Video
Premijer Dritan Abazović je juče otpisao javnosti i poručio da sve što su pisali pravnici, NVO, CANU i ostatak zabrinutog dijela Crne Gore u vezi sa tzv Temeljnim ugovorom sa SPC, ništa ne valja. Džaba su krečili i mučili se da pravnim jezikom ukažu na pogubnost nacrta ugovora sa SPC. Pogubnost, naravno za Crnu Goru. Što se tiče SPC, stvari se odvijaju baš onako kako su planirali još 2018. godine kada su vjersku službu pretvorili u politički performans, te je tako u javnost dospjela i nova kovanica – protesne litije.
Premijerove odbrane tipa “a ugovor sa ostalima niko nije ni gledao”, te “da skinemo s dnevnog reda vjerska pitanja i posvetimo se životnim temama”, pa – “stavljamo iza sebe teme koje su nas dijelile”…su samo pokušaj da se stvari relativizuju. Jasno je svima da je skidanjem sa dnevnog reda pitanje odnosa države sa SPC zapravo učinjeno da ta tema ostane u fokusu i narednu deceniju ili više. Jasno je kao dan, takođe, da se potpisom na ovakav ugovor sa jednom vjerskom zajednicom sa svim njenim specifičnostima kopaju rovovi za koje će trebati vrijeme da se zatrpaju i napravi put ka istinskom pomirenju. Jasno je sve, samo ne i to zašto je Abazović otvarao temu o crkvi u jednom od najosjetljivijih trenutaka za budućnost Crne Gore.
Kada imate jasne poruke iz Brisela da nam geopolitički kontekst otvara vrata EU, te da je za to potrebno samo da institucije sistema dovedemo u redovno stanje, da otvaranjem istraga, sudskim epilozima i borbom protiv korupcije otvorite teška pregovaračka poglavlja 23 i 24, u najmanju ruku je naivno i glupo gurnuti zemlju u suprotnom smjeru fokusiranjem na odnos sa vjerskom zajednicom. Ako se o tom ugovoru i odnosu sa SPC priča još od 2012. godine onda je rješenje tog problema moglo sačekati vremena kada vlada ne bude manjinska ili kada bude stvarni odraz izbora.
No, kao što je 2020. pala vlada Duška Markovića najviše zbog SPC i Zakona o slobodi vjeroispovjesti, Krivokapićeva zbog istih ili sličnih razloga, tako će i ova manjinska, Abazovićeva pasti zbog ugovora sa SPC. Tako je Srpska pravoslavna crkva došla političke glave tri premijera za dvije godine. Malo li je.
Uz to, još nije poznata sudbina već raspisanih lokalnih izbora za 23. oktobar jer je Ustavni sud proglasio Zakon, koji je to omogućio, neustavnim. Zato se čeka odluka predsjednika Mila Đukanovića, a s obzirom na sve prethodno napisano nije nevjerovatno da kraj godine dočekamo sa vanrednim izborima na svim nivoima – od lokalnih preko državnih pa sve do predsjedničkih.
Preporučeno
Drugim riječima, putuju Evropo i ne čekaj na nas, jer mi imamo važnija posla – izbore i temeljni ugovor sa SPC.
