Video
Balkan je uvijek bio mjesto sukobljavanja interesa. Veliki uticaj EU na Balkanu je doveo do sužavanja prostora Rusiji da ima svoje uporište na tom prostoru. Ona se tih uporišta u Srbiji, Republici Srpskoj, Crnoj Gori i djelimično u Sjevernoj Makedoniji bez, nadajmo se samo političk, borbe neće lako odreći, kaže predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak za Pobjedu.
Preporučeno
“U tom smislu, kombinacija tenzija Istok-Zapad, kombinovana sa tipom suštinski konfliktnih rukovodstava na Zapadnom Balkanu (kada kažem konfliktnih mislim na rukovodstva ko ja opstaju na konfliktima među bivšim republikama Jugoslavije) i međunarodnim trendom diletantizacije vrhunske politike vodi u sve opasnije koordinate kriminalizovanja i antidemokratizovanja čitavog regiona”, navodi on.
To dokidanje demokratije je, kako ističe Čanak, sve vidljivije kroz marginalizaciju državnih institucija, ali i sa sve više sve desnijih i sve konzervativnijih polazišta.
“Svemu što sam rekao, najbolje svedoči masovni odlazak mladih i obrazovnih ljudi iz čitavog regiona. Bez obzira da li su države iz kojih se odvija članice EU ili nijesu. Budućnost regiona je, ako se nešto hitno ne preduzme, budućnost pustih zemalja”, upozorava on.
Na pitanje da li će Srbija priznati Kosovo budući da će se u rješavanje ovog pitanja sada ozbiljnije uključiti i SAD, Čanka ocjenjuje da je to problem dokle god za njega postoji rješenje.
“Kada za problem ne postoji rješenje, on prestaje da bude problem i postaje okolnost. U tom smislu, nezavisnost Kosova je okolnost, a ne problem. Problem je kako to objasniti onima koji nijesu prošli detoksikaciju otrova kojima su obilato napajani devedesetih. I tu nijedan strani faktor ne može pomoći nikako drugačije nego pomaganjem suočavanja sa prošloću u Srbiji. To važi i za Hrvatsku u kojoj svjedočimo sada sve masovnijem revizionizmu istorije na štetu svih demokratskih i građanski orijentisaih snaga, što će po sistemu spojenih sudova, samo podizati tenzije u člitavom regionu. Da Kosovo nije dnevnopolitička stvar, odavno bi postojale zajedničke naučne komisije prištinskog, beogradskog, novosadskog, skopskog, podgoričkog, sarajevskog i zagrebačkog univerziteta koje bi se bavile preciziranjem istorij skih činjenica iz bliske prošlosti. Jer, bez zajed ničke istorije teško da se može napraviti koherentna slika zajedničkom smislu. Ovako, parcijalne istorije sluze samo kao pseudoistorijska podloga za opravdavanje budućih sukobljavanja”, navodi on.
Što se tiče crkvenog pitanja, Čanak smatra da je Sbija zemlja u kojoj se toliko stvari podrazumijeva da je skoro nemoguće bilo šta razumjeti.
“Sa jedne strane, Ustav Srbije jasno kaže da je crkva odvojena od države. A, sa druge strane, gledali smo kako se unosi badnjak u zgradu Predsjedništva Srbije, kako Ministarstvo unutrašnjih poslova slavi krsnu slavu i kako sveštenici ulaze u redovan sastav Vojske Srbije. SPC u Srbiji nema snagu kakvu ima npr. katolička crkva u Hrvatskoj, ali i dalje je dobrodošao politički saveznik bezmalo svima. I vlasti i opoziciji. Zato su toliko tihi i ignorisani glasovi koji postavljaju pitanja o eklatantnim skandalima pedofilije i drugih seksualnijh kriminalnih djela, neplaćanja poreza i izdvojenosti crkve iz državnog sistema, pa do vraćanja imovine koja se potom kao u slučaju nekih šuma besomučno eksploatiše i uništava”, zaključuje on.
