Vučićev nervozni nastup za „Slobodnu Bosnu” komentarisao je Davor Đenero, politikolog i nezavisni konsultant.
,,U kakvu je situaciju regiju doveo autoritarni režim Aleksandra Vučića najbolje vidimo po tome da se nekog Dragana Vučićevića spominje kao relevantnu osobu za međudržavne odnose na području Balkana. Crna Gora odavno je u vrlo teškom položaju zbog silno nepovoljnog medijskog reljefa i dominacije medija u vlasništvu države Srbije ili paradržavnih fondova u tom medijskom reljefu.
Ta medijska dominacija režimskih medija iz Srbije, ali i onih koji su stvarali dojam „nezavisnih”, ali su u Crnoj Gori otvoreno obavljali poslove u korist beogradskog režima, a time i velikosrpskih i proruskih stranaka u tamošnjoj parlamentarnoj areni. Medijska dominacija Vučićeva režima nad Crnom Gorom odigrala je barem jednako važnu ulogu u smjeni proevropske suverenističke administracije DPS-a i Mila Đukanovića u avgustu 2020, kao i ona socijalna dinamika „litija” što ih je uz pomoć infrastrukture BIA i drugih tajnih službi pokrenuo zloglasni Risto Radović, stvarni vođa protivsuverenističke revolucije i „Pigmalion” priprostoga Zdravka Krivokapića, koji je niotkuda nakon tih izbora postao crnogorskim premijerom, upozorava Đenero te dodaje:
Crnogorske javne vlasti i medijski regulatori očito su svjesni Ahilove pete svoje države, i znaju koliko im medijski udari iz Beograda mogu štetiti u završnoj fazi pristupnih pregovora s Evropskom unijom. Zato tamošnji medijski regulator s pravom i utemeljeno reaguje na najteža kršenja medijskog zakonodavstva i slobode medija, izričući mjere suspenzije emitovanja najgorim prekršiteljima demokratske političke kulture u medijima. Sada se tako opravdano u Crnoj Gori suspendovan i najgori od svih Vučićevih „informera”, televizija koju je njen vlasnik Vučićević htio nazvati imenom prepoznatljivog medijskog demokratskog brenda u Srbiji, „Insajdera”, ali se ipak morao zadovoljiti imenom bez smisla i značenja, kao što mu je i medij – Informer.
SB: Je li bilo dovoljno zabraniti emitovanje Informerove televizije na teritoriju Crne Gore, odnosno je li bilo potrebno izricati mjeru zabrane ulaska formalnom vlasniku te televizije i tih kvazinovina, na teritorij Crne Gore?
Đenero: Bez sumnje, sve ono što je ta pojava izgovorila u svom programu daje razlog sigurnosnim službama i policiji Crne Gore da ne dozvole nečem takvom da uđe u njihovu državu. Međutim, ovakve se mjere mogu izreći u tišini, pa se samo naknadno sazna da je neko takav vraćen s granice Crne Gore sa Srbijom ili na aerodromu u Crnoj Gori u međunarodnoj zoni zamoljen da pričeka prvi idući let za Srbiju, bez mogućnosti da izađe niti na nacionalni dio aerodroma.
Međutim, u Podgorici su se odlučili igrati otvorenim kartama, što nije nelogično. Htjeli su poslati poruku: država retoriku kakvu rabi taj Vučičević smatra neprijateljskom i neće je tolerisati na svojoj teritoriji.
Time što je izrekla tu mjeru, a na nju je reagovao lično autoritarni vladar Srbije Aleksandar Vučić, ostvaren je dodatni cilj. Iako smo i inače znali da je sve to što govori Vučićević zapravo stav autoritarnog vladara i njegova režima, time što je ovoga Vučić tako vehementno uzeo u obranu, jasno je poslao poruku o tome da sve te uvrede i nebuloze što ih je izrekao šef Informera, zapravo ovaj govori u Vučićevo ime.
Nejasno je, međutim, je li iko retoriku autoritarnog vladara Vučića o mjerama reciprociteta mogao shvatiti ozbiljno. Smiješno je, naime, i pomisliti da bi neko ko nije državljanin Srbije mogao poželjeti ulaziti u državu koja teroriše svoje studente, tlači svoje građane, izaže ih soničnom oružju, a onda onima koji zatraže medicinsku pomoć zbog toga prijeti krivičnim progonom zbog širenja lažnih vijesti. Ulaziti u državu u kojoj je policija isprepletena s kriminalnim grupama, pa u radno vrijeme sa svojim prijateljima kriminalcima zajedno razbija studentske i građanske proteste, a u slobodno vrijeme policijski šefovi pokušavaju pomiriti mafijaške bosove, a ako u tome ne uspiju, nego se ovi pred njima međusobno pobiju, onda skrivaju tragove. I sve to rade u lokalu (teško je to nazvati restoranom) okićenim Michelinovim zvjezdicama.
Nakon što je crnogorskoj studentinji koja je na demonstracijama svjedočila prebijanju kolega zabranjen povratak na studije u Beograd, nakon što su crnogorski putnici u tranzitu maltretirani na aerodromu u Beogradu, „recipročno”, zato što Crna Gora u vrijeme Summita EU Zapadni Balkan u Tivtu nije dopustila iskrcavanje iz čarter aviona grupi Vučićevih pretorijanaca, što ih Vučić ne smatra kriminalcima, samo zbog njihovih nebitnih kriminalnih dosjea, nego ih doživljava kao sportiste i dobre momke, teško je razumjeti zašto bi neko bez velike potrebe iz Crne Gore putovao u Srbiju. Možda je najbolji opis primjerenoga ponašanja ono što je napravila Severina, kad su je Vučićevi kvazišpijuni pokušali maltretirati na granici. Okrenula se na peti i najavila da dok je Vučić na vlasti ne putuje u Srbiju, ali zato nije manje javno i snažno podupirala studente u Srbiji, bodrila ih kad su prolazili kroz Hrvatsku, a grupu novosadskih studenata koji su već godinu dana u prisilnom egzilu u Hrvatskoj pozivala na svoje privatne proslave.
Režim u Srbiji maltretira svoje najbolje građane, i prema njima treba izraziti solidarnost, empatiju i prije svega poštovanje.
Međutim, režim koji zabranjuje slobodnu kulturu (pa je čak i novosadski Exit morao u egzil), koji uništava slobodne medije, koji tlači građane, koji barabe s bejzbol palicama, koji premlaćuju i teško povređuju studentkinju naziva junacima, zaslužuje samo podsmijeh, prezir i zaobilaženje. Niko iz Crne Gore, države koja je prva na redu za ulazak u EU, ne gubi ništa ako mu Vučićev režim zabrani ulazak u Srbiju. To može biti teško zbog porodičnih odnosa, ali autoritarni i totalitarni režimi, pogotovo oni koji govore da su svi građani jedna porodica, uvijek razaraju i maltretiraju „prekogranične” porodice. Uostalom, oni kojima sada može biti zabranjen ulaz u Srbiju, tek su privremeno izloženi takvoj mjeri, ali oni zbog kojih se takve mjere „recipročno” izriču, jednog skorog dana baš i neće biti u situaciji da igdje putuju, upozorava Đenero.
CAREVO NOVO ODIJELO
Đenero je za „Slobodnu Bosnu“ komentarisao i nastup šefa diplomatije Srbije Marka Đurića koji je u Bruxellesu kazao kako je „Srbija prošle godine dala značajan doprinos stabilizaciji prilika u Bosni i Hercegovini“.
Đurić je kazao da Srbija „podržava Dejtonski mirovni sporazum i da podržava Republiku Srpsku, ali prije svega mir i očuvanje strukture, koja je bila od ključnog značaja za funkcionalne odnose u Bosnom i Hercegovinom“.
