Video
Kako je naveo, Milatović je pokupio sve euroatlantske fraze i omotao naizgled građanskim ogrtačem.
„Kad taj ogrtač razotkrijete vidite da njegova politika i strategija nije osmišljena u Vašingtonu ili Briselu, već u krilu srpske crkve, srpskih biznismena i srpskih medijskih tajkuna te njihovih ekspozitura u Crnoj Gori. Prikrivanjem svoje suštine i agresivnim ekonomskim eksperimentom (dok je zajedno sa svojim kolegom Milojkom Spajićem bio ministar u Vladi Zdravka Krivokapića), Milatović je naglo povećao zarade što mu je donijelo trenutnu popularnost i epitet ‘narodnog čovjeka’ te ‘finansijskog eksperta’. U suštini, to naglo podizanje zarade nije učinjeno na račun prihoda države nego na račun zaduživanja i taj potez će tek doći na naplatu budući da će Crnoj Gori uskoro zaprijetiti grčki scenarij. Bojim se da toga nisu svjesni oni koji nekritički podržavaju Milatovića“, naveo je Batrićević.
Gledajući izvana, narod Crne Gore se zasitio Đukanovićeve politike i mogao bi podleći populizmu Milatovića. Kakva Vas budućnost čeka nakon drugog kruga izbora? Kakva su Vaša predviđanja ako Milatović postane predsjednik, hoće li to značiti udaljavanje Crne Gore s puta k Evropskoj uniji i odlazak iz NATO-a?
Zasigurno da su takvom dojmu kumovale tri decenije dominacije na političkom prostoru Crne Gore i ‘regiona’. Ipak, ono što ne treba gubiti iz vida jest što se tokom trideset godina Đukanović nije transformisao u autoritarca poput Lukašenka, Vučića ili Rame, njegov politički put se kretao u pravcu usvajanja demokratskih principa i emancipacije crnogorske multietničke zajednice. Za razliku od Đukanovića u čiju proevroatlantsku agendu niko ne sumnja, Milatovićevo eventualno predsjedavanje Crnom Gorom bilo bi pogubno za njene dalje integracije. Evo nekoliko ključnih dokaza. Prvo, iako njegova partija nosi ime ‘Evropa sad’ (ukradeno iz Slovenije), Milatović se pozitivno iskazao prema regionalnoj inicijativi Aleksandra Vučića i Edija Rame zvanoj ‘Open Balkan’ a koju je kao obećavajuću pozdravio ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov. Ulazak Crne Gore u ‘Open Balkan’ značio bi kraj njenih evropskih snova budući da se radi o nastojanju Srbije i Albanije da ovladaju sudbinama Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Kosova i Makedonije gdje bi pored populističkih mjera o slobodi kretanja, robe i kapitala, bio otvoren prostor za nesmetano slobodno kretanje droge, oružja i krijumčarenje artikala. Drugo, Milatovića će u drugome krugu podržati nositelj četničkog vojvodstva Andrija Mandić i proruski Vučićev satelit u Crnoj Gori Demokratski front koji se neskriveno zalaže za ukidanje sankcija Rusiji i izlazak Crne Gore iz NATO saveza. I treće, Milatović je ‘evropsko lice’ Srpske pravoslavne crkve, čovjek s dubokim vezama u toj instituciji, čiji popovi učestvuju u kampanji za predsjedničke izbore i agituju za njega. Tako da, ukoliko Milatović pobijedi uticaj Srbije i Aleksandra Vučića u Crnoj Gori značajno će porasti, a integracija Crne Gore u EU biti gotovo obustavljena budući da je interes srpskih političara da se crnogorski samostalni put zaustavi kako Crna Gora ne bi bila u prilici kontrolirati ulazak Srbije u Uniju. Što se tiče NATO pitanja, tu dolazimo do veoma kritičnog momenta – predsjednik Crne Gore je i vrhovni zapovjednik Vojske Crne Gore. Dati Milatoviću takvu ulogu veoma je opasno za cijelu NATO zonu.
Nama koji smo posmatrači izvan Crne Gore je vidljivo da je Milatović odmah dobio podršku desnih prosrpskih stanaka i stalno se navodi da je blizak s pravoslavnom crkvom, a s druge strane u njegovom CV-u je uočljivo da je bio stipedista američke i austrijske vlade nadalje i Evropske komisije, a magistar ekonomije završio je na Oksfordu i bio je stipendista britanske vlade. Može li to zavarati jedne ili druge? Stoji li Evropa možda iza njega?
