Video
“Gospodine predsjedniče, obraćam Vam se danas da bih razgovarao o prijetnjama Crnoj Gori, jedinom preostalom slobodnom dijelu jugoslovenske federacije. U deceniji devedestih u četiri navrata je mene i moje kolege probudilo saznanje da je Slobodan Milošević započeo rat. Prvo, u Sloveniji. Dalje, u Hrvatskoj. Zatim u Bosni i Hercegovini. Napokon, na Kosovu. Ne želim više nikad pročitati taj naslov. Nikad ne želim čitati naslov koji kaže: Milošević započinje novi rat u Crnoj Gori. Dakle, govorim jasno i glasno: Dalje ruke od Crne Gore gospodine Miloševiću”, poručio je Bajden tada demokratski senator u svom govoru pred američkim Kongresom.
Takozvana SRJ
U dokumentu američkog kongresa u koji je Pobjeda imala uvid, Bajden ne priznaje SR Jugoslaviju i poput crnogorskog rukovodstva je naziva takozvanom.
“Većina mojih kolega svjesna je da je ,,Jugoslavija“ izmišljen termin. To je bila prva Jugoslavija, ona koja je propala tokom Drugog svjetskog rata. Iz pepela Drugog svjetskog rata nastala je druga Jugoslavija. To je bila Titova Jugoslavija. Tito je bio mrtav manje od decenije kada se njegova Jugoslavija počela raspadati početkom devedesetih. A sada, sve što je ostalo od Jugoslavije je svađajući par: Srbija i Crna Gora”, kazao je Bajden.
Prema njegovim riječima nesporna je činjenica da mnogi ljudi u Crnoj Gori ne žele više nikakve veze sa tim jugoslovenskim savezom sa Srbijom kao što je to danas slučaj.
Lutkarska država
“Da li će se Crna Gora jednog dana odvojiti i postati nezavisna država, poput Slovenije, Hrvatske, Makedonije i Bosne i Hercegovine? Možda. Da li će Crna Gora jednog dana postati partner Srbiji u revitalizovanoj i restrukturiranoj Jugoslaviji? Možda. Hoće li se Crna Gora pretvoriti u srpsku lutkarsku državu, kojom vlada Beograd po volji Slobodana Miloševića ili nekog drugog srpskog autoritarnog šoviniste? Ne, ako mi dozvolite da išta kažem o tome, a nadam se da će se moje kolege i američka vlada složiti sa mnom. Jednostavno ne smijemo biti van te igre”, navodi Bajden.
Još uvijek postoji vrlo ozbiljan rizik, kako navodi Bajden, da će Milošević podrivati i potom svrgnuti izabranu vladu Republike Crne Gore.
“Što bi bio rezultat takvog razvoja događaja? Crnogorci bi minimum, bili pogubljeni ili bačeni u zatvor, a ostali bi bili prisiljeni da pobjegnu u inostranstvo kao izbjeglice, Milošević bi bio zadužen za nove granice sa Hrvatskom, Bosnom i Hercegovini, Albanijom i Kosovom”, svjedočio je Bajden.
Upozorio je na opasnost koja prijeti Crnoj Gori od zvaničnog Beograda.
“Kolika je ozbiljnost prijetnje Crnoj Gori danas? Ranije ovog mjeseca Milošević je napravio svoj posljednji potez iz Beograda. Milošević i njegovi drugovi očito pokušavaju srušiti demokratski izabranu vladu predsjednika Đukanovića. Ove ustavne promjene su najnoviji gambit. Za razliku od Miloševićevih beznadežno nepromišljenih dugoročnih strategija, većina njegovih taktika je pametna. Ako bi te ustavne promjene u konačnici prihvatili ili natjerali Crnogorce, oni bi mirnim sredstvima olakšali njegovu kontrolu nad Crnom Gorom”, navodi se u govoru Bjaden, uz napoemnu da su Crnogorci odbacili promjene.
“Gospodin Milošević sada može da lažno tvrdi da se Crnogorci ponašaju ,,protivustavno“ ili ,,ilegalno“ ‘i ,,da zato Beograd ima neko pravo da ,,interveniše“”, ukazao je senator.
Reakcija
I upozorio da Milošević pokušava da izazove crnogorske vlasti da reaguju iz bijesa i nacionalnog ponosa i izlaze na referendum o nezavisnosti.
“Srećom, crnogorska Vlada, uključujući predsjednika Đukanovića i zakonodavstvo, nije pala u Miloševićevu zamku 8. jula. Istog dana kada je tako oštro osudila Miloševićeve ustavne promjene, crnogorska zakonodavna vlast posebno je odbacila predlog kojim se traži hitan referendum o nezavisnosti. Podrška nezavisnosti u Crnoj Gori nije – bar još nije – dovoljno snažna da bi opravdala održavanje referenduma”, govorio je Bajden 2000. godine.
Rizik od održavanja referenduma o nezavisnosti Crne Gore, u takvom kontekstu, bio bi da glasanje lako može biti praćeno građanskim nemirima i prepirkama – izazvanim Miloševićevim ,,zaručnicima“ ili spontanim nemirima – što bi bila sve provokacija koja bi Miloševiću bila potrebna da iskoriste vlast u ime očuvanja reda i mira kroz neku kombinaciju paravojnih jedinica i jedinica Vojske Jugoslavije koje su već stacionirane u Crnoj Gori.
Kakva je naša politika kao odgovor na Miloševićeve stalne provokacije i prijetnje Crnoj Gori, upitao je Bajden.
“Prvo, pozivam našu vladu da stavi do znanja predsjedniku Miloševiću da Sjedinjene Države neće tolerisati svrgavanje legalno izabrane Vlade Crne Gore. Drugo, najoštrije pozivam da Sjedinjene Države odmah preuzmu vodeću ulogu u NATO-u u izradi detaljnih planova za vanredne situacije kako bi potvrdno odgovorile na bilo koji zahtev Đukanovićeve vlade za pomoć u suzbijanju agresije Vojske Jugoslavije na Crnu Goru.
Preporučeno
Treće, kako ovo ne bi postalo partizansko pitanje u jesenskoj izbornoj kampanji, pozivam administraciju da u sve rasprave o situaciji u Crnoj Gori uključi predstavnike i potpredsjednika Crne Gore i guvernera Buša. Nadam se da će se svi članovi Kongresa, i zaista svi Amerikanci, složiti da to dugujemo sebi, našim saveznicima i prijateljima u Crnoj Gori i na Balkanu, da budu pripremljeni. Odvraćanje je mnogo jeftinije od ratovanja. Milošević mora da shvati da mu neće biti dozvoljeno da počne sa petim agresivnim ratom u 10 godina”, zaključio je Bajden.
