“Ne vidim da je to osnov za neki ozbiljniji sukob. Ne mislim ni da je neka ideologija osnov ili razlog sukoba, zato što ne vidim kod Spajića da zastupa neku određenu ideologiju. On je sam rekao da je u Crnu Goru došao kao jedan od pitomaca SALCA – srpskog lobističkog pokreta, da bi se borio protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Poslije je kazao da je došao da unaprijedi život u Crnoj Gori, i tako dalje. To su sve neke stvari koje govori da premijer Spajića ne opterećuje mnogo ideologija, da može biti na raznim političkim talasima”, kazao je Đuranović.

Premijer – smatra glavni i odgovorni urednik Pobjede – u ovom slučaju griješi.

“Prije svega – zato što mislim da – ako je ijedan čovjek iz Vlade, a ako hoćete i iz nekadašnjeg Pokreta Evropa sad štitio ili branio interesa premijera Spajića, u vremenu bujanja afere Do Kvon i tako dalje – to je bio ministar Milović, tako da ne vidim lični razlog za sukob. Sa druge strane – opet vidim da reakcije Spajića idu to te mjere da postaje već ozbiljno lično. Imam neke informacije da je u ponedjeljak trebalo da bude ta konfrontacija izbjegnuta, da je Spajić na kraju pogazio svoju riječ. Ono što jeste posljedica, ako je tačno – a mislim da Spajić nije negirao Milovićeve riječi da je upravo Milović politička kičma premijera, onda se sad Spajić odriče kičme, pa bi se – u političkom smislu – moglo reći da je postao politički beskičmenjak, što nije baš odlična startna pozicija za dalju političku borbu”, kazao je on.

Đuranović smatra da nije slučajno što se prijedlog za smjenu Milovića dešava u trenutku kad se čeka oluka o IBAR zakonima, ali i u mjesecu za kad je najavljivana rekonstrukcija Vlade.

“Sukob dolazi zbog toga što se računa da je priča o IBAR-u završena i da slijedi druga priča. Priča u kojoj Spajić treba da radi po uputstvima čovjeka koji u suštini vodi igru, to jest ključni je igrač parlamentarne većine – Andrija Mandić. Dakle, to se radi u susret rekonstrukciji i kao što se misli da je završena priča o IBAR-u i da sad treba da slijedi priča o rekonstrukciji s obzirom na to da Milan Knežević pokazuje neke znake ili ucjene kompletne Vlade ili tako nešto, Spajić je odlučio da se odrekne čovjeka koji mu je do sada bio politički najbliži, a to je Andrej Milović. Zaključujem da je očigledno da je Milojko Spajić nečim ucijenjen, da je njegova, uslovno rečeno, politika u nekom procjepu, u nekim mengelama”, objašanjava Đuranović.

Povezani članci

politika

Skupština izabrala Vladu sa 46 glasova nakon maratonske sjednice

politika

Izmjene Zakona o državljanstvu ključni motiv za smjenu Milovića, ali i uslov za opstanak Spajića

politika

Spajić: Moji ujaci se ne bave kadriranjem u Vladi; Abazović: Vladom kadrira Kankaraš, vlasnik Granda

Sagovornik TV E kaže i da se čini kao da Spajić mora da radi kako mu je rečeno.

“I to je početak političkog, neću reći kraja, ali političkog propadanja njegovog lično, ali mislim i PES-a, ukoliko nastave ostali ljudi da aminuju i klimaju glavom na razne političke lupinge i akrobacije koje nijesu zasnovane na realnim pokazateljima”, navodi Đuranović, dodajući da očekujem da Milović bude smijenjen.

Spajića, u tom slučaju – uvjeren je on – ne treba doživljavati kao pobjednika.

“Mislim da će pravi pobjednik biti treći čovjek, a to je Andrija Mandić. Koliko ja imam informacije, jedan od osnovnih razloga zbog čega je sva ova priča oko Andreja Milovića i njegovog uklanjanja nije toliko ni afera Do Kvon već, prije svega, ono što dugo najavljuju i Andrija Mandić i Milan Knežević – izmjene Zakona o crnogorskom državljanstvu. Jer izmjenama Zakona o crnogorskom državljanstvu, koji je prilično restriktivan, i omogućavanjem dvojnog državljanstva – stvorili bi se uslovi za takozvani politički inženjering. U tom slučaju, ono što Vučić, politički uzor Mandiću, Kneževiću, Dodiku i ostalim, radi, sprovodeći politički inženjering, dovodi fantomske birače iz RS i CG – to ne bi moralo da se dovodi nego bi se prosto upisali u birački spisak”, objašnjava Đuranović.

“Informacija o kandidovanju Đukanovića za zamjenika generalnog sekretara NATO-a izazvala glavobolju”

Informaciju da se radi na kandidovanju Mila Đukanovića za zamjenika generalnog sekretara NATO izazvala je duševne bolove teškog stepena kod određenih političkih garnitura, pa čak i takozvanih slobodnomislećih, a u suštini režimskih analitičara, kaže sagovornik TV E.

“Sama činjenica da se o tome priča, sama činjenica da postoji neki draft toga prijedloga jeste neka vrsta pozitivnog brojanja i za gospodina Đukanovića, ali i za Crnu Goru. Naravno, ukoliko oni koji Crnu Goru posmatraju kao članocu NATO zaista vjeruju da ona treba da ostane članica NATO. Bojim se da jedan dio vlasti apsolutno ne želi da CG bude dio NATO ili želi da bude dio NATO ali kao ruski proksi. Nažalost, prema informacijama kojima mi u Pobjedi raspolažemo, NATO obavještajna zajeednica ne dijeli strogo povjerljive podatke sa crnogorskom obavještajnom zajednicom. To se desilo još od vremena smjene Sava Kentere sa mjesta direktora ANB-a. Otad je prestala razmjena informacija, što je jako loše za Crnu Goru – da ste pod nekom sumnjom da postajete kanal koji je nebezbjedan za razmjenu informacija – to je loše po državu”, navodi on, doddajući da bi za Crnu Goru značilo mnogo ako bi ova inicijativa imala poztivan ishod.