Da počnemo „s kraja tanjeg“ – da li Vam je od 30 avgusta „osvježilo“?

Toliko je osvježilo da se zamalo zamrzla građanska Crna Gora. Bolno otrežnjenje uspavane prozapade Crne Gore  trebalo je da se desi. Vjerujem da se moderna Crna Gora otrijeznila i shvatila u koji ambis nas gura destruktivna, pseudo-gradjanska politika URE kojom upravljaju medijski tajkuni i antiratni profiteri okupljeni oko  koncerna „ Vijesti“. Znam da je tek sada crnogorskoj javnosti kristalno jasno  koliko snage i žrtvovanja je trebalo Pozitivnoj Crnoj Gori da se odupre tom pritisku i Crnu Goru zadrži na evroatlanskom putu, čuvajući njen mukotrpno gradjeni, krhki gradjanski sklad. Ono što je blagovremeno vidjela i spriječila Pozitivna Crna Gora sada vidi i trpi cijela prozapadna Crna Gora, koja nažalost nije na pravi način razumjela vizionarsku politiku Pozitivne Crne Gore. To otrežnjenje je bilo neophodno i može biti blagotvorno za dalju demokratizaciju Crne Gore.

Da li se uz “demontiranje” DPS-a demontira i Crna Gora?

Nova vlast  ne demontira režim DPS i njegov način vladanja. Naprotiv, nastavlja loše prakse i urušava sva pozitivna dostignuća bivše vlasti, čime  se demontira upravo gradjanska, nezavisna Crna Gora.

Sve to čini: organizovanim a netransparentnim zaduživanjem gradjana sa  875 miliona eura; ishitrenim izjavama o gašenju nacionalne kompanije Montenegro Airlines bez cost benefit analize, ne usvajanjem budžeta; upitnim privremenim finasiranjem budžetskih jedinica; partijskim zapošljavanjem; teokratizacijom i klerikalizacijom društva; gaženjem osnovnih ljudskih prava i sloboda; uzdizanjem vjerskih sloboda iznad ostalih sloboda i prava gradjana, forsiranjem vjerujućih hrišćana, čime se šalje jasna poruke nehrišćanima, ateistima, agnosticima  – da su gradjani drugog reda. Igonorisanjem Crnogorske pravoslane crkve u postupku rasprave pri izradi izmjena i dopuna Zakona o slobodi vjeroispovijesti, čime nova vlast negira pravo na njeno postojanje, što se potvrdjuje i odlukom Vlade o suspendovanju odluke o ustupanju parcele Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi za  izgradnju hrama u Podgorici sa nemuštim obrazloženjem. Kao aktivistkinju za zaštitu ljudskih prava i sloboda i advokaticu, koja je od 90 tih godina uspješno vodila veliki broj slučajeva pred domaćim i sudom u Strazburu, protiv diskriminacije Bošnjaka, Albanaca, Roma, Srba, duboko me zabrinjava odnos nove vlasti prema pripadnicima Crnogorske pravoslavne crkve, o čemu se mora jasno govoriti. Ovakvo postupanje je diskriminatorno, suprotno Ustavu, Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i sloboda i svim medjunarodnim ratifikovanim aktima o ljudskim pravima i slobodama koji tretiraju vjerska prava i slobode. Za nepun mjesec dana rada Vlade, malo li je!!!!!

Kako ocjenjujete, s pravne strane, usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovjesti?

Izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti se moraju posmatrati višedimenzionalno. Sa političkog aspekta posmatrano sve vjerske organizacije moraju biti registrovane u Crnoj Gori, a svi vjerski objekti koji predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore mogu biti  u državnoj svojini i to saglasno  političkim i pravno – istorijskim okolnostima. Oko toga, po meni nema dileme, a o pravnim pitanjima, načinima na koje to treba ostvariti možemo i moramo razgovarati, poštujući pravni poredak, već iznijeti stav Venecijanske komisije a posebno postupak na osnovu kojih su već upisana prava svojine na vjerskim objektima.

Oštro ste kritikovali Vašeg bivšeg partijskog kolege Dritana Abazovića. Lider URE je ustvrdio da je Pozitivna “kupljena” odstrane DPS-a. Vi ste žestoko odgovorili da je to laž. U Crnoj Gori se olako lijepe etikete i optužuje se bez osnova. Da li je ta tvrdnja dovoljna za tužbu?

Bivšeg kolegu Dritana sam prozvala da ne iznosi  brutalne neistine o tobožnjoj kupovini Pozitivne Crne Gore prilikom glasanja o Vladi izbornog povjerenja. Pozvala sam ga da sa pozicije vlasti ispita i procesuira sve sto ima po tom osnovu, te da nakon toga obavijesti crnogorsku javnost o rezultatima i konkretnim dokazima ili prizna istoj toj javnosti da je  klevetao poslanike Pozitivne Crne Gore.

Pozitivna Crna Gora je 2016 godine, izborila i glasala  Vladu izbornog povjerenja, u kojoj su bili  predstavnici  URE i dijela opozicije.  Ta Vlada je omogućila uspješan nastavak evroatlanskih integracija, spriječila rastakanje građanske Crne Gore i zadržala njen prozapadni kurs. Glasajući za Vladu izbornog povjerenja, Pozitivna Crna Gora je svjesno politički ginula, braneći gradjanski karakter Crne Gore, njen nacionalni ponos, jer smo još tada predvidjeli i spriječili politički scenario koji se danas sprovodi. Isti mediji koji danas olako pristaju na  nestanak građanske Crne Gore, a čijim interesima služi URA, plasirali su laži o poslanicima Pozitivne Crne Gore, sa ciljem da ostvare svoj naum, a to je da bace modernu Crnu Goru na koljena. Pozitivna Crna Gora na tom putu bila im je ozbiljna prepreka, zato su i plasirali brutalne laži o navodnoj izdaji birača i korumpiranosti poslanika Pozitivne. Jedini “ grijeh” Pozitivne Crne Gore kao istinske gradjanske stranke, bio je što je tada politički vješto nadigrala neprijatelje građanske Crne Gore, nedajući im da na političkom prostoru razgrnu strašni mrak srednjeg vijeka, koji danas gledamo. Časni i čisti! Bez ikakvog interesa, lične, političke ili kalkulacije po nekom drugom osnovu, donijeli smo odluku za opstanak prozapadne Crne Gore, na koju smo posebno ponosni! Znali smo da naš kratkoročni politički gubitak zbog takve odluke,  jeste dugoročni istorijski dobitak demokratske, evroatlanske, sekularne, antifašistčke, multikonfesionalne, nove i slobodne Crne Gore. Nadam se da je danas jasno svim iskrenim patriotama koliko je bila ispravna politika Pozitivne Crne Gore.

Pozitivna Crna Gora je osnovana sa ciljem  da demokratizuje Crnu Goru, uspostavi punu vladavinu prava, suzbije monopole, omogući depolitizaciju i profesionalizaciju javne uprave, ubrza evroatlanske integracije i ulazak Crne Gore u NATO, dovede do mirne smjene vlasti,  ali da sačuva gradjansku Crnu Goru, a ne da je demontira, što čini današnja Vlada. Novu Vladu čine oni koji su, pored Darka Pajovića i Azre Jasavić,  bili osnivači  Pozitivne Crne Gore. Ova partija je imala potencijal da izvede demokratske promjene,  ali je od svog osnivanja bila pod stalnim pritiskom članova Savjeta Pozitivne, kojim su upravljali medijski tajkuni i antiratni profiteri. Njihov cilj je bio da  preuzimu poluge odlučivanja u stranci i da sprovedu politički scenaro koji danas sprovodi URA, a što bi  vodilo rastakanju gradjanske Crne Gore i preuzimanju monopla od DPS za lično bogaćenje članova Savjeta, čemu danas svjedočimo. Savjetu Pozitivne oštro se je suprostavio dio rukovodstva Pozitivne, zbog čega je Savjet izvršio pritisak na onaj dio rukovodstva Pozitivne koji danas čini URU. Nije tajna da su mladi  ljudi u Pozitivnoj, a koji su danas u najužem rukovodstvu URE, imali moju iskrenu političku i ljudsku podršku, sve do momenta dok nijesu poklekli pritiscima Savjeta, kada se Pozitivna dijeli i iz jednog njenog dijela izrasta URA. URA vremenom postaje opasna politička igračka u rukama medijskih tajkuna, sa ugradjenim tajmerom za rušenje gradjanskog koncepta Crne Gore, koji je nakon poslednjih parlamentarnih izbora aktiviran uz pažljivo osmišljenu političku ironiju, da se glasovima poslanika  iz redova crnogorskog i manjinskih naroda ruši gradjanska Crna Gora.  Ta podla politička igra medijskih tajkuna je konačno razobličena 29.12.2020 godine glasanjem u Parlamentu o izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti, pri čijem donošenju je diskriminisana Crnogorska pravoslavana crkva, uz istoveremeno odbijanje da se Predlog Rezolucije o genocidu u Srebrenici uvrsti u dnevni red, uz opasnu tišinu nevladinog sektora, koje grantovima hrani uspavana Evropa i obespravljeni poreski obveznici Crne Gore. Pored opisanih snažnih udara na Pozitivnu Crna Gora ova partija   je 2016 godine ipak uspjela da spriječi politički scenaro koji se ovih dana sprovodi, a koji se davno planira u geostrateškim centrima moći van zemlje, na štetu evroatlanske Crne Gore. Da je politički scenario koji danas gledamo, uspio 2015 i 2016 godine, Crnoj Gori bi trajno bila uskraćena šansa da postane članica NATO saveza, a što bi se nagativno odrazilo na stabilnost Crne Gore i regiona. Zahvaljujući promišljenoj i vizionarskoj politici Pozitivne Crne Gore naša zemlja  je dio NATO saveza, jer su najveći protivnici NATO – a koji danas čine vlast,  potezima Pozitivne dovedeni pred svršen čin, prihvativši nažalost samo formalno NATO savez kao političku realnost.

