Čirgić: Nema nove vlade dok se ne oporavi gazda Amfilohije

Piše: Vesna Šofranac

Čirgić ističe da je na izborima 30. avgusta izvisio procrnogorski građanski blok, a da će tek „izvisiti oni koji su to sami odabrali zavedeni glasači GP URA”.

“Abazović nije previdio da su njegovi postizborni partneri u dosadašnjem političkom djelovanju osvjedočeni kao protivnici postojanja građanske Crne Gore, što se najbolje viđelo u njegovu nedavnome intervjuu Vijestima, nije on previdio svoju ulogu u stvaranju ,srpskoga sveta’. Ali je previdio da u tome ,svetu’ za Dritana Abazovića neće biti mjesta”, poručuje Čirgić.

Glavna poruka nove vlasti bila je da nema revanšizma. Međutim, prvo što su uradili bio je napad na ljude koji iznose svoje lične stavove o aktuelnoj situaciji u Crnoj Gori, kao i pojedine medije. I Vi ste bili prozvani od strane jednog portala koji je u funkciji promocije srpskih interesa u Crnoj Gori.

ČIRGIĆ: Ubijeđen sam da revanšizma nove vlasti neće biti.

Neće?

ČIRGIĆ: Da objasnim na kakav revanšizam mislim. Dosadašnja crnogorska vlast, to joj niko ne može osporiti, dovela je Crnu Goru do obnove državnoga suvereniteta, pokušala je oblikovati kao građansko društvo, uvela je u NATO, dovela je do praga EU i sl. Toj vlasti niko ne može osporiti ni „zasluge” što je tolerisala antidržavni politički rad, što je dopuštila uplitanje religijskih vođa u politički život, prije svega vođa SPC u Crnoj Gori, što je njivila trule institucije poput CANU, koja jednako žali za odlazećom vlašću kao što žali za urušavanjem građanske Crne Gore itd.

Kad bi se nova vlast htjela revanširati procrnogorskome bloku, to bi značilo da će ne samo tolerisati postojanje Crnogoraca, no da će šakom i kapom sipati u budžet procrnogorskih asocijacija kao što je odlazeća vlast sipala velikosrpskim udruženjima, da će nova vlast dozvoliti da se nekažnjeno prepišu kilometri kvadratnih metara državne zemlje u vlasništvo CPC kao što je prethodna dozvolila da se to uradi u korist SPC, da će nova vlast tolerisati da CANU postane crnogorska kao što je prethodna vlast tolerisala što je činjenjem i nečinjenjem bila anticrnogorska, da će nova vlast finansirati Fakultet za crnogorski jezik i književnost kao što je stara vlast finansirala Studijski program za srpski jezik i južnoslovenske književnosti. I tako dalje. Takvoga revanšizma, naravno, neće biti.

Od ekspertske vlade očigledno nema ništa. Kako Vama izgleda postizborna kombinatorika? Ko je pravi gazda u novoj izvršnoj vlasti, ko će izvisiti?

ČIRGIĆ: Ko se sjeća kako su se prije koju godinu odvijale stvari u Budvi, ne treba mu mnogo da se došeti kakva će biti postizborna kombinatorika na državnome nivou. Sačekajmo da se Amfilohije oporavi od korone, pa ćemo se lako prišetiti ko je gazda. Do tada ne zaboravimo đe je pobjednik ovih parlamentarnih izbora slavio svoju pobjedu. Na izborima je izvisio procrnogorski građanski blok. Nakon izbora izvisiće oni koji su to sami odabrali zavedeni glasači GP URA.

Budući premijer je izjavio da je najbolji stav kralja Nikole, koji je govorio da postoje „dva kralja koji žive u dvije srpske države”, da 80 odsto srpskog naroda živi na ovim prostorima…

ČIRGIĆ: Kamo sreće da se novi mandatar umjesto politikom bavio pčelarstvom. U pčelarstvu bi kudikamo lakše mogao baratati maticama. A i manja bi bila učinjena šteta. S pozivom na sumnjive citate kralja Nikole, on zapravo pokazuje da mu treba vjerovati.