Pristojnost i građanska konvencija nas često prisiljavaju da ne govorimo čistu istinu. Andersen je u Carevom novom odijelu jasno opisao taj građanski bijeg od čiste istine, kojoj izmiče samo djetinja iskrenost. Kad je dijete jasno iskreno reklo da je car zapravo go, građanske konvencije više nisu mogle funkcionirati i nije ostalo drugo nego smijeh. Nije posve jasno zašto bi iko u odnosu na Aleksandra Vučića i njegove trabante, poput tog Marka Đurića kojeg spominjete, trebao imati ikakve skrupule koje bi sputavale iskrenu reakciju na besmislice što ih izgovaraju.
Ništa drugo osim gromoglasnog smijeha ne može biti odgovor na brbljarije (konvencionalno ćemo reći „narativ”) tog Đurića o tome kako Srbija doprinosi regionalnoj sigurnosti i kako je ona temelj balkanskog mira. Taj se mir gradi gomilanjem ruskog i kineskog, ali i oružja kupljenog iz evropskih izvora, pri čemu siromašna zaostala Srbija u naoružanje ulaže više nego države članice NATO saveza, koje imaju obvezu prema savezništvu barem 2 % BDP-a izdvajati za obranu.
Ta mirotvorna retorika Vučića i čopora njegovih Vučevića, Vučićevića, Vučelića, pa i Đurića, zasniva se na veličanju ratnih zločinaca iz vremena Miloševićevih agresivnih ratova, na zazivanju toga da se (njihova) vojska, koja je zaustavljena u pripremi genocida, „na Kosovo vrati”. Ta „mirovna” retorika ne priznaje čak ni presudu Međunarodnog suda u Haagu (ICJ) kojom je Srbija jedina država osuđena kao kriva zbog nesprečavanja i nekažnjavanja zločina genocida. Da, to ipak onemogućava da se nesputano djetinje smijemo na te vučićevsko-đurićevske besmislice, zaključio je Đenero za „Slobodnu Bosnu“.
Podsjetimo, Vučić je rekao da je ,,veoma tužan zbog činjenice da Crna Gora nastavlja s praksom zabrane ulaska državljanima Srbije”.
,,Mnogima su branili ulazak, od profesora Rakovića i akademika Bećkovića, pa sve do mog sina kada su u Pljevljima bile litije.
Žao mi je jer sam uvijek bio za slobodan protok robe, kapitala i posebno ljudi, a čujem da su nadležna državna tijela, u skladu s činjenicom da država mora reagovati na neprijateljske poteze prema svojim državljanima, reagovala recipročno i to je to.
Nevjerovatna su mi objašnjenja kako su oni jako dobri. Jeste li stotinu puta čuli: ‘Vučiću, gdje nam je Svetozar Marović?’ Ja dođem tamo i oni svi bijesni kažu: ‘Zašto nam niste izručili tog i tog’, a to je sitnica, riječ je o jednoj osobi“, kazao je Vučić.
Potom je otvoreno iznio teške optužbe: „Oni su nama oteli 14 odsto teritorije. Evo, ništa, mi nismo odavde, sitnica. Tri puta su nas proglasili genocidnim narodom, tri puta su donosili rezoluciju o genocidu.
Nemojte da vam govorim o slanju vojnika na Kosovo, pokazujete svoj stav, do slanja svojih vojnih izaslanika na Oluju. Mi ćutimo na sve to i opet smo vam mi krivi, a ništa od toga vam nismo radili“, kazao je Vučić.
Kako piše SB, ne treba zaboraviti da je zbog huškačkih TV priloga i kontinuiranog emitovanje sadržaja koji podstiču govor mržnje, diskriminaciju i sistemsko osporavanje crnogorskog nacionalnog identiteta privremeno zabranjeno emitiranje režimske TV Informer u Crnoj Gori.
Neposredan povod za ovu rigoroznu mjeru bilo je emitiranje skandaloznog dokumentarnog filma „Referendum – priča o izmišljenoj slobodi“.
Dodatno, crnogorska policija je krajem juna
izrekla i zabranu ulaska u zemlju glavnom i
odgovornom uredniku Informera, Draganu J. Vučićeviću, pozivajući se na sigurnosne razloge.
Preporučeno
Video