Da li ste imali kontakt sa Abazovićem od avgustovskih izbora do sada?

Da jesam, ako bi me smio čuti od svojih mentora koji znaju šta mislim o njima,  opet bih mu savjetovala, kao i prilikom rascjepa Pozitivne, da se otarasi politički sesilnih parazita i kukavica iz krugova medijskih tajkuna i antiratnih profitera, koji ga besprizorno politički troše  za svoju ličnu korist. Ta politički kukavička družina, ne smije da izađe na politički teren, jer izuzev novca kojeg su stekli služeći bivšoj vlasti i mešetarenjima na berzi, gdje su ojadili i prevarili  građane,  nemaju  ništa drugo, a ponajmanje stvarnog ugleda koji je potreban za političku utakmicu. Zato koriste mlade ljude, pa pod plaštom pseudo – gradjanskih partija i kvazi demokratskih promjena, sakrivaju jedini stvarni cilj, a to je da preuzmu dio monoplskog kolača koji je bio u rukama DPS, radi ličnog bogaćenja. To je jedina i prava istina aktuelnih političkih „promjena“. O tome danas svjedoči „osvježena“ Crna Gora.

Dalje, i pored činjenice, da nijesam glasala sadašnju vlast, jer odavno prepoznajem u njenom djelovanju političku platformu neprihvatljivu mom svjetonazoru,  predložila bih bivšem kolegi formiranje manjinske vlade sa Demokratama i predstavnicima manjinskih partija, uz podršku onih političkih subjekata, koji su spremni na uspostavljanje pune vladavine prava i očuvanje građanskog koncepta Crne Gore, a to podrazumijeva sve do čega drži ozbiljan svijet. To bi omogućilo neophodnu deblokadu procesa u pravosudju.Tek tada bi URA mogla da bude politički igrač promjena, a ne otirač medijskih tajkuna i Srpske pravoslavne crkve, koji će biti odbačen kada ove snage ojačaju. Opasan ples koji igra URA  u teokratizaciji i klerikalizaciji društva već zabrinjavajuće gazi osnovna ljudska prava i sloboda i izaziva ozbiljne reakcije u crnogorskom društvu, koje će biti sve više kordinirane i sinhronizovane, što je i neophodno, jer se tekovine demokratske i antifašističke Crne Gore moraju braniti.

Kako komentarišete to što su prve osobe Odbora za ljudska prava i slobode i odbora za bebjednost i sigurnost Vučurović i Knežević?

Građani su na izborima rekli svoje. URA je jasno saopštila svojim biračima da će ići sa Demokratskim Frontom. Poznato je da su moji politički stavovi potpuno suprostavljeni stavovima Demokratskog fronta, ali u Parlament Crne Gore su birani poslanici. Stvarni gospodari URE se u Parlamentu nijesu mogli igrati kao što su to činili sa Vladom od koje su stvorili političkog mutanta. Ako me pitate da li mi je logično da se na čelu Obora za ljudska prava i slobode nalazi poslanik koji Paradu ponosa naziva “ Paradom srama” koji tvrdi da “ Crnogroci ne postoje”, koji negira genocid u Srebrenici, reći ću vam da to ne samo da nije logično, već je i uvredljivo. Ali šta može moj lični osjećaj i stav u ovom momentu da promijeni?!  Do sledećih izbora, baš ništa! Mi živimo političku realnost, koja može da nam se dopada ili ne, ali  promjene su moguće  samo na sljedećim izborima i to je jasno.

SPP i BS su inicirali Zakon o negiranju genocida i Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Da li može potreba za “demontiranje” režima koalicije Crno na bijelo biti jača od vrijednosnih i etičkih normi pa usloviti odlaganje tog izvjesnog lakmusa?