Kad je već zacrtana Crna Gora kao država, neka i ta država postoji ali ne kao crnogorska, još manje kao građanska, ona može postojati kao jedna od dvije srpske „kraljevine”. Kad već postoji kao država, neka ima i predšednika i premijera i predšednika parlamenta, ali neka joj se nacionalna politika kreira u Cetinjskome manastiru spram potreba „srpskoga sveta” eufemistički preimenovane i nešto smanjene Velike Srbije. To ne vidi samo onaj koji neće da vidi.

Abazović je od najomiljenijeg mladog lidera u Srbiji koji je „srušio Đukanovića” postao ponovo „albanski četnik”, „Šiptar”. Izgleda da mu to nimalo ne smeta…

ČIRGIĆ: Vođen patološkim pobudama prema aktuelnome predšedniku Đukanoviću, a nesumnjivo i koječim drugim, Dritan je zanemario činjenicu da je i na ovim parlamentarnim izborima većina građana pokazala da stoji iza ideje građanske, multikulturne i sekularne Crne Gore. Umjesto da pomogne afirmaciju takve Crne Gore, Dritan je odabrao ulogu najznačajnije karike u stvaranju zacrtanoga „srpskog sveta”.

Umjesto da vlast formira s onima koji su iskreno i neukaljano doprinosili stvaranju građanskoga društva, a neće biti da u procrnogorskome bloku nema takvih, on je svjesno pružio ruku deklarisanim četničkim vojvodama i afirmatorima terorizma i genocida.

Dritan nije previdio da su njegovi postizborni partneri u dosadašnjem političkom djelovanju osvjedočeni kao protivnici postojanja građanske Crne Gore, što se najbolje viđelo u njegovu nedavnome intervjuu Vijestima, nije on previdio svoju ulogu u stvaranju „srpskoga sveta”. Ali je previdio da u tome „svetu” za Dritana Abazovića neće biti mjesta.

Izbori su završeni, režim je „srušen”, a kampanja iz Srbije ne prestaje. Tema je popis stanovništa koji, prema projekcijama srpskih vlasti, koje to i ne kriju, treba da pokaže da su Srbi većina u Crnoj Gori. Da li je popis novi referendum?

ČIRGIĆ: Sad kad su nas ubijedili da je Đukanović diktator, iako je džentlmenski predao vlast postizbornoj koaliciji jedva skrpljenoj od teško izbrojivih političkih subjekata s nespojivim političkim programima, ostaje još da dobar dio građana Crne Gore ubijede da su Srbi. Kako su i ovi izbori pokazali da im u tu svrhu para neće faliti, na djelu su kako je to slikovito rekao predsednik Crnogorskoga PEN-a Milenko Perović kupovni Crnogorci.

Popis će sigurno imati značaj novoga referenduma. Ali ne treba zaboraviti da kupovni Crnogorci nikad nijesu mogli uticati na dugoročnu sudbinu Crne Gore! Nijesu to mogli ni polovinom XIX vijeka, kad se odanost državi mjerila bagažom žita skadarskoga vezira, ni 1918, kad je u krvi anektirana Crna Gora, nijesu to mogli ni početkom devedesetih, kad se krvavo raspadala Jugoslavija.

