašnjenja, pojašnjenja, izgovora, scenarija i propagande, umjesto vrhunca koji bi značio uskraćivanje podrške Vladi u parlamentu i izlaženje na prijevremene izbore, kao što je bio i jeste slučaj u svim demokratskim državama, uslijedio poziv na pravljenje koalicionog sporazuma.
Nekome sa strane bi ovo djelovalo više nego zbunjujuće. Posebno nakon što je lider DF Andrija Mandić ranije jasno stavio do znanja da više ne podržavaju premijera Krivokapića jer nije potpisao Temeljni ugovor sa SPC u Beogradu, a prije toga i optužbi predsjednika PzP Nebojše Medojevića upućenim premijeru i ministru finansija Milojku Spajiću da su, bukvalno, kriminalci. Svako bi u tom slučaju postavio pitanje zašto Medojević i dalje podržava ‘kriminalce u Vladi’ i da li svojom podrškom i on postaje saučesnik u toj ‘kriminalnoj organizaciji’.
Kako je juče primijetio predsjednik SDP Raško Konjević, ‘ukoliko premijer nakon ovakve poruke ne postavi pitanje svog povjerenja sve drugo će biti izigravanje demokratije i političke volje građana’, a jasno je da ni Krivokapić ni DF to neće uraditi.
Jer ako je išta iz jučerašnje poruke DF bilo jasno, onda je to da oni ne žele prijevremene izbore. Iz prostog razloga što znaju da nikada više neće moći da ponove uspjeh koji su ostvarili 30. avgusta prošle godine.
I pored mnogo uloženog truda i napora da prikažu sebe kao najzaslužnije za prošlogodišnju pobjedu opozicije na parlamenarnim izborima, svima u Crnoj Gori je jasno da je glavni ‘arhitekta’ i ‘izvođač radova’ na smjeni DPS bio pokojni Mitropolit Amfilohije, čiji je sukob sa partijom Mila Đukanovića i Vladom Duška Markovića bio glavni katalizator promjene.
To je jasno i iz događaja i izbornih procesa koji su se desili prethodne decenije, kada je Mitropolit Amfilohije odbijao da javno podrži bilo koju partiju, ali i iz izbora Krivokapića za nosioca liste koalicije ‘Za budućnost Crne Gore’.
Nije, naime, Krivokapić postavljen na čelo liste zbog toga, kako su juče naveli, što su mu na lijepe oči ustupili to mjesto i time pokazali da im je ‘viši’ a ne uskopartijski interes na prvom mjestu.
Krivokapić je na čelo liste postavljen iz istog razloga zbog kojeg je Miodrag Lekić doveden na čelo Fronta, iz istog razloga zbog kojeg se trio koji predvodi ovaj subjekat – Andrija Mandić, Milan Knežević i Nebojša Medojević nijesu pojavljivali u prošlogodišnjoj kampanji i trudili se da se što manje pojavljuju u kampanji 2016. godine – nepopularnost u biračkom tijelu.
To nije subjektivno mišljenje već zaključak svih relevantnih istraživanja javnog mjenja o popularnosti javnih ličnosti rađenih u proteklih 10 godina. Birače više motviše ogromna antipatija prema DPS-u i njegovom predsjedniku Milu Đukanoviću nego li povjerenje u trio koji vodi DF.
Da je Amfilohije bio ključ zaključak je i lokalnih izbora u Nikšiću i Heceg Novom, ali i opšte poznate činjenice da tri glavna subjekta Fronta nikada pojedinačno ne bi mogli da osvoje onoliko poslaničkih mjesta koliko im je pokojni Mitropolit donijeo prošle godine.
Sve u svemu, jučerašnje ‘uskraćivanje podrške’ nije ništa drugo do dodatni i ovoga puta jači pritisak na Krivokapića da pristane na rekonstrukciju Vlade i omogući ulazak Fronta u izvršnu vlast.
Ono što je nejasno u ovom političkom potezu jeste to što u ovoj situaciji nije vidljivo, makar za sada, da će druga dva konstituenta vladajuće većine pristati na tako nešto.
Štaviše, čak i ako URA, u zamjenu za premijersku fotelju, pristane na rekonstrukciju, teško da će se i Demokrate odlučiti za tako nešto. Pogotovo ako imamo u vidu da je partija Alekse Bečića u stalnom sukobu sa DF jer pretenduju na isto biračko tijelo, pa samim tim jačanje Demokrata znači slabljenje Fronta i obratno.
Stoga je za očekivati da se sukob između ova dva subjekta ne samo nastavi nego i pojača ukoliko pregovori o rekonstrukciji ne uspiju, praćeni međusobnim optužbama o izdaji.
Ono što je još jasnije iz jučerašnje poruke DF jeste i to ko će biti najveći gubitnik zbog političke borbe u vladajućoj većini – građani Crne Gore.
Preporučeno
Odbijanjem da usvoje budžet za ovu godinu, zarad političke trgovine, DF je jasno pokazao koliko su im važni interesi građana, s obzirom da ekonomska situacija, koja je prilično loša, lako može da se pretvori u katastrofu. Šta su nezaposlenost i glad naspram ‘slobodnih svetinja’ i carstva nebeskog?
