Video
– Iako je tekst tog ugovora usvojen na Vladi Crne Gore bez prethodno obavljene javne rasprave i sučeljavanja različitih mišljenja o imenu, preambuli i sadržaju tog akta i bez potrebne većine koja je predviđena političkim sporazumom stranaka koje čine manjinsku Vladu i koje su je podrđale u Skupštini, smatramo da, u postojećoj situaciji, može biti korisno i u interesu naše države i građana da se još jednom razmotre svi aspekti ovog spornog dokumenta – kazali su iz CHO.
Oni podsjećaju Vladu, prvenstveno njenog predsjednika, ministra pravde i ministra za ljudska i manjinska prava, jer, kako navode, njihovi dosadašnji javni nastupi i izjave povodom ovog ugovora ne ukazuju ni na minimum potrebnog stručnog znanja i političke odgovornosti koji su neophodni kada se odlučuje o ovom segmentu državnih i nacionalnih interesa, na samo jedan od brojnih spornih elemenata papira o kojem je riječ.
– Naime, iako je sa mnogih kompetentnih instanci upozoreno da je sam naziv sporazuma sa Crkvom Srbije pogrešan i neprimjenljiv (tzv. “temeljni” ugovor), pomenuti najviši Vladini zvaničnici i njima naklonjene političke strukture i mediji, kako u našoj zemlji, tako i u Srbiji, uporno nazivaju taj sporazum “temeljni”.
Taj sporazum ne može biti “temeljni”.
Njihov je, dakle, problem što taj akt ne može biti tako nazvan, jer bi to, onda, ukazivalo na njegovu međunarodno-pravnu dimenziju i, sljedstveno tome, na njegovu supremaciju, odnosno prevlast nad crnogorskim zakonima – navodi se u saopštenju CHO.
– Iako je premijer Abazović, odgovorajući na pitanja poslanika, juče u Skuštini tvrdio da, citiramo, “nikada nije čuo da jedan ugovor može biti stariji od zakona”, bili bismo slobodni da uputimo Premijera na izričitu i nedvosmislenu odredbu člana 9. Ustava Crne Gore.
Taj član doslovno glasi: “Potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni su dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva”.
Premijer i dio Vlade koji on kontroliše žele da ovaj ugovor potpišu sa pravnim licem sa sjedištem u Beogradu, Srbija, što bi ovaj ugovor učinilo međunarodnim pravnim aktom. Problem za njih je i u tome što Crkva Srbije nema pravnu legitimaciju da potpiše takav ugovor – dodaje se u saopštenju.
Ističu da Abazović ni ministri koji su saglasni s njim, kao ni Crkva Srbije ne mogu pokazati niti jedan drugi “temeljni ugovor” koji je ova crkva potpisala sa bilo kojom drugom državom, što, dodaju, definitivno pokazuje da ugovor o kojem je ovdje riječ nije i ne može biti “temeljni”.
U CHO pretpostavljaju i nadaju se da premijer i ministri ne žele da krše Ustav Crne Gore.
Preporučeno
– Sporazum sa Crkvom Srbije (SPC) u Crnoj Gori se može potpisati samo sa pravnim licem/licima u Crnoj Gori. To ne može biti sporazum međunarodnog karaktera, već je to ugovor unutrašnjeg prava, koji mora biti saglasan zakonima Crne Gore i ne smije biti u suprotnosti sa Ustavom Crne Gore. Što se ostalih aspekata ovog dokumenta tiče – preambule i sadržine brojnih spornih članova – stručna javnost i nevladine organizacije su već dostavile Vladi brojne primjedbe i ispravke, koje Vlada mora uvažiti, ukoliko se rukovodi istorijskom istinom, interesima naših građana i naše države – zaključuje se u saopštenju.