Vidjeli smo da se na društvenim mrežama organizuje potpisivanje Apela EU i SAD da podrže odlaganje popisa u CG dok se ne stvore uslovi za normalno izjašnjavanje bez pritiska…

ČIRGIĆ: I sam sam potpisao taj apel vjerujući da u ovim društveno-političkim uslovima popis stanovništva ne bi dao validne rezultate. Ako se budući premijer, i prije no je sio u premijersku fotelju, zalaže da Crna Gora bude srpska zemlja, ako glavni politički faktor u državi postaje Srpska crkva čiji čelni čovjek Crnogorce naziva kopiladima, volovima, Crnu Goru fildžan državom, muslimane ljudima lažne vjere, ako se svi takvi postupci relativizuju u novorežimskom glasilu Vijestima, a ne nailaze na osudu Ure kao političkoga pokreta koji je dobio podršku suverenističkih glasača, onda je jasno da rezultati toga popisa neće biti odraz stvarnoga stanja i to u onome domenu koji je ključni za popis u Crnoj Gori.

Kako kao neko je posvećen obrazovanju mladih ljudi gledate na dešavanja u Baru, kada je javnost bila u prilici da vidi djecu koja kleče, klanjaju, leže na podu barske crkve, ljube krst, ruku i odoru popova?

ČIRGIĆ: To je pokazatelj da je u Crnoj Gori đavo odnio šalu. To je pokazatelj nemoći odlazeće vlasti i rezultat nebrojenih besmislenih obrazovnih reformi u kojima se nikad nijesu reformisale glave prosvjetnih radnika. To je pokazatelj nerada onih institucija koje su zadužene za nadzor i provjeru kvaliteta obrazovanja.

Nikad više formalno obrazovanih građana i nikad više agresivnoga neznanja nije barjačilo Crnom Gorom. To je pokazatelj i uzalud potrošenih silnih miliona koji su potonjih dvadesetak godina utrošeni u Crnoj Gori posredstvom civilnoga sektora koji se navodno borio za uzdizanje građanske svijesti i promociju civilizacijskih vrijednosti savremenoga svijeta.

Rezultat je…

ČIRGIĆ: Rezultat je učiteljica koja vodi đecu da liježu po crkovnome podu jedno uz drugo usred nezapamćene epidemije smrtonosnoga virusa. Rezultat je jednako tako i onaj političar iz Petnjice kojemu je za genocid u Bosni kriv Njegoš, koji je umro vijek i po prije toga genocida, i to po prilici krivlji od onih koji su izvršili genocid. Ujedno je to pokazatelj suštinske blagonaklonosti nove vlasti prema primatu pseudoduhovnoga nad sekularnim jer se upravo u toj novoosvojenoj slobodi nove vlasti pomenuta učiteljica oSetila slobodnom za svoja nepočinstva.

Učiteljica je izjavila da je samo obavijestila djecu o molebnu kao društvenom događaju, poput utakmice… Je li ovo normalan odgovor prosvjetnog radnika ili ruganje u lice i građanima i institucijama?

ČIRGIĆ: Sudeći po blijedim i nemuštim reakcijama onih koji se spremaju da preuzmu vlast, nije nemoguće da nam i takvi postupci prosvjetnih radnika postanu „normalni”. Ćutnja i mlake društvene reakcije, osobito onih na koje smo koliko do juče bili navikli da reaguju na sve moguće društvene probleme od pokvarenoga semafora, pregažene mačke do nepropisnoga parkiranja pokazatelj su kakvo je vrijeme pred nama.

Nasuprot ofanzivi političkih snaga koje promovišu prevaziđene pojave naše tradicije, koje negiraju osnovne vrijednosti savremenoga društva, koje podrivaju temelje građanske države stoji ćutnja, nesnalaženje, strah i kalkulantstvo onih koji nemaju pravo da ćute jer niti imaju alternativnu domovinu niti im ova domovina ima alternativu građanskome ustrojstvu.

FCJK opravdao postojanje i pokazao kako treba raditi

Fakultet za crnogorski jezik obilježio je 10 godina rada. Šta je, iz Vašeg ugla, najveći doprinos FCJK?

ČIRGIĆ: Pozvaću se na Njegoša da opravdam ono što ću reći: „Nije stidno pohvalit se pravo!” Kad se uzme u obzir u kakvim je okolnostima i kakvim sredstvima FCJK raspolagao od osnivanja do danas, mogu bez zazora reći da je za ovih deset godina ta institucija ne samo opravdala razloge svoga osnivanja, no i pokazala kako treba raditi.

