Kupljeno je malo vremena. To je jedini realan dobitak, to je sve na što mogu računati protagonisti sastanka organizovanog u četvrtak uveče.

Ako je dogovor doista postignut i ako podrazumijeva ono što su učesnici sastanka sinoć rekli u izjavama za javnost imaćemo preslikanu staru vlast u Podgorici uz tri nesuštinske promjene: U vlasti neće biti Pokreta URA, Saša Mujović će zamijeniti Oliveru Injac, „po dubini“ će dogovoreni broj Murti iz ekipe Jakova Milatovića zauzeti pozicije na kojima su do sada bile Kurte iz grupacije Milojka Spajića.

Jakov Milatović će, ako je dogovor doista ovakav kako je predstavljen, cijenu početi da plaća daleko prije narednih izbora na kojima će glasači kazniti njegovu prevaru. Kod kuće njegovi stavovi, koji su pokazivali izvjesnu distancu od vladajuće većine, više neće imati težinu osim kao l'art pour l'art. U inostranstvu će ga formalno tretirati kao predsjednika, drugačije to ne ide, a suštinski će se prema njemu odnositi onako kako je sam sebe sinoć pozicionirao – kao prema trećoj, a ne kao prvoj ličnost države. Njegova situacija biće utoliko teža što će uvijek i svuda postojati svijest da je imao šansu da uradi dugačije. Mogao je sebe pozicionirati kao čelnu ličnost i jedini institucionalni oslonac opozicije, i na toj poziciji dalje graditi i širiti uticaj. Nedostatkom petlje da to učini i ovim dogovorom sebe je iz opozicije isključio, a u vlasti marginalizovao. Jedini ko može biti koliko—toliko zadovoljan je realni čelnik vlasti u Crnoj Gori – Andrija Mandić. U Podgorici je zadržao poziciju koju je držao i ranije, u čitavom dogovoru nije ispao taj koji bilo kome mora da se pravda, i stekao još jedno kontrolno dugme, odnosno otvorio još jedan politički teren na kojem drži u šaci Milojka Spajića, a sada i Jakova Milatovića.

Ako je ovaj dogovor ono što su građani Podgorice dobili ispada da je sva ona fertutma rušenja gradske vlasti, izbora, i gotovo tri mjeseca čekanja, rezultirala tek neznatnom popravkom pozicije onog dijela nekadašnjeg Pokreta Evropa sad koji je vjeran predsjedniku države. Legitimno sa stanovišta Jakova Milatovića, ali nimalo mudro.

Glasači u Crnoj Gori, a u Podgorici više nego drugdje, preležali su dječje bolesti i počeli su, pokazuju rezultati dosadašnjih izbora, da kažnjavaju neprincipijelnost i izdavanje principa na kojima su počivale kampanje. To je najžešće do sada osjetio Pokret Evropa sad. Na ovim izborima dobili su zajedno sa Demokratskom Crnom Gorom Alekse Bečića 17.627 glasova, a nešto više od godine ranije sami su na parlamentarnim izborima u Podgorici dobili 27.620 glasova. Nijesu jesenas pomogli ni svi instrumenti vlasti, ni „Program Evropa sad 2“ plasiran neposredno pred izbore.

Povezani članci

Politika

ZAŠTO SE DIGLA HALABUKA NA JAKOVA: Dogovor u Podgorici gura PES i Demokrate na marginu, a Zapad u prekid bezrezervne podrške Vladi

Politika

TRI OPCIJE DO VLASTI U PODGORICI: dr Abdić, prof. Mujović ili ponavljanje izbora

Politika

TV E: Spajićev prinudni manevar: dogovor sa Bečićem pa izbor Janovića iz straha od povratka Vukšića na čelo ANB-a

Nakon jučerašnjeg dogovora ono što se dogodilo PES-u najizglednija je sudbina grupacije Jakova Milatovića. U izbore su ušli žestoko kritikujući prethodnu vlast i obećavajući da neće raditi tako, nego suprotno. Čak je i naziv liste sugerisao promjenu, naravno nabolje: „Jakov Milatović – Za bolju Podgoricu!“. Teško da će iko ko je glasao za „bolju Podgoricu“ dati glas onima koji su mu umjesto ispunjenja predizbornih obećanja priuštili istu Podgoricu protiv koje su i sami bili.

Pogledajmo malo ostale trendove.

Demokratska partija socijalista je 2022. na čelu ogromne koalicije, zajedno sa svim partnerima dobila 37.518 glasova. Godinu kasnije sa Socijaldemokratama, Demokratskom unijom Albanaca i Liberalnom partijom dobila je iznad 19.000, da bi ove godine sama zaradila preko 24.000 glasova

Sadašnja vladajuća koalicija je 2022. dobila podršku više od 52.0000 glasova. Godinu kasnije podrška je pala na oko 50.000 – tačan broj nije moguće utvrditi jer su Aleksa Bečić i Dritan Abazović tada nastupili zajedno, a u međuvremenu su se razdvojili. Na podgoričkim izborima  2024. sadašnja vladajuća koalicija je pala na ispod 40.000 glasova – ni ovdje tačan broj nije moguće utvrditi jer se u međuvremenu raspala koalicija Jakova Milatovića i Dritana Abazovića.

Na izborima za Skupštinu Glavnog grada Podgorice smo 2022. imali osam listi. Dvije godine kasnije bilo ih je 13. Broj rasutih glasova je gotovo dupliran.  A od tih glasova najveći ćar ima najjača lista – u ovom slučaju je to DPS.

I konačno, pad izlaznosti je je očit. Imajući u vidu gore navedeno – pad broja glasača Pokreta Evropa sad i jačanje Demokratske partije socijalista – nije teško zaključiti čiji nekadašnji glasači najviše apstiniraju.

Podijelimo li glasove liste „Za bolju Podgoricu“ u odnosu u kojem su Jakov Milatović i Dritan Abazović podijelili odbornička mjesta lako je izračunati da se vlast i opozicija razlikuju za 3.000 glasova. Uz trend rasta opozicije, i pada vladajuće koalicije.

Nema realnih osnova za očekivanje da se ovi trendovi promijene, odnosno da nova-stara vlast u Podgorici funkcioniše bitno drugačije od stare-stare vlasti i od one na državnom nivou. Biće to preslikani nefunkcionalni konglomerat, poput Vlade Milojka Spajića i prethodne gradske vlasti Olivere Injac. Vjerovatna izvjesna poboljšanja operativnog djelovanja gradske vlasti, koje je dosadašnjoj gradonačelnici bilo rak- rana, maksimum je koji je realno očekivati. Relativno efikasan inženjerski pristup svakodnevno će se sudarati s činjenicom da pozicije nijesu podijeljene s prventvenim ciljem da grad funkcioniše i napreduje, nego da budu zadovoljeni apetiti političkih partija.

Predsjednik države sada izgleda kao sigurni glavni gubitnik. Jakov Milatović je zarad nekoliko pozicija u Glavnom gradu i nedostatka hrabrosti da se odupre najavljenim litijama i sigurnom toplom zecu, odabrao lagodnije rješenje. Teško se u crnogorskoj politici može naći bolji primjer i prevare glasača i Pirove pobjede.