Video
“To je ono što će istorija pamtiti uprkos svim narativima vezanim za ličnost Mila Đukanovića, koji su u proteklih trideset godina promovisani od određenih medijskih tajkuna, ličnosti iz NVO sektora, domaćeg i regionalnog… Za godinu- dvije, uprkos kampanji koja ga je poredstavljala kao diktatora, kad splasne ta buka koja već nema smisla, on će u svijetu, ali i kod nas biti vrednovan po istorijskim rezultatima koje je postigao”, ocjenjuje Đuričković uz opasku da će se postaviti i pitanje, a šta su Đukanovićevi kritičari uradili u prethodne tri decenije.
“Koliko god da su im, možda, motivi bili iskreni da mijenjaju Crnu Goru na bolje, treba ih pitati jesu li, kad se pogledaju u ogledalo, zadovoljni samim sobom i onim što su sa svojih balkona mogli da vide tokom proslave pobjede Jakova Milatovića? Je li to ono što su sanjali i željeli”, pita Đuričković.
Komentarisao je i najavu rušenja porodičnog objekta Đukanovića na periferiji Nikšića koji je, slučajno ili namjerno, zakazano na dan kad se navršava 100 godina od paljenja kuće i prodice Zvicer, što su mnogi već primijetili i akcentirali u komentarima odluke inspekcije.
“Meni je čak i drago što su oni to tako napravili. Da građani vide o kakvim je ljudima riječ, jer to u vrijednosnom smislu govori o njima samima. Nemam nikakav problem da se sprovodi zakon, ako je to po zakonu, a shvatio sam da je to upitno, pa neka je moja kuća. Ali, mora da se radi neselektivno. U ovom slučaju, međutim, to je odraz karaktera 43. vlade. To je prljava igra i pokušaj da se najprimitivnijom kampanjom spasi cenzus pred predstojeće izbore. To je pokušaj da se sačuva politička moć ili, barem zaduže neki centri pred parlamentarne izbore 11. juna”, kaže Đuričković.
Đuričković ocjenjuje da je najava juriša prosrpskih snaga na osvajanje dvotrećinske većine u parlamentu na narednim izborima signal da te partije treba da vrate neke dugove onima koji su ih podržavali u prethodnom periodu.
Kategoričan je da bez podrške SPC, Beograda i Moskve te stranke nikad ne bi pobijedile na izborima u Crnoj Gori. A povodom spiska “zadataka” koji se očekuju da ih te stranke isporuče nakon parlamentarnih izbora (srpski jezik kao zvaničan, promjena zastave, vraćanje Kapele na Lovćen, povlačenje priznanja Kosova i izlazak CG iz NATO) kaže:
“Ako je to agenda, to je ujedno i njihov kraj. Ne znam da li su svjesni šta znače određeni potezi ili će po cijenu bilo čega to sprovesti u djelo, ali to bi bio kraj velikosrpske ideologije i kampanje u Crnoj Gori. To jednostavno nije održivo, niti je moguće. Ako mi neko kaže da je na današnji dan moguće ozidati tu kapelu na Lovćenu, ja mislim da je to utopija. To bi vodilo jednom katastrofalnom scenariju u Crnoj Gori”, navodi Đuričković.
Đuričković je saglasan da su ipak, vjerovatno, samo prva dva zadatka stvarno očekivanje, dok Kapela, Kosovo i NATO samo služe da se lakše prihvati promjena jezika i zastave.
Đuričković smatra da je došlo vrijeme da se počne uređivati stanje u državi po dubini radi nastavka procesa integracija u EU. To je agenda kojom bi trebalo da se bavi vlast.
Preporučeno
Komentarišući situaciju u kojoj su opozicione stranke, Đuričković smatra da je neophodno valjano promišljanje načina izlaska na sljedeće izbore, kadrovsko osvježavanje i, prije svega, prave ideje koje će građani prepoznati i podržati ih.