Za svega deset godina FCJK je objavio skoro 200 izdanja iz jezičke, književne i kulturne montenegristike, održao je kontinuitet izlaženja jedinoga međunarodnoga filološkog časopisa u Crnoj Gori, pokrenuo desetak domaćih simpozijuma i okruglih stolova te međunarodni skup Cetinjski filološki dani, kakav Crna Gora nikad ranije nije organizovala, skup koji je okupio desetine stručnjaka iz cijeloga svijeta koji su pružili podršku afirmaciji crnogorskoga jezika i kulture.

Zahvaljujući djelovanju profesora FCJK i međunarodnoj podršci u kojoj se respektuje naš rad, crnogorski jezik danas je ravnopravan član u porodici slovenskih jezika, a enciklopedijska jedinica o njemu naći će se u svjetski prestižnoj Enciklopediji slovenskih jezika.

Od konkretnih projekata FCJK izdvojio bih dva koja držim za najznačajnije. Prvi je trotomna Istorija crnogorske književnosti autora Novaka Kilibarde, Radoslava Rotkovića i Milorada Nikčevića, a obuhvata periode od početaka pismenosti do aneksije Crne Gore 1918. U pripremi je i četvrti tom, koji obuhvata vrijeme od 1918. do naših dana. Drugi je projekt Bibliografija Crnogorski jezik autora Nade Drašković i Petra Krivokapića, koja je finalizovana ali, zbog nedostatka finansijskih sredstava, nije data u štampu.

Ta bibliografija sadrži nekoliko hiljada jedinica o crnogorskome jeziku i, kad bude publikovana, biće najbolji odgovor na zloguke napade na crnogorski jezik. Mimo knjiga i drugih projekata držim da se najveći uspjeh Fakulteta za crnogorski jezik i književnost ogleda u tome što se na njemu i oko njega formiralo montenegrističko jezgro kojemu je Crna Gora najviša vrijednost, a njeno građansko ustrojstvo i slobodarska tradicija primarni ideal.

To se potvrđivalo u svim momentima kad je trebalo ukazati na devijantne pojave u društvu, na retrogradno djelovanje institucija bile one pseudonaučne (poput CANU), bile pseudoreligijske (poput SPC u CG), to se potvrđivalo i kad je trebalo kritikovati odlazeću vlast, to se osobito potvrđuje danas kad većina naših institucija i intelektualaca ćuti dok nova vlast nemilice najavljuje rušenje onih vrijednosti za koje je i na potonjim izborima glasala većina crnogorskih građana.

Osobito nam na ponos služi činjenica da su autori nekoliko antologijskih osvrta na savremenu crnogorsku društvenu zbilju diplomci našega fakulteta.

Kako vidite funkcionisanje Fakulteta u novim okolnostima imajući u vidu da jedan od nastavnika na FCJK piše da je „pametniji otac Joil u guzicu nego svi pisci članaka u rubrici ,Stav’ na Anteni M sa FCJK zajedno u glavu”, dodajući da ste pogubljeni, da tonete kao Titanik, te da su vam ovo „potonja riganja otrova”?

ČIRGIĆ: Što u kolektivu FCJK ima i takvih koji služe za uklin, poput toga kojega citirate, to ne umanjuje ocjenu rada FCJK. Bježeći svojevremeno od onih za koje sad radi, taj je nastavnik naišao na tradicionalno širom otvorena crnogorska vrata slobode ištućemu. Umjesto da se ostvari kao nastavnik i naučnik u uslovima koje mu je pružila jedna visokoškolska ustanova kao što je FCJK, ta je sirota odabrala poziv Fejsbuk manijaka i egzibicioniste. Rekao bih, na svoju sramotu.