Video
Crna Gora je odavno izložena medijskim napadima iz Srbije i to nije ništa novo. Međutim, dešava se da određene srpske strukture kupuju medije po Crnoj Gori, fokusirajud se na televizije. Na pitanje kakve posljedice će to imati po Crnu Goru, Burzan jasno poručuje.
“I dalje je u nas puno onih kojima u poli tici mnogo šta nije jasno, pa ponavljaju navodno čuđenje velikoga Lesa Ivanovića, koji se davno pitao: “Što li u tebi tražiše, o, najgolija, s vojskama silnim i flotama ratnih lađa…?” Da… Otkako je svijeta, na Crnu su Goru đe je “siromaštvo jedino što ovaj kam rađa” nasrtali brojni “Nemanje i Bonaparte”… Danas, doduše, to ne čine kao nekad, “s vojskama silnim i flotama ratnih lađa”, nego na savremenije načine, među kojima medijska okupacija ima prvorazrednu ulogu. Ako znamo da je velikosrpska politika konstanta od koje zvanični Beograd nikad neće odustati, ako znamo (znamo li?) da je jedan od priori teta te politike Cma Gora, onda je logično da se potonjih godina vodi tako beskrupulozan medijski rat protiv suvereniteta građanske države Crne Gore i nacionalnih Crnogoraca”, kaže Burzan.
Očito, dodaje, da iz nestrpljenja što medijska hajka iz Beograda (uz sadejstvo ovdašnjih) još ne daje očekivane rezultate, sada vjeruju da će svoju anticrnogorsku politiku učiniti efikasnijom kupovinom ovdašnjih medija, povećavajući time svoje okupacione potencijale u cilju stvaranja “srpskog sveta”.
“Posljedica će,svakako, biti, ali sam uvjeren da ovđe, iz dana u dan, narasta svijest o suštini svega što nam se događa i u kući i oko nje… Uzalud im je sve svojim atakovanjem postižu samo kontraefekat. Crnogorska nacionalna i državotvorna svijest je jača nego ikad”, poručuje Burzan.
Na pitanje kakvo je njegovo mišljenje o medijskoj sceni u Crnoj Gori danas, Burzan kaže da je jednako heterogena, jednako politički zbrkana i vrijednosno pobrkana, jednako neprofesionalna, kao i politička scena.
“Novinari imaju jedinstven kodeks, ali su više okrenuti političkim centrima moći nego uzusima profesije i nužne bitke za etičke vrijednosti. Dok jedni otvoreno podržavaju i nastoje da “brane” vlastodršce i relativizuju njihove promašaje, drugi kažu da im je prioritet da štite državne i nacionalne interese, a ne partijske politike, treći samo tavore praveći se da ih zanima samo istina. A skoro svima je nemaština mač nad glavom, pa od pauperizovanih novinara nije ni moguće očekivati da svojom profesionalnošću bilo što rizikuju. Znači, dok je ovakva politička i društvena scena, biće i medijska. A sve to još više usložnjavaju interesi vlasnika, koji su najmanje okrenuti boljitku medija, profesije i samih novinara”, ističe Burzan.
Grubi verbalni napad na novinara Javnog servisa Nebojšu Šofranca od strane službenika Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, izvjesnog Vladimira Vukovića, danima je bio u žiži javnosti. Vuković je odbio da se izvini, uprkos izjavi premijera Krivokapića da hoće.
“Prvo je to izgledalo kao jedan od sve učestalijih ataka na novinare, a onda se ispostavilo da je napad na Šofra bio pripremljen od zvaničnika koji ne samo da više vole trobojku druge države, nego mrze sve koji se ponose crnogorskom zvaničnom zastavom. I ovim povodom uvjerili smo se u temeljnost sadašnje vlasti. Premijer Krivokapić najavljuje izvinjenje “državnoga” atakanta Vukovića, a on zvanično izjavljuje da mu to ne pada na pamet! A nadležna (crkvena) ministarka, kao i njen šef, i o tome samo popuje! Autoritet? Što će im autoritet kad imaju “jasan cilj”. Istraga je u toku”, ističe Burzan.
On je prokomentarisao i najavljene promjene nastavnog programa za crnogorski jezik.
“Prvo je bilo planirano da se Fakultet za crnogorski jezik i književnost brzometno, ali što tiše, likvidira. Dekan Adnan Čirgić i njegovi vrsni saradnici su im na startu osujetili namjere, brzo i efikasno reagujući, da bi ubrzo dobili neviđenu podršku i van granica naše države. Sada će crkvena ministarka tražiti druge metode i poteze, pokušavajući da ostvari naum i urniše taj fakultet, jer ona i “njeni” ne priznaju crnogorski jezik!? Ne sumnjam da će otpor tome biti još veći, te da će i eventualne privremene štete koje uspiju da učine samo kontraproduktivno djelovati”, navodi Burzan.
Predsjednik Vlade je najavio da “zlatni pasoš” treba da dobije “svako ko ima veze sa Crnom Gorom”. Burzan kaže da u programskim najavama, a posebno u praktičnome djelovanju aktuelne vlasti koliko god izgleda da ima prepuno svojevrsnoga haosa, misli da ima i nekog sistema.
“Zapravo oni sve rade samo da idu k jednome cilju. A kao i svim makijavelistima, taj cilj im opravdava sva sredstva kojima se služe. A cilj je Crnu Goru vratiti u XIX vijek kao “srpsku Spartu”. E, jedan posao žele da završe prekomponovanjem biračkoga tijela, smanjenjem broja suverenista, posebno nacionalnih Crnogoraca. Broj pristalica te anticrnogorske, bjelaške politike žele da uvećaju i takvim “zlatnim pasošima”, kao što hoće i putem izmjena propisa o boravištu, državljanstvu… Već je javnost reagovala na neke od tih najava, pa vjerujem da će otpor tim namjerama biti još veći”, navodi Burzan.
Svjedoci smo da se i premijer, kao i potpredsjednik Vlade Abazović zalažu da se temeljni ugovor sa SPC potpiše nakon izbora mitropolita. Na pitanje da li će se i na koji način izbor novog mitropolita odraziti na odnose unutar nove vlasti, Burzan ističe da, kada je u pitanju ostvarivanje zajedničkoga cilja, sadašnja vlast ima dvije namjere.
Preporučeno
“Da bi “rascrnogorčiti”Crnu Goru jedni bi htjeti da je privedu u “srpski svet” kao dio velike Srbije (frontovci), a ovi drugi (crkvenjaci) bi da se do toga dođe sa Crnom Gorom iz vremena Petrovića. Dakle, u pitanju su samo anticrnogorske, odnosno velikosrpske “finese”. Jednima odgovara mitropolit iz Crne Gore, a drugima onaj kojega postavi Beograd. Iz ponašanja se vidi ko je s kim i ko je za koga… Čija će biti potonja u tome treba da prevagnu zajednički interesi, odnosno potreba da se i dalje svi drže na okupu! Ako Beograd procijeni da se i time ide ka “cilju” omogućiće izbor Joanikija, a ako posumnjaju, eto im novoga vladike iz Srbije. Samo, moraju se i o tome svi dobro preračunati: kakav li će račun napraviti bez krčmara?!”, zaključuje Burzan.