Oba prijedloga smatram politički ispravnim i neophodnim. Negiranje genocida u pravnoj teoriji predstavlja njegovu posljednju fazu. Predstavnici aktuelne vlasti negiranjem genocida u  Srebrenici dodatno uznemiravaju, ne samo pripadnike Bošnjačkog naroda u Crnoj Gori, već veliki broj zdravo mislećih građana Crne Gore koji istinski osuđuju genocid u Srebrenici, kao i njegove počinioce i nalogodavce. URA i Demokrate  se deklarišu kao  građanske stranke, pa je bilo prilike da sa riječi pređu na djela i podrže ove prijedloge. Za ova pitanja nema izgovora i kalkulacija za nijednu istinski demokratsku – građansku stranku. Nažalost nova parlamentrana većina je već 29 decembra 2020 godine, odbila da se Predlog  Rezolucije o genocidu u Srebrenici uvrsti u dnevni red, glasovima i ove dvije stranke, koje u svojim redovima imaju poslanike Bošnjačkog naroda. Ova činjenica  potvrdjuje da se radi o psedo-gradjanskim strankama, koje koriste upravo poslanike iz redova svojih partija, koji dolaze iz manjinskih naroda  da glasaju protiv interesa naroda kojima pripadaju, koji na to  bez samopoštovanja nažalost pristaju.Još interesantinija politička priča razobličavanja pseudo – gradjanskih stranaka vlasti može da se razvije oko predloga Zakona o negiranju genocida koji je Stranka pravde i pomirenja, a za koju glasaju Bošnjaci, dostavila svojim koalicionim partnerima iz URE na dalje procesuiranje. Odgovore na to pitanje da li će URA uputiti ovaj predlog Parlamentu, te da li će uspjeti da ubijedi svoje  kolege iz vlasti da isti izglasaju, ostavimo vremenu koje dolazi.

Da li su pobjednici na izborima krivo shvatili suštinu takozvanog pomirenja u Crnoj Gori? Kako se mogu pomiriti fašisti i antifašisti, kako se pomiriti sa onim ko negira da postojiš?

Crnoj Gori je potreban široki konsenzus za njen dalji demokratski razvoj, za jačanje gradjanskog sekularnog društva, za ravnopravnost svih vjera, nacija…bez asimilacije i majorizacije bilo koje vrste. Ne može se pomirenje medijskih tajkuna sa Srpskom pravoslavnom crkvom smatrati pomirenjem u okviru pravoslavnog korpusa, samo zato što su uoči poslednjih parlamentarnih izbora upravo pomenuti iz različitih razloga, imali zajednički cilj da smijene bivšu vlast. Duboko podijeljenoj Crnoj Gori po različitim osnovama jeste potrebno pomirenje koje bi bilo blagotvorno  za sve njene građane. Šta čini nova vlast po tom pitanju? Ministar pravde  ignorisao je Crnogorsku pravoslavnu crkvu u postupku rasprave  oko izrade izmjena i dopuna Zakona o slobodi vjeroispovijesti, a Vlada je suspendovala  odluke o ustupanju parcele Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi za  izgradnju hrama u Podgorici. Da li je to put pomirenje u okviru pravoslavnog bića u Crnoj Gori? Meni to ne liči na pomirenje, već na dublje pravljenje razdora u pravoslavnom biću Crne Gore. Takav pristup nove vlasti mora da se mijenja, to zna svaki dobronamjerni građanin ove zemlje. Da li je sastav Vlade slika višekonfesionalne Crne Gore? Složićemo se da nije! Vlada nema pravo na argument da su manjinske partije odbile učešće u Vladi, jer u Crnoj Gori ima eksperata različitih konfesija koji nijesu članovi manjinskih partija. Da li je Vlada ponudila bilo kom od pomenutih značajniju poziciju u Vladi i o tome obavijestila javnost? Nije! Ne zaboravimo da je Stranka pravde i pomirenja partija koju čine pripadnici bošnjačkog naroda, članica pobjedničke koalicije Crno na bijelo. Ima li kadrova ove partije u Vladi ??? Jasno je da nema! Dalje, Parlament je 29.12.2020 godine usvojio izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti  dok je odbio da  u dnevni red uvrsti Prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici i Prijedlog Zakona o zabrani fašističkih, neofašističkih i nacionalističkih vojnih formacija i upotrebe njihovih simbola. Zbog svega se nameće logično pitanje, o kakvom pomirenju URA govori, sa kim se to ona miri i zbog čega?

