Video
I brojala sam. I zabrojavala se. I opet brojala. I trebalo je sat i po, uz povremene stanke, da dođem do broja – 8.372.
„Ako čitaš pažljivo i razgovjetno imena i prezimena sakrivena ispod ove brojke“, piše Bursać, „trebaće ti najmanje četiri sata čitanja“.
Crnogorskom premijeru, međutim, bilo je juče potrebno manje od minut da u Potočarima, vječnoj kući pobijenih u srebreničkom genocidu, zgazi na ovaj zločin i ponizi Crnu Goru. I sebe, ako ikada shvati.
„Genocid nije počinjen nad Bošnjacima, nego ljudima“ – reče on na sramotu naše zemlje nad sjenima žrtava najvećeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
I nije mu bilo dovoljno negiranje genocida, nego je nastavio sa relativizacijom: „Genocid nijesu počinile vojske, nego politike, politike zla i prevara“…
Teško je očekivati da je premijer, inače doktor politikologije, „lupio tek tako“ i da ne zna da je genocid po definiciji „namjera da se potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa kao takva“. A u Srebrenici 1995. ubijeni su ljudi, ali samo zato što su Bošnjaci – njih 8.372. S jasnim ciljem da se taj prostor „očisti“ od te etničke grupe. Ubijali su ih vojnici Karadžićeve i Mladićeve takozvana ,,Vojske Republike Srpske“. I politika zvaničnog Beograda, inicijatora magnum krimena na Balkanu.
Abazović se, pred sjenima srebreničkih žrtava, poklonio – njihovim dželatima.
Jeste, u Srebrenici je, crnogorski premijeru, počinjen genocid u ime politike s kojom ste juče tako sramno pokušali, u ime Crne Gore, da „pomirite“ Majke Srebrenice i sjeni pobijenih. Da ih pomirite sa dželatima te politike, da abolirate generala Ratka Mladića, njegovu vojsku i srpsku političku elitu.
Kao što je prošle godine ministar pravde u vladi u kojoj ste bili vicepremijer, Vladimir Leposavić poručio iz Skupštine Crne Gore da će priznati da se u Srebrenici dogodio genocid „kada se to nedvosmisleno utvrdi“?!
Čitav civilizovani svijet tada je zagrmio da crnogorski ministar ovakvim stavom gazi civilizacijske vrijednosti. A Abazović je stao uz njega, istina, ne zadugo, jer je trebalo čuvati svoju fotelju.
– Ne branim ga, ali nije on negirao genocid – rekao je tada Abazović, uz konstataciju kako osuđuje i „taj i sve druge genocide koji su počinjeni“.
U pokušaju da odbrani sebe, juče se, pet sati poslije međunarodnog skandala koji je napravio, pokušao izviniti Majkama Srebrenice, uz pojašnjenje da „svako djelo zavisi od svog cilja“, a njegov cilj je mir. Konstatovao je i da je njegova misao nejasno izrečena.
– Oprostite Majke Srebrenice na nejasno izrečenoj misli. Poznato je da svako djelo zavisi od svog cilja. Moj cilj je mir – tvitnuo je crnogorski premijer, ovog puta precizirajući da je u Srebrenici počinjen genocid nad Bošnjacima.
Majke Srebrenice ga nijesu shvatile, je li, pa je morao da objašnjava što je rekao. To više nije neki umišljeni narcizam već čisti, izvorni nemoral. I to u Potočarima, i to na Dan sjećanja.
Tako je Abazović, za kratko vrijeme, ponovo relativizovao srebrenički genocid, podređujući ga mesijanskoj ulozi koju je sam sebi dodijelio, a koja podrazumijeva da se ne osvrćemo na prošlost, da zaboravimo ovaj zločin i sve svedemo na to da su tamo neki ljudi ubijali neke ljude u ime neke politike.
No, genocid u Srebrenici je zločin kojeg se zgražava čitavi civilizovani svijet i civilizacija ga ne smije zaboraviti niti ga relativizovati.
Koliko god se crnogorski premijer trudio da služi beogradskim gazdama i Crkvi Srbije – svijet, pa ni građanska, antifašistička Crna Gora neće srebrenički masakr nikada obezličiti.
Počinjen je u ime politike uz koju su čvrsto stajale perjanice Crkve Srbije, uz čiji blagoslov je Abazović dobio visoku državničku poziciju vicepremijera u crkvenoj vladi Crne Gore, nakon izbora 2020. godine.
I upravo toj „politici zla i prevara“ i danas bezrezervno služi. Ili se odužuje, manje je bitno.
Još jednom, pred očima čitavog svijeta, Dritan Abazović je pokazao da je sve što čini i govori izgleda lišeno smisla, ali je u njegovom ličnom ili partijskom interesu. A na štetu Crne Gore.
Mi odavno znamo da ste lutak na koncu ruskog i srpskog svijeta, koji čvrsto drže zvanični Beograd i Crkva Srbije. Moguće je da će to postati jasno i zapadnim diplomatijama i da uskoro neće imati dilemu da ste im baš Vi od njih podmetnuto „kukavičje jaje“.
I nije, crnogorski premijeru – okej, i nije relaksirano (omiljene Abazovićeve riječi). U Potočarima ste juče predstavljali Crnu Goru, bili ste tamo i u ime nas. Umjesto da je stid Vas, stidi se građanska, antifašistička Crna Gora.
I treba da se stidimo, ako obraza imamo.
Preporučeno