Tako je, ali u njegovom CV-u ćete naći i da je bio stipendista Atlas fondacije koju je osnovao tajkun Duško Knežević, odbjegli biznismen za kojim je raspisana potjernica, a koji se posljednjih godina ozbiljno uvezao sa srpskim bezbjednosnim strukturama kako bi radio na rušenju Crne Gore. Kad se još malo zagrebe, naći ćete da se Milatović susretao i s Miloradom Dodikom, da je podržavao ministra Leposavića kad je negirao genocid u Srebrenici, da je bio jedan od naredbodavaca policijske agresije nad cetinjskim građanima kad su protestovali, da je zajedno s mitropolitom Joanikijem dogovarao ‘populacijski, baby bum’, da je fanatičan zastupnik interesa SPC te da ima kontroverzne stavove o događajima tokom raspada Jugoslavije. On je zapravo izdanak nove škole velikosrpske ideologije, one koja za razliku od hardcore ere Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja (koji je prije neki dan podržao Milatovića), danas nastupa s evropskim frazama o toleranciji i standardu te znatno suptilnijim metodama radi ono što je zacrtano u Memorandumu SANU još 1986. godine. Ako iko iz Europe stoji uz njega (a ne stoji), onda je zasigurno zaveden njegovom retorikom i jako neinformisan.
Koliko stoji tvrdnja da u prvom krugu pripadnici manjinskih naroda Crne Gore nisu izašli na izbore jer su ‘čekali’ razvoj situacije prvog kruga?
Kad se pogleda izlaznost u prvom krugu u gradovima gdje pripadnici bošnjačkog i albanskog naroda žive kao većinski, vidi se da je tamošnja izlaznost bila vrlo mala i da se kretala od 33 do 50 odsto. To je za crnogorske prilike jako mala izlaznost. Nadam se da će u drugom krugu to biti potpuno druga slika jer se na ovim izborima odlučuje o svim građanima Crne Gore, ne samo o Crnogorcima.
Kakva je postotna raspodjela stanovništva u CG, odnosno ima li 51 odsto onih koji se izjašnjavaju kao Crnogorci?
Popis koji se trebao održati 2021. godine odgođen je za novembar ove godine. Početkom sljedeće godine trebali bismo da dobijemo preliminarne rezultate popisa. Ono što vam mogu reći su rezultati popisa iz 2011. godine na kojem se oko 45 odsto građana izjasnilo da su nacionalni Crnogorci. Plan srpskih planera u čije ime redovno nastupa istoričar Aleksandar Raković iz Srbije ‘stručnjak za crnogorska pitanja’ ogleda se u tome da se na sljedećem popisu izvrši etnički eksperiment tako što bi se broj Crnogoraca sveo na 30 odsto, a broj Srba sa 28 odsto znatno uvećao, gotovo do 50 odsto. To bi se izvršilo na način što bi oko 70.000 građana Srbije koji imaju porijeklo iz Crne Gore dobilo dvojna državljanstva i tako izmijenilo njenu etničku strukturu. Da ne govorimo o tome da bi takav postupak značio i kraj Crne Gore budući da bi srpske stranke tako dobile ogroman glasački rezervoar i trajni alat za upravljanjem našom sudbinom. E pazite sad, Jakov Milatović se zalaže za koncept dvojnih državljanstava! I to mu je jedna od ključnih poruka u kampanji.
Prisjetićemo se 2021. godine kada je na Cetinju ustoličen vladar pravoslavne crkve. Tada je glas Crnogoraca bio jak, mladi intelektualci su izašli na ulicu, protestovali i borili se protiv nametanja pravoslavlja. Ima li još uvijek takvog nacionalno osviještenog duha u državi?
Preporučeno
Ima, samo što je za razliku od 2021. situacija izmijenjena. Loša procjena suverenističkih partija da daju podršku Dritanu Abazoviću kako bi srušio Vladu Zdravka Krivokapića ubila je energiju iz 2021. i mnoge odvela u stanje apstinencije i razočarenja. Lideri procrnogorskih stranaka nasjeli su tada na Abazovićeva obećanja, koji je nepunih dva mjeseca kasnije svu sakralnu imovinu Crne Gore prepisao na vlasništvo Beogradske patrijaršije. Zato je prijeko potrebno ponovo formirati građanski koncept otpora kako bi se sva ta energija ponovo oživotvorila i usmjerila na obranu Crne Gore. Jer Crnogorci rezervne domovine nemaju.