Da li je CG potreban Zakon o lustraciji i ako jeste, da li on može poslužiti kao pravn i mehanizam za revanšizam, s obzirom na to da je uglavnom tako bilo u nekim državama gdje je sproveden?

Ako bi zakon sadržao odredbu da svi negatori genocida treba da budu lustrirani, onda sam za takav zakon. U suprotnom takav zakon bi mogao da bude zloupotrijebljen za revanšizam i političke progone.

Kako komentarišete usvojeni Zakon o državnim službenicima i namještenicima?

To je radikalno nazadovanje u procesu depolitizacije i profesionalizacije javne uprave, koja je zahtjev Evropske unije a i nasušna potreba građana. Takav Zakon je  URA, kao stranka koja navodno drži do evropskih vrijednosti mogla da zaustavi. Nažalost,  ona je među prvima potpisala prijedlog ovog Zakona i u faktičkoj ravni dokazala koliko drži do evropskih vrijednosti.

Kako Crna Gora da odgovori na očiglednu teokratizaciju, klerikalizaciju društva? Koje su to snage?

Principom reakcije na tu akciju, i to kroz objedinjavanje svih građanskih snaga u Crnoj Gori koji žele modernu, evroatlansku Crnu Goru. Bez izuzetka!

Može li samolustrirani DPS da bude neko ko će okupiti te snage ili je izgubio kredbilitet, bez obzira na samolustraciju?

Demokratska partija socijalista je uradila puno na emancipaciji crnogorskog  društva i to su benefiti, moramo priznati, koje uživaju svi gradjani. Istovremeno, nedovoljno je uradjeno na uspostavljanju vladavine prava i osnaživanju privrede, borbi protiv korupcije, istinskom privlačenju i poštovanju stranih investicija. Zbog toga, za nijedno demokratsko društvo, nije dobro da bilo koja partija ima podršku birača koja joj daje dominantnu političku snagu a koja pri tom štiti monopole, a oko koje se okupljaju manji politički subjekti,  koji nemaju značajni uticaj na donošenje krucijalnih političko – ekonomskih odluka. Takvu situaciju smo imali zadnjih decenija u Crnoj Gori i to je potrošen model, koji je kažnjen na poslednjim parlamentarnim izborima. Demokratska partija socijalista te činjenice mora biti svjesna. Ova partija je propustila par odličnih prilika za temeljnijim reformama, koje nije imala snage, zbog raznih faktora rizika, da izvede. Zato se političke karte moraju podijeliti u prozapadnom crnogorskom bloku, koji mora ostati ujedinjen, ali sa drugačijim odnosima uticaja i političke moći. Ovo posebno što su zahvaljujući DPS-u i medijskim tajkunima, okupljenim oko „ Vijesti“ u korjenu sasječeni svi opozicioni građanski politički savezi i pojedinci, koji nijesu bili spremni da štite interese jednih ili drugih, a koji su imali časne namjere i potencijal da služe isključivo građanima i Crnoj Gori. Oni su mogli biti opoziciona respektabilna građanska alternativa, sa kojom bi Crna Gora išla brže u korak sa modernim svijetom. Takvu sudbinu je doživio Liberalni savez, Pokret za promjene i Pozitivna Crna Gora. To je možda bilo dobro za DPS i medijske tajkune ali je sigurno loše za demokratsko sazrijevanje  Crne Gore. No bez obzira na to, ovoj partiji moramo priznati istorijske zasluge u obnovi nezavisnosti, očuvanju gradjanskog mira u vrlo teškim regionalnim ratnim okolnostima, uspješno vođenoj spoljnoj politici i sposobnosti da se dobro snalazi u opozicionim klupama, gdje mlade snage pokazuju snažnu političku vitalnost zasnovanu na čistim biografijama,  koje  u sinergiji sa iskusnim političarima te partije,  DPS i dalje čine  respektabilnim političkim faktorom, koji ima budućnost.

Vratili ste se advokaturi. Šta Vas može natjerati da se opet politički angažujete?

Moja profesija mi je obezbijedila egzistenciju i dala slobodu koju mi je politika privremeno ugrozila. Ne bih dozvolila da mi se ospori pravo da sam ravnopravan građanin ove zemlje, sa manje prava od drugih. To bi bilo  pitanje mog opstanka i opstanka moje porodice i njenog viševjekovnog trajanja na ovom prostoru, jer ja ne odlazim, ja ostajem! Na ta pitanja ne bih odćutala, po cijenu ponovnog odricanja i teškoća kojima sam u politici bila izložena, jer život sa prihvatanjem diskriminacije  i nije život vrijedan življenja bez borbe za dostojanstvo i slobodu.