Video
POBJEDA: Što se dešava sa Poglavljem 31? Kada se može očekivati zatvaranje ovog poglavlja? Imate li informacije da ima pomaka?
ĐENERO: Najvažniju informaciju o stanju razgovora hrvatske i crnogorske vlade dobili smo od crnogorskog potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova i potpredsjednika vlade Ervina Ibrahimovića, koji je naglasio kako je Hrvatska podržala zatvaranje svih pet poglavlja koja su zatvorena na kraju prošle godine, i naglasio „da smo poslije pet godina, otvorili dijalog i pokazali iskrenost da želimo da ova pitanja riješimo u skorijem periodu.“ Ibrahimović i njegovi saradnici bitno su promijenili atmosferu u bilateralnim odnosima, saradnja dvaju ministarstava je ponovno otprilike na razini na kojoj je bila u vrijeme DPS-ovih administracija, ili u onom kratkom vremenu prijelazne vlade, kad je Ranko Krivokapić vodio Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore.
Ministar Ibrahimović razumije logiku pristupnog procesa, a čini se da se i druga pitanja, osim onog o Poglavlju 31, kreću u pravom smjeru. Izgleda da se radi i na restituciji imovine Hrvata iz Boke, da se rješavaju pitanja vezana uz suočavanje s prošlošću. S ministarstvima vanjskih poslova i europskih integracija komunikacija je dobra, ali tako, nažalost, nije i s nekim drugim ministarstvima. Vraćamo se na staro ključno pitanje, sva ministarstva koja su pod kontrolom nekadašnjeg DF-a ili Bečićevih Demokrata, sistemski opstruiraju bilateralne odnose, a spolja odnosi u vladajućoj koaliciji izgledaju vrlo zabrinjavajuće.
POBJEDA: Kako komentarišete situaciju oko Botuna? Jeste li saglasni da je to bila još jedna predstava za javnost bivšeg DF-a i da će ostati u Vladi?
ĐENERO: Bojim se da je sve što se događa daleko opasnije od predstave za narod, od toga da velikosrpske i proruske stranke podilaze svom biračkom tijelu. Ono što se događa vezano uz izgradnju pročistača za Podgoricu, finansiranog velikim dijelom evropskim novcem, dovodi u pitanje i pretpristupne obaveze Crne Gore vezane uz zaštitu okoliša, ali bacaju lošu sliku i na načelo vladavine prava i predvidivost u donošenju političkih odluka. Zastrašujućim se čini da se isti oni akteri, koji su se na dan parlamentarnih izbora 2016. godine pojavljivali kao nosioci državnog udara, kako bi se spriječilo pristupanje Crne Gore NATO savezu, sad pojavljuju kao oni koji opstruiraju pristupni dijalog. Groteskno je sve to što se događa s opštinom Zeta, koja je izdvojena iz Podgorice, čini se radi uspostavljanja novog političkog uporišta protivevropskih opcija, a još je grotesknije ono na što upozoravaju ozbiljni ljudi u crnogorskog političkoj areni, da šef stranke iz koje dolazi ministrica saobraćaja, organizuje blokade prometne povezanosti glavnog grada i pristup ključnom državnom aerodromu.
Iz izjava ministra Ibrahimovića lako je očitati njegovu zabrinutost, čini mi se opravdanu.
Crna Gora ulazi u godinu u kojoj bi trebala zatvoriti dvadeset pristupnih poglavlja, i uz to otkloniti institucionalne nedostatke vezane uz pregovaračka poglavlja o poljoprivredi i ribarstvu, koja su zatvorena „na veresiju“, malim gledanjem kroz prste i zanemarivanjem činjenice da tim potpredsjednika vlade iz Socijalističke narodne partije, ministra poljoprivrede, nije obavio svoj posao kvalitetno i na vrijeme. Crna Gora u idućoj godini ne bi imala vremena za tako nešto.
Vidjećemo može li se išta vjerovati Milanu Kneževiću, i njegovu koalicionom partneru Andriji Mandiću, ali izvana izgleda kao da su oni spremni na napuštanje koalicije. Crna Gora bi morala brzo konsolidirati parlamentarnu većinu, u njoj okupiti sve ozbiljne proevropske političke aktere, a ozbiljno preispitati što su u ovoj krizi radili s jedne strane Knežević i Mandić, ali i kakvu je igru neadekvatnom reakcijom policije na krizu odigrao tim potpredsjednika Vlade za nacionalnu sigurnost Alekse Bečića. Meni se čini da je rekonstrukcija vladajuće koalicije neminovna, želi li Crna Gora iskoristiti momentum, uhvatiti Kairosov čuperak i do kraja irskog predsjedništva završiti pristupne pregovore.
Bojim se, isto tako, da je ovo što se događalo oko Nove godine posljedica te Vučićeve nevidljive ruke, da je to ta prijetnja izrečena primitivnim izrijekom „prvo skoči pa reci hop“, što je bila otvorena prijetnja autoritarnog vladara Srbije premijeru Crne Gore.
A na pojavnoj razini, ono što smo vidjeli na Botunu, silno je podsjećalo na „antibirokratsku revoluciju“, a prijetnje premijeru i predsjedniku Crne Gore zvučale su kao ono pitanje Marku Orlandiću iz davnih vremena: „Đe ti je baza“.
POBJEDA: Kako će ići dinamika zatvaranja poglavlja, može li ovako heterogena vlada završiti taj posao?
ĐENERO: Bojim se da se ova vlada nakon ovog performansa Milana Kneževića s bagerom u Botunu na Staru godinu, nakon najave Kneževića da izlazi iz Vlade, nakon toga što je Andrija Mandić prekinuo zasijedanje parlamenta i nakon što je tražio sazivanje Savjeta odbrane i bezbjednosti, nakon otvorenih prijetnji premijeru i njegovog taktičkog povlačenja, počinje raspadati i bez bavljenja „core businesom“, dakle reformama radi pristupanja Evropskoj uniji. Čini mi se da je ono što sada Crnoj Gori treba, brza rekonstrukcija parlamentarne većine unutar sadašnjeg sastava Skupštine, održavanje onih resora koji najbolje funkcioniraju, a to su vanjski poslovi i europske integracije, i koncentracija na to da se i u drugim resorima stvori reformski potencijal. Ako crnogorska parlamentarna arena nije dorasla tom izazovu, ako nema volje da se eliminišu iz parlamentarne većine oni koji imaju kontrolnu vlast, a protivnici su europeizacije Crne Gore, onda prijeti opasnost da golema naklonost što je Crna Gora uživa u evropskim institucijama propadne, ne bude iskorištena za epohalni uspjeh crnogorske države i njenog demokratskog društva.
Preporučeno
