Video
On smatra da poštovanje mišljenja Badinterove komisije nije pitanje o kojem Podgorica može pregovarati, već obaveza koja proizilazi iz temelja crnogorske državnosti i kriterijum za zatvaranje Poglavlja 23.
Đenero je, u inervjuu za Pobjedu, ocijenio da je za Hrvatsku razočaravajuće što se pitanje kopnene granice uopšte ponovo otvara, budući da je, kako navodi, ono trebalo biti riješeno prihvatanjem principa Badinterove komisije. Poručuje da Zagreb neće opstruirati evropski put Crne Gore, već da bi, čak i u slučaju vremenskog tjesnaca, mogao podržati zatvaranje poglavlja uz naknadno ispunjavanje preostalih kriterijuma, prije ratifikacije pristupnog ugovora.
Govoreći o promjenama u Srbiji, Đenero ocjenjuje da je nakon političkog poraza Aleksandra Vučića došlo do relaksacije regionalnih odnosa i slabljenja uticaja Beograda na dio političke scene u Crnoj Gori, ali upozorava da je još rano procjenjivati domete i trajnost tog zaokreta.
POBJEDA: Hrvatski premijer Andrej Plenković sada izričito poručuje da Crna Gora neće završiti pregovore bez prihvatanja načela Badinterove komisije o razgraničenju. Da li je riječ o konačnom definisanju hrvatskih uslova ili se lista zahtjeva Zagreba može dodatno proširiti?
ĐENERO: Nema ničega iznenađujućeg u tome što je premijer Plenković istakao važnost poštovanja odluka Badinterove komisije kao preduslova za završetak crnogorskih pristupnih pregovora. Nema ničeg iznenađujućeg, ali ima dosta toga razočaravajućeg u činjenici da je ovo pitanje uopšte na stolu. Administracija Mila Đukanovića i DPS-a je razumjela značenje poštovanja arbitražnih mišljenja Badinterove komisije u vrijeme uspostavljanja državne samostalnosti, i Crna Gora je upravo oslanjanjem na mišljenja Badinterove komisije uspostavila državnu samostalnost i priznata je kao suverena država. Poštovanje odluka Badinterove komisije podrazumijevalo se u vrijeme otvaranja pristupnih pregovora, a za Hrvatsku je u tom kontekstu bilo važno to što je crnogorskim prihvatanjem odluka Badinterove komisije istovremeno zaključeno pitanje razgraničenja na kopnu. Naime, iz odluke Badinterove komisije jasno je da su granice republika bivše Jugoslavije postale državne granice. Između novih država ne pregovara se o razgraničenju kad je u pitanju granica na kopnu, nego se samo definiše gdje je bila granica u junu 1991. godine, kad je Jugoslavija prestala postojati. Hrvatska i Crna Gora moraju samo odrediti delimitaciju na moru, jer morska granica u vrijeme Jugoslavije nije bila definisana, ali je jasno da u međunarodnom pravu kopnu pripada more, i samo je tehničko pitanje definisanja delimitacije.
Veliko razočaranje za Hrvatsku je bilo to što je dio političke elite u Crnoj Gori, dio takozvanog civilnog društva, a prije svega organizacije pod uticajem velikosrpske politike i beogradskog koncepta „srpskog sveta“, počeo tvrditi kako granicu tek treba utvrditi, a i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović se javio sa inicijativom da bi aktera sklonog velikosrpskoj politici trebalo uključiti u komisiju koja bi raspravljala o razgraničenju sa Hrvatskom. Pitanje poštovanja odluka Badinterove komisije od strane Crne Gore nije nešto o čemu se može pregovarati, nego je zapravo kriterijijum za zatvaranje Poglavlja 23. o pravosuđu i temeljnim pravima, jer izbjegavanje poštovanja tih odluka zapravo znači da Crna Gora ne poštuje obveze koje je preuzela prilikom priznavanja njenog statusa suverene države.
POBJEDA: Ranije ste ocijenili da je interes Hrvatske da Crna Gora što prije postane članica EU. Kako pomiriti taj interes sa sve oštrijim porukama Zagreba koje dovode u pitanje ostvarivost crnogorskog plana o članstvu do 2028. godine?
ĐENERO: Hrvatska ne dovodi u pitanje taj plan, ali dovodi u pitanje taktiku dijela pregovarača, koji nastoje izbjeći ispunjavanje mjerila za zatvaranje poglavlja, dovođenjem pristupnog procesa u vremenski tjesnac. Uvjeren sam da će Hrvatska napraviti sve da se prije kraja mandata ove administracije u Crnoj Gori zatvore pristupni pregovori, da će se u eventualnom vremenskom tjesnacu naći i mehanizmi kočnica, koji bi omogućili zatvaranje poglavlja, uz uslov da u narednom razdoblju, prije ratifikacije Ugovora o pristupanju, Crna Gora ispuni sve kriterije, na koje bi se obvezala prilikom zatvaranja poglavlja. Budući da su sva pitanja, na čijem rješavanju Hrvatska insistira, dio mjerila za zatvaranje pristupnih poglavlja, te da su sva hrvatska očekivanja odavno definisana, nemoguće je reći da bi Hrvatska opstruirala crnogorski pristupni proces. Dapače.
POBJEDA: Koliko je za Hrvatsku važno da Crna Gora prije ulaska u EU jasno pokaže usklađenost sa zajedničkom evropskom spoljnom i bezbjednosnom politikom, posebno u kontekstu političkog uticaja Beograda i Moskve?
ĐENERO: To je uslov koji se podrazumijeva, a očito je da kontekst usklađenosti crnogorskih javnih politika sa zajedničkom evropskom vanjskom i bezbjednosnom politikom brine brojne zemlje članice EU, pa se zato razvijaju mehanizmi kontrole tih politika i nakon pristupanja Crne Gore Uniji.
POBJEDA: Kako vidite politički razvoj Srbije nakon izbora i može li promjena vlasti u Beogradu uticati na odnose sa Crnom Gorom i stabilnost regiona?
Preporučeno
ĐENERO: Kako sada stvari stoje, odnosi u regiji nakon poraza Aleksandra Vučića i njegovog autoritarnog režima, fokusiranog na koncept srpskog svijeta, djeluju bitno relaksirani. Čini se da će nove vlasti pokušati urediti odnose sa susjednim državama, postoji nada da će poštovati njihov suverenitet, ali je još rano govoriti o tome kako će stvarno izgledati ti odnosi, ali i kakav će biti „rok trajanja“ nove administracije, te ulazi li Srbija u razdoblje dekontaminacije, u kojem će biti razgrađeni uticaji patogene velikosrpske politike i opasni uticaji totalitarnog režima Vladimira Putina, koji su se na Zapadni Balkan u velikoj mjeri prelivali upravo posredstvom Srbije. Izuzmemo li klovnovsku politiku aktera poput Milana Kneževića ili Vladislava Dajkovića, čini se da su u razdoblju koje je nastupilo Vučićevim porazom bitno utišani štetni uticaji Srbije na onaj dio političke scene u Crnoj Gori (poput Andrije Mandića ili Bečićevih Demokrata) koji je u proteklim mjesecima kao dio vladajuće koalicije zapravo usporavao i štetio procesu pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji.
