Kako prenosi Reuters, inicijativa Francuske, Njemačke, Belgije, Holandije i Luksemburga, dolazi u trenutku kada Crna Gora očekuje pristupanje Uniji do 2028. godine, dok Albanija, Ukrajina i Moldavija nastoje da ubrzaju pregovarački proces.
U zajedničkom dokumentu država inicijatora navodi se da bi budući pristupni ugovori mogli uključiti novi mehanizam nadzora, kao i zaštitnu klauzulu koja bi omogućila reagovanje u slučajevima ozbiljnog nazadovanja u oblastima demokratije, vladavine prava i slobode medija.
U inicijativi se posebno se naglašava da bi se o mogućnosti privremenih ograničenja prava glasa za nove članice trebalo ozbiljno razgovarati, naročito u onim dijelovima pravne tekovine EU gdje je potrebna jednoglasnost.
Govoreći o širem kontekstu ove incijative, politički analitičar Davor Đenero za Standard ističe da je pitanje donošenja odluka u Evropska unija već dugo jedno od njenih ključnih unutrašnjih problema.
On podsjeća da su postojeći mehanizmi odlučivanja – od konsenzusa do kvalifikovane većine unutar Evropsko vijeće – nastali u okviru odnosa „Evropa 12” i „Evropa 15”, u vremenu prije velikog proširenja 2004. godine, kao i prije ulaska Bugarske, Rumunije i Hrvatske.
Đenero podsjeća da su se u okviru „Evrope 15” već pojavljivali problemi blokade odlučivanja, posebno u britanskoj politici u vrijeme Margaret Tačer, te da su kasniji amsterdamski mehanizmi pokušali da adresiraju dio tih problema, ali uz uslov potpune saglasnosti svih članica.
“Iskustva sa Poljskom u vrijeme vlade PiS-a, Mađarskom u vrijeme Viktora Orbana, te Slovačkom i njenim populističkim premierom Ficom, a sada i s Češkom i njihovim populistom Babišem, dodatno su pojačala potrebu da se razmatra novi model odlučivanja i smanjenje oslanjanja na konsenzus.”, objašnjva Đenero.
On naglašava da se razmatra model ograničavanja veta, odnosno privremenog uskraćivanja prava glasa u fazi pristupanja, koji bi bio vezan za buduće članice.
“Takav pristup ne dira u stečena prava postojećih članica, a istovremeno povećava sigurnost i otvara prostor za redefinisanje sistema odlučivanja” kaže Đenero.
Preporučeno
Đenero zaključuje da bi, zbog ograničavanja mogućnosti veta u Evropskom savjetu, bilo manje vjerovatno da bilo koja država blokira proces pristupanja, te da bi ovaj model mogao postati polazna tačka za šire promjene u načinu donošenja odluka u Evropska unija.